Svaki put kad bi se u priči pojavila knjižničarka, bilo da je ona koja ostavlja poruke u knjigama, ona koja uzalud dočekuje pisca iz Zagreba pa završi sa svećenikom, ili ona koja sjedi na književnoj večeri koja se nije održala, ja sam osjećala da zapravo pišete o meni. Osjetila je ogromno olakšanje kad je to istresla iz sebe, ali sad je njemu postalo neugodno i nije znao što bi rekao: Ah pa to je ovaj mislim, drago mi je što ste čitali Možemo li preći na ti? prošla je prstima uz svoj vrat, iza glave i raspustila kosu, Ja se zovem Ankica, sad kad mu je rekla istinu, osjetila je kako trema nestaje iz nje i shvatila kako je tako puno jednostavnije jednom kad lavina iskrenosti krene onda te samo nosi. O lijepo ime Moje kolegice se obično šale da je to skraćeno od nimfomankica, raskopčala je gornje dugme na košulji i dodala: Čini mi se da je danas malo zagrijalo. Pa dobro Ankice ne znam, uvijek mi je drago upoznati nekog čitatelja, nije da ih ima puno i svakako cijenim što si se potrudila doći