dakle, sunčan dan, ja ovisnica o nikotinu: brukica: i nagovorim frendicu da klopamo negdje na terasi. i tako odemo u Stefano. u trenutku kad smo došle, osim našeg bio je još jedan stol (ostalo sve prazno). stiže konobar, naručimo piće i nakon 5 minuta dogovora, narućimo i klopu. dalje ide ovako: mad: - čekamo, čekamo, čekamo.... terasa se puni - konobar donosi predjelo bez bešteka i bez ubrusa - 20 minuta kasnije (nakon što sam propisno izlizala prste - jer nema ubrusa) konobar stiže sa glavnim jelom. naravno da nije donio beštek i salatu - kod naručivanja, ja sam naručila salatu od matovilca, frendica rikolu, a konobar je donio: dva tanjura na kojem su matovilac i rikola bili izmješani: klap:: rofl: i bocu sa tragovima aceto balzamico (doslovno tragovima) - sve skupa od trenutka naručivanja do kompletno svega što smo naručili da bude na stolu (ili bar približno ono što smo naručile) je trajalo sat vremena Ne moram spominjati da sam razmišljala o desertu, ali nisam se usudila naručiti jer me bilo strah da ću zakasniti na sastanak u 17 h (ipak je već bilo 14 h: rolleyes:) Sve skupa su uočeni jedan izgubljen u prostoru i vremenu konobar (naš), neka djevojčica u pripitoj košulji (ona je kružila oko gostiju - pretpostavljam domaćica) i pred kraj izmaka naših snaga jedan konobar koji je zujao po terasi