S ciljanom publikom koju su činili duhovno posustali zaštitari, upravo oni od njih koji su shvatili svu besmislenost i tragikomičnu monotoniju zaštitarske djelatnosti i na to reagirali prihvaćanjem vlastite sudbine i vlastite depresije, ova je fascinantna tiskovina izlazila tek jednom godišnje razumljivo je da pripadnici ciljane publike nisu bili ljudi koji bi uživali svakog mjeseca, ili nedajžhny svakog tjedna, kupovati i s posla kući stalno prenositi simo-tamo nekakve papire; dobro je uhodanom ritmu njihovih života više odgovaralo jednom godišnje naručiti dva primjerka, jedan za posao i jedan za po doma, i onda biti siguran da u svakom trenutku imaš uz sebe dobro i kvalitetno štivo, a ne da moraš stalno strepiti zbog toga kao neki (Strepite) Ukratko Depresivni zaštitar bio je list koji su čitali svi oni zaštitari koji su se pomirili s vlastitom sudbinom, ali, zbog njegove glamuroznosti i ekskluzivnosti, i neki od onih zaštitara koji to još nisu uspjeli učiniti.