U memoarima Moja tri života Nela Eržišnik otkriva izvore svog glumačkog i komičarskog umijeća i pozadinu uzbudljive karijere.

Ekspresivnost, karizma, kontrola cjelokupnog glumačkog instrumenta, pažnja i sabranost kako glumiti mirno i sa sigurnošću, a istovremeno snažno i uvjerljivo?

Vrlo brzo nakon okončanja rata (1946.) postaje predsjednik Ceha filmskih glumaca (Screen Actors Guild) te potom i predsjednikom glumačkog sindikata.

Zagrebački pentagram veliki je povratak Paola Magellija na umjetničku razinu njegovih najboljih predstava, a u tome je imao svesrdnu pomoć nadahnutih autora i suradnika te maksimalno motiviranog, gotovo euforičnog glumačkog ansambla.

Brak glumačkog para Davida Duchovnyja i Tee Leoni urušio se nakon 11 godina, ali razlog nije Davidova ovisnost o seksu, nego Teina veza s Billyjem Bobom Thorntonom

Markovićeva verzija Glembajevih predstava je koja će sigurno ostaviti traga u povijesti novije regionalne drame zbog kompetentnog iščitavanja i vrhunskog glumačkog otjelovljenja djela velikog dramskog klasika.... pročitajte cijeli tekst...

Kroz ovu peripatetičku predstavu publiku vode studenti zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti Csilla Barath-Bastaić, Amar Bukvić, Luka Dragić, Petra Dugandžić, Nataša Janjić, Marko Makovičić, Jerko Marčić, Frano Mašković, Jelena Perčin, Antonija Stanišić, Dijana Vidušin i glazbenik Ozren Čorković, koji su i vodiči i dojmljivi komentatori, a ponekad i preuzimaju uloge stanovnika dvorišta, u kojima stvarni čovjek dobiva glumačkog partnera.

Neki od njih imaju više glumačkog staža nego ja godina i iznimna je čast raditi s njima, oni u sebi nose iskrenu ljubav prema kazalištu koja se ponekad kod profesionalaca izgubi, no oni zaista glume iz srca, rekla je Marija Kolb koja u predstavi glumi Gradonačelnikovu ženu, Anđela br. 2 i Doktoricu.

Zanimljivo, Nolanov blockbuster nema nijednog glumačkog kandidata za Zlatni globus, tipa Leonarda DiCaprija, ali nije ga mimoišla nominacija za njegovo najjače oružje - scenarij.

Osim u kazalištima na državnim jaslama gdje je vidjeti glumca kako vlastoručno nosi reflektor uvreda glumačkog visočanstva.

U jednoj verziji Mansona bi trebao glumiti fotograf slavnih bez imalo glumačkog iskustva Tyler Shields dok bi njegovu najslavniju žrtvu Sharon Tate pred kamerama oživjela problematična Lindsay Lohan.

A ja sam, s druge strane, uvijek, i prije glumačkog uspjeha, nosio odijela.

Iako svega toga ima u Kušanovom komadu, takva aktualizacija, kao uostalom i svaka izravna poruka, osiromašuje vrijednost cjeline, pa je čini se upravo ona kriva za temeljni nedostatak predstave gubitak ritma i glumačkog naboja.

Ushiti i razočaranja, usponi i padovi Marcelove kombinatorike omogućuju Adamu Končiću da pokaže veliki raspon glumačkog umijeća.

To ponavljanje publici je s druge strane izoštrilo lemanovsku pozornost za sitne razlike i pružilo priliku da voajerski zaviri u mučni hod po staklu glumačkog rada na psihičkom intenzitetu uloge.

Utoliko se Kron čini uistinu zahtjevnom dramom za glumce koji uz promjene kostima, neporestano mijenjaju registar, intenzitet i način igre krećući se od melodramatike, preko gestualnog do gotovo pa dokumentarnog glumačkog izraza; čime je glumački ansambl zrenjaninskog pozorišta vrlo dobro ovladao (poglavito u sceni rekonstrukcije commedia dell ' arte koju doista majstorski izvode).

Prva od njih, Hrvatsko narodno kazalište, u prosincu je obilježila stogodišnjicu postojanja profesionalnoga glumačkog ansambla, i to vrlo pompozno, ne uspijevajući ipak zataškati brojne probleme koji im se pod krovom nagomilavaju godinama.

U zamjenu za scensku poeziju osobita ugođaja, gorak crni humor, za izbrisanu emotivnost i izgubljenu intimu građanskoga salona koji razara sam sebe i oslobađa duh pobune i ljubavi sa slutnjom tragedije, dobili smo eklektički hladan krasopis uz visoko estetiziranu geometrijsku preciznost (scenografiju potpisuju Numen Nina Roberta) ogledno uređena i osvijetljena prostranstva, proširena projekcijama iz izvanjskoga svijeta punim aluzija, pa u drugom dijelu večeri sužena za bračnu svađu na zahodskim školjkama, visoko stiliziran, skladno uvježban scenski pokret (koreografija Tamare Curić i Larise Lipovac), besprijekornu igru glumačkog ansambla s ponekom vrlo dojmljivom kreacijom, no koja kao da dolazi iz neke druge drame (izvrsni Goran Čubrilo kao General bliži je aktualnoj satiri nego Vitracu, uvijek pouzdana Katarina Bistrović-Darvaš kao Emilie dolazi iz najozbiljnije shvaćene građanske drame), da bi se kroz sve zamke ove nadasve zahtjevne predstave, poštujući namjere režije kao i suigru s glumcima do samog izvora Vitracove drame snažnom intuicijom i maštom probila jedino Jadranka Đokić u ulozi djevojčice Ester, djeteta koje ne želi odrasti jer zajedno s devetogodišnjim Victorom (Toni Gojanović) sluti u kakvu bi svijetu morali živjeti.

Priča o ukletim ljubavnicima (Rutger Hauer i Michelle Pfeiffer) koji danju i noću mijenjaju obličja pa se nikad ne mogu sresti zanimljiva je, no suhoparno izložena, pa je na karizmi glumačkog trija (osobito je dobar još mladi Matthew Broderick) da popuni dramske praznine.

Osim odličnog glumačkog nastupa Tima Robbinsa i Samanthe Morton te intrigantne priče, volimo ovaj film i zbog toga što jednostavno pršti fascinantnim SF elementima i futurističkim vizijama poput virusa empatije koji omogućava čitanje misli ili virusa uz pomoć kojih se uče jezici ili pak globalnog jezika koji se govori, a koji je kombinacija engleskog, španjolskog, francuskog, kineskog i arapskog.

Novalja i svog glumačkog oskara ima samo se zove Kata Novaljka a za lanjsko teatrsko ljeto zaslužio ga je Draško Zidar koji će već iduću nedjelju nastupiti u svojoj autorskoj predstavi Cabaret kod veselih muškaraca.

Pod vodstvom Elvisa Bošnjaka u solinskom Domu kulture Zvonimir u ponedjeljak 20. rujna od 9 do 12 sati i u utorak od 17 do 19 sati održavaju se upisi za buduće polaznike Glumačkog studija Playdrama.

Nakon toga sam otišla u Teatar ITD gdje sam ostvarila i meni jako dragu ulogu Terze u predstavi Božanska glad, spoju jakog glumačkog izraza, fizičkog teatra i specifičnog redateljskog rukopisa Damira Zlatara Freya.

Zajedništvo glumačkog ansambla u Medvešekovim predstavama dolazi do izražaja na najbolji način ne deklarativno, nego zbiljski, u predstavu uklopljeno kvalitetom i kvantitetom gotovo ujednačenim replikama i brojnošću zajedničkih, zborskih trenutaka

U performansu su, osim glumačkog dijela, i tri masovne plesne scene.

Sve detaljne informacije o predstavama i prodaji karata nalaze se na web stranici Glumačkog festivala u Krapini.

U međuvremenu kao članica glumačkog (vaterpolo) festivalskog ansambla okušala se i u revijalnoj utakmici najpopularnijeg dubrovačkog vodenog sporta, a prije nego je spustila festivalsku zastavu s Orlandova stupa našla je vremena i za potporu drugih umjetničkih oblika izražavanja.

U apogeju ljetnog dramskorepertoarnog Dubrovnika, sedamdesetih i ranih osamdesetih, na eksperimentalni se teatar gledalo dobrim okom: naizgled ekskluzivan u svojoj zamisli, koja je u mnogima budila antielitistički zazor (komički ovjekovječen u replici Kušanova Vodvilja, gdje se užasnuto prepričava kako »u Dubrovniku budu napravili takvu predstavu na moru, gde budu glumci dole zaronili skup s podmornicom, a publika bu u luki, tak da se niš ne čuje, ni ne vidi, to je sad važno«), taj je teatar predvodila vizija Georgija Para, utemeljena u neizbježnu, neušutkivu prepletu dubrovačke turističke i ine svakodnevice s jedne, te upravo glumačkog rada na pokusima s druge strane, prepletu koji je hic et nunc ostvarivao metaforu međusobne zamjene mjesta života i kazališta.

Pred profesionalnom glumačkom ekipom ove predstave nije nimalo lak zadatak: ući u likove luđaka koji se liječe terapijom glumačkog ulaska u likove Krleže, Vranešića, Marije Jurić Zagorke, Doktorice, Medicinske sestre, Policajca, Partizanskog zapovjednika, Ilegalca, Kumice, Purgera s Dolca, Njemačkog vojnika, Ministra u ustaškoj vladi i samog Poglavnika.

Predstavu je, bez većih redateljskih intervencija, režirao Joško Juvančić, koji je i redatelj Vitezovog glumačkog debija.