Pritom činjenica semantičkog šuma što ga u hrvatskom jeziku generira približavanje dvaju glagolskih oblika: izlàgati (izreći laž) i izlágati/se/(izložiti/se /), postaje iznimno provokativna.

Aktiv je radno glagolsko stanje, tj. sustav glagolskih oblika kojim se pokazuje da je radnja usmjerena prema objektu, da subjekt vrši radnju.

Zbog toga, premda su se oblici riječi i dalje fonetski razvijali, distinkcije između različitih glagolskih oblika nisu mnogo erodirale.

Sintaksa (grč. syntaxis - sastavljam, sređujem) Dio gramatike koji proučava rečenicu i njene dijelove, slaganje i namještanje riječi u rečenici, vezanje jednih rečenica s drugima u jednu cjelinu, upotrebljavanje vrsta riječi i upotrebljavanje padeža i glagolskih oblika (kod starijih hrvatskih gramatičara za sintaksu koristi se izraz skladnja).

Opis glagolskih oblika zasniva se na tome da je svaka glagolska osnova dvomorfemska (korijenski i sufiksalni morfem, npr. č it i a u č itam, pri čemu sufiksalni nosi značenje oblika) i da svaki oblik ima svoju osnovu, a prezentska i infinitivna su samo polazišne.

U materijalima su bile tablice glagolskih oblika a u vježbama sročnosti je trebalo žestoko " kopati " - popunjavati dvojbena rješenja u rečenicama.

Nisu manje brojni ni napisi koji se tiču sintaktičke problematike, tj. problematike vezane za odnose medu sastavnicama recenica i drugih sintaktičkih jedinica (npr. sintaksa padeža i glagolskih oblika, rekcija i kongruencija, sintakticki indikativ i sintakticki relativ, red rijeci, recenicna intonacija, recenicna negacija, odnos izmedu imenskih i glagolskih konstrukcija, razlicite vrste infi-nitivnih i drugih konstrukcija, npr. konstrukcija za infinitiv, uporaba veznih sredstava, distributivni singular i plural itd.).

Glede glagolskih oblika preteže uporaba prezenta, no ima čitavih pjesama u kojima se zatječu sve sami aoristi i imperfekti.

Razlikuju se po promjenama koje se događaju na glagolskoj osnovi pri tvorbi nekih glagolskih oblika, te po nastavcima koji im se dodaju u nekim oblicima.

Mitsko pravrijeme sugerira se uz pomoć glagolskih oblika, za davnu prošlu radnju pluskvamperfektom, za preteritnu trajnu i doživljenu radnju imperfektom.

Na primjer, postalo je teško uhom čuti te shvatiti nekadašnju razliku između izgovora riječi ōs (= usta, lice) i izgovora reči ŏs (= kost) ili između riječi vās (= posuda) i văs (= jamac), a zbrku je svakako uvećalo i slabljenje razlike između glagolskih oblika tipa vĕnit (= dolazi) i vēnit (= došao je).

Kohezija uključuje različite vrste kohezivnih sredstava, kao što su ponavljanja, sintaktički paralelizmi, parafraze, raznolike proforme (tj. deikse), elipse, suodnos glagolskih oblika, vezna sredstva na razini teksta, red riječi, intonacija itd.

Na teorijskoj razini istraživanje je potvrdilo i oprimjerilo šire potvrđenu tendenciju sažimanja glagolskih oblika, postupno nestajanje nekih glagolskih oblika iz upotrebe i značenjsku adaptaciju i proširenje dominantnih glagolskih paradigmi.

Na jezi č noj razini antiteza je podcrtana upotrebom glagolskih oblika: ono što č ini originalan autor dano je uglavnom u svevremenskom prezentu (pravim, pišem) koji sugerira postojanost, dok je ono što č ini plagijator dano u perfektu (pisao je, potpisivao se, bio je) ili imperfektu (pisaše) koji u polemi č kom kontekstu sugeriraju prevrtljivost i nedosljednost.

Staroslavenski je jezik bio specifičan po tome što je imao velik broj glagolskih oblika (npr. tri tipa aorista), vrlo razgranatu sklonidbu (padežne oblike) te tri broja jedninu, dvojinu (dual) i množinu.

Na odabranom epigrafskom materijalu i književnim tekstovima pretklasičnoga razdoblja tumači se nastanak latinske abecede, razvoj glasova, imenskih i glagolskih oblika latinskoga jezika.

SADRŽAJ: inventar fonema u hrvatskom standardnom jeziku, latinično pismo, raspored fonema i fonemskih skupova, prozodijski sustav, glasovne promjene (jednačenje po zvučnosti, jednačenje po mjestu tvorbe, prijeglas, sibilarizacija, palatalizacija, jotacija, vokalizacija, ispadanje suglasnika, nepostojani samoglasnici, alternacije ije, je, e, i o; vrste riječi, leksičke i gramatičke osobine imenica i sklonidbe, leksičke i gramatičke osobine pridjeva i sklonidbe; glagolske kategorije i oblici, zamjenice (lične, posvojne, povratne, pokazne, upitne, odnosne i neodređene); tvorba riječi (vršitelj radnje, etnici, zbirne imenice, nositelj osobine, pripadnik skupine, imenice za stvari, apstraktne imenice, umanjenice, uvećanice, hipokoristici); rečenica i njezini članovi, sintaksa padeža, sintaksa glagolskih oblika, konektori, vrste jednostavnih i složenih rečenica, pasivne rečenice, besubjektne rečenice, uporaba glagolskoga vida, neupravni govor, modalnost; frazeologija; funkcionalna stilistika

Ostalih primjera je malo riječ lice, jedina u kojoj je zahvaćen glas/k/u korijenu, nekoliko riječi s glasom/g /, te tri izvorne slavenske imenice s okolinom Cī N_ā, koja je postojala i u nekim posuđenicama iz germanskog izvedenih pomoću nastavka ing. Treća je palatalizacija djelovala i u maloj skupini imperativnih glagolskih oblika te nekih durativa po uzoru na koje je kasnije nastalo posebno pravilo za izvođenje durativa od glagola koji izvorno nisu sadržavali odgovarajuću okolinu.

Učenici će uočiti i klasificirati nove pojmove (imena glagolskih oblika, priloge i sl.) te ih upisivati u Rječnik na Moodle-u

10. Osnove konjugacije - uvodni pregled glagolskih oblika i tvorbenih postupaka.

Pa ti si samoprozvani gigant u blogosferi, pripadaš elitnom tajnom društvu za koje nitko ne zna (3 Koleze). To društvo plasira nikad prije istraživane teorije i vješto implementira sva prošla svršena vremena glagolskih oblika u te iste nikad istraživane teorije...

Odobrava se mr. sc. Sunilu Kumaru plaćeni dopust od 23. veljače 2004. do 11. ožujka 2004. radi odlasku u Indiju na Sveučilište u Delhiju, za dovršenje disertacije " Semantičko - morfološki ustroj glagolskih oblika u hrvatskom i hindskom "

Cilj je ovog rada usporediti usvajanje glagolske morfologije u tri jezika koji, iako iz iste tipološke skupine, pripadaju trima različitim granama indoeuropskih jezika, zatim, usporediti dječje glagolske sustave u procesu razvoja, te odrediti redoslijed pojavljivanja glagolskih oblika u pojedinim jezicima.

Cilj kolegija: Usvajanje temeljnih paradigmatskih modela poljskih imenskih i glagolskih oblika riječi prikazivanjem pregleda različitih pristupa gramatici, promišljanjem kriterija klasifikacije vrsta riječi, te razlikovanjem i opisom fleksijskih od selektivnih gramatičkih kategorija vrsta riječi; opisivanjem funkcija nepromjenjivih vrsta riječi (prilozi, prijedlozi, veznici, uzvici i partikule/modulanti); uspoređivanjem sličnosti i razlika između navedenih sadržaja u poljskom i hrvatskom jeziku

Leksičko-semantičke i morfološke karakteristike imenica, zamjenica, pridjeva i brojeva; riječi sa deklinacijom; kategorijalna obilježja glagola (rod, vid, lice, broj, radnja, vrijeme, način, stanje); podjela glagola po vrstama; struktura i građenje glagolskih oblika; pasiv; nepromjenjive vrste riječi.

Prema načelu prototipnosti raščlanjeni su kontrolirani zadatci i slobodni sastavci ispitanika u kojima se ispitivala tvorba tih glagolskih oblika.

Sve su skupine ispitanika pokazale iste ili vrlo slične težnje u tvorbi proučavanih glagolskih oblika.

Futur svršenih jednie nesvršenih glagolskih oblika.

Tako se između ostalog s jednakom pažnjom istražuju načini prijevoda grčkih i hebrejskih/aramenskih riječi iz latinskog teksta, prijevod riječi izrazito kršćanskog sadržaja i ivanovskih simbola, kao i glagolskih oblika (s obzirom na razlike u izgrađenosti staroengleskog i srednjoengleskog glagolskog sustava), transformacija rečeničnog sklopa, prevođenje upravnog i neupravnog govora, načini tvorbe riječi i još mnogo toga.

Sadržaj kolegija: Tumači se i uvježbava morfologija verbalnih tvorbi u grčkom jeziku: glagolski sustav, aspekt i vrijeme, vrste glagola u grčkom jeziku (glagoli na o, glagoli na - mi), osobitosti tvorbe osnova, glavna i sporedna vremena, aktivni i medijalni nastavci Uvježbava se prepoznavanje oblika prema osnovi i nastavku, prevođenje i gramatička analiza zadanog teksta s težištem na određivanju glagolskih oblika pojedinih konjugacija.