U taj tren otvore se vrata a na vratima stajaše lovac.

Slika uspavanih djevojaka dugo stajaše na tom zidu i mnogi su je dolazili vidjeti.

Već u ranom djetinjstvu stajaše pod posebnim okriljem Majke Božje, a kad je odrastao, privlači ga sjedinjenje s Bogom.

Koliba jedna stajaše uz vodu, u hladovini nagnuta stabla.

U Danielu, poglavlje 12, stih 6, kaze se: " Jedan upita covjeka odjevena u lanene haljine koji stajaše iznad voda rijeke: ðKada ce doci kraj tim cudesima? ' Zacuh covjeka odjevena u lanene haljine, koji stajaše iznad voda rijeke; on podize k nebu desnicu i ljevicu, kunuci se Vjecno zivim.ðNakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena - kada doðe kraj rasulu snage svetoga naroda - sve ce se to svršiti1. ' " Buduci da sam vec objasnio znacenje jednog dana, nije potrebno dalje objašnjavati; no, samo cemo kratko reci da se svaki dan Oca racuna kao jedna godina, a u svakoj je godini dvanaest mjeseci.

Književnik Ezra stajaše na drvenu besjedištu koje su podigli za tu zgodu.

I onda deus ex machina, proviđenje, san koji je postao java, na jednoj od stoličica stajaše letak, mali letak u kojem je za one manje inteligentne pisalo o čemu predstava zaistač zbori.

On.Tuga ga razarala.On je znao da je kriv što je ona u bolnici.Želio ju je nazvati.Želio joj se ispričati.Ali nije imao snage... u njemu stajaše ličnost njegova što spajala je prijašnju hrabrost i sadašnju nemoć.. što je on sada? samo mješavina.. nije imao odgovora na to.. nije ni želio znati.....

U ono davno vrijeme podno mrke planine stajaše utvrđeni logor.

Kad tamo u bašči, u hladu jasmina, s ibrikom u ruci stajaše Emina... u stih...

Kad tamo u bašči, u hladu jasmina, s Ibricom u ruci stajaše Emina... Puno kasnije došli su albumi Amanet, s njima sam postigao ogromne uspjehe, zvali su me da im pjevam od Beča do Pešte, pa do Bosne...

Pred njim stajaše ko u knjizi: Blud, prljavština, progoni i patnja: jednake forme stida i zanosa

Evo tvoje sanje i onoga što ti se prividjelo na postelji: 29 O kralju, na tvojoj ti postelji dođoše misli o tome što će se dogoditi kasnije, a Otkrivatelj tajna saopćio ti je ono što će biti. 30 Iako nemam mudrosti više nego ostali smrtnici, ta mi je tajna objavljena samo zato da njezino značenje saopćim kralju i da upoznaš misli svoga srca. 31 Ti si, o kralju, imao viđenje: gle, kip, golem kip, vrlo blistav, stajaše pred tobom, strašan za oči. 32 Tome kipu glava bijaše od čistog zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh i bedra od mjedi, 33 gnjati od željeza, a stopala dijelom od željeza, dijelom od gline. 34 Ti si promatrao: iznenada se odvali kamen a da ga ne dodirnu ruka, pa udari u kip, u stopala od željeza i gline te ih razbi. 35 Tada se smrvi najednom željezo i glina, mjed, srebro i zlato, i sve postade kao pljeva na gumnu ljeti i vjetar sve odnese bez traga.

Sinoć kad se vraćah iz topla hamama, prođoh pokraj bašče staroga imama; Kad tamo u bašči, u hladu jasmina s ibrikom u ruci stajaše Emina.

Na toj stijeni stajaše željezni križ što ga je dao Kovačić postaviti u zahvalnost što je Bog opčuvao njegova Pavla koj se jednom, uspinjuć se drsko po njoj, okliznu strmoglavce u jarak ne ozlijediv se nimalo.

Pogledam na sat gospodske vijećnice: stajaše.

Pred njim stajaše blijeda zaplakana vjerenica.

Stajaše na putu mali, debeo, nesrećan, i brisaše znoj s ćelave glave. Sada već dobro razumem.

Za ogradom te kolibe stajaše Jana, a pred njom mladi Đuro Mogaić.

Dršćući od glave do pete, stišćući svoje jake ruke na rasplamtjele grudi, stajaše Uršula pred banom.

Tek što se Božić rodi, dođoše neki svati, koledari, bogu u dvor, koji stajaše na suhoj grani navrh stabla svijeta (bor je nekada značilo suha grana).

Stjepko stajaše u kutu škripeći zubima, stiščući sablju, a u oku mu drhtaše suza; Ambroz se trznu, ali brzo sjednuv mahnu Konjskomu i uprijev se o šaku reče:

Stajaše uza zid prislonjen i blijed kao mrtvac, raskuštrane sijede kose i krvavih očiju.

Mladi Ciganin, promijenjen u licu, nije se usudio gledati svoju ljubovcu u našem vrtlogu, već stajaše pognut nad svojim kontrabasom i samo kadikad upiraše svoj zamagljeni i suzni pogled na protivnu stranu da ništa ne vidi; a Vilović kričaše nešto kao bijesan, zgražajući se i nad kolom kao i prije nad smijehom i pjesmama našim.

Rulja seljaka gužvala se pod oružjem pred svetom kućom, a na čelu joj stajaše mrka garava ljudina.

Sred dvorišta u snijegu stajaše čovjek gologlav i bos, odjeven samo košuljom i gaćama, okovan teškim lancima.

Jednom su se zgodom sastale Andrijina i Emerikova vojska: Emerik stajaše na ugarskoj obali, a Andrija na hrvatskoj.

Došljak baci kabanicu i šešir - i biskup Marko Antun de Dominis stajaše pred svojim rođakom Labienom Velutom, mletačkim senatorom.

Na kratkom vratu stajaše mu debela glava.

Baš htjede zakrenuti za taman svod, za kojim mu kuća stajaše, ali u hip stvori se pred njim ljudina redovnik.