Ona me gledaše kao da ne vjeruje svojim očima, klone na stolicu, i opet - cipele, njene krive, nalijevo naherene, izlizane, požutjele cipele

Zapristah za njom sa gladnim, nečistim psetom koje nas gledaše kao čovjek, jer što je pasja fiziognomija bolnija, to je ljudskija.

Sa Šimekom ministrovah ujaku, iz kuta me gledaše teta svojim blagoslovnim očima, a pored nje zario blijedu glavu kapelan među mršave, zgrčene prste.

I za tili čas zapne pored krošnje na čistinici zelenu mrežu - kupio ju kod Hagenauera u Zagrebu - pokupi tanjire i ode, dršćući od uzrujanosti, na prstima na trijem, odakle netrenimice gledaše na mrežu.

Ona se prikupi poda se kao zvjerčica i gledaše ga očima zvjerčice, a i on nju gledaše tako, te živ stvor ne mogaše dokučiti tko je plijen a tko grabežljivac, i to ovako dok bijahu siti, kamoli će kad uskoro ogladne i nanovo se pograbe

Zato što je bila sveta, što je čitala u Pismima i poznavala proroke, te se prisjećala što joj je anđeo rekao i da su riječi koje joj je anđeo izgovorio dolazile od proroka. »[ 11 ] Beda Časni pravi sukladnu usporedbu između onoga što je gledala i što je čitala: videbat/legerat: gledaše/čitaše.

Batorić ga gledaše s najvećim zanosom, i dok je govorio, malene se njegove očice sjajem svojim povećavale, njegov se sitni, od starosti malone piskutljivi glasić uzdigao do blagozvučnosti, a mi smo ga svi tiho slušali.

Ukočeno me gledaše, a napokon mi reče, da ga ništa ne boli.

Traže se ruke, treznoća i razbor - a ja sam tjelesno melanholik, intelektualno lump i... psihološki spekulant. " Kao da gledaše sada sav svijet kao on radnike o blagdanima.

Jošte nas začuđeno gledaše, nu opazismo na njenom licu, kako ju veseli, što nam ide u slast onaj svježi sir. Stano, jesi li pod prstenom? zapitah ju, daveći se sirom. Nisam šanu i ponikne glavom.

Kad se vraćasmo uz brdo, Stana nas gledaše sa vrha.

Kao biskupa ga gledaše, a komešova kćerka i sada roni suze niz bijelo lice u sjećanju na taj pogled, taj pogled majke na sina, roba na gospodina, bijednika na glavni pogodak: ah - taj pogled, taj majčin pogled, koji je razumjela, jer je već davno bez majke.

A on gledaše umno, sa shvatanjem na Tiziana kao na onoga Rafaela, u kojeg otkriše delikventsku lubanju i madone.

I gledaše se u zadnjoj situaciji, koja ga ne smrska, ali koja mu vazdušnim skitanjem izubija organizam i iscijepa snagu.

A priroda gledaše na njegove dimove poput profesora, kad ga je đak zatražio vatre.

Nasmije se blijedim, mekim usnama i bijelim ciganskim zubima, a ja je cjelunem - ni danas ne znam kako - u široko oko koje me gledaše kao majčina dušica, nježni cvijetak.

I nehotice gledaše u jogunastom hatiću pravu svoju sliku i priliku.

On gledaše istu tu noć nakon gotovo godine dana.

Arsen ne gledaše već njen život; udaraše mu upravo u oči njena fizionomija.

Nestao je razred u njegovoj svijesti, i on gledaše svoje lice u najborbenijim scenama, slušao je njegove plamene govore...

Bijasmo tada već koračali na stepenice pred terasom, stajasmo časkom na prvoj stepenici, a ona zatvorivši suncobran gledaše me veselim očima, sa zadovoljnim smiješkom:

Miško ga gledaše staklenim očima, sažme ramenima i ne odgovori ništa.

David gledaše začuđeno kao da ne razumije šta se to dogodilo, a onda viknu: - Javno nasilje... pa još na žandaru u službi

Ban stisnu obrve i ošinu došljaka ljutim okom, ali starac podignu ponosito glavu i gledaše mirno Petra, zadjenuv ruke u široki srebrni pojas koji se je vinuo oko crne mu haljine.

U katedralu jedne teške noći, uđoh tiho i priđoh do oltara, Sa zvonika jecahu zvona stara, htio sam duši molitvom pomoći, kad tamo pri tamnom visokom odru, jedna žena gledaše u daljinu, Tri su joj boje ovile haljinu, prepoznah crvenu, bijelu, modru.

Liječnik Milin gledaše pažljivo oko sebe, i to ne samo čeljad već i mrtve stvari.

Mirno stojeći do prozora, pritišćući svoje čelo u staklo, gledaše čuveni crkovnjak za tim kršnim junacima, za tim trepetom nekrštenih i krštenih barbara.

Gospođa, složiv u krilo ruke, gledaše jasnim modrim okom dva čovjeka koja pokorno pred njom stajahu.

Sa oratorija gledaše zaklonjen Barbaro i poručnik Capogrosso.

Podgorski prekrsti ruke na grudima i spokojno gledaše razdražene ilirce, ne odgovorivši ni riječi.