Treniram kontrolu nad samom sobom ili je to jedan mali pokušaj (od bezbroj) viđenja osobnoga (glumačkoga) svijeta

Njega i njegova glumačkoga partnera Renea Bitorajca te njihova menadžera Tomislava Kašljevića Pučko otvoreno učilište (POU) u Pazinu prije nekoliko godina je tužilo jer su tijekom predstave Magic Act Show u Spomen-domu u Pazinu slučajno izazvali požar.

Knjiga Dubravke Crnojević Carić za naše knjižno tržište nadopunjuje slijepu pjegu o iznimno bitnoj teatrološkoj temi fenomenologiji glume iz pera domaćega znanstvenika, odnosno, u konkretnom slučaju vrsne teatrologinje i kazališne praktičarke (glumice i redateljice), kojom je podastrla vrijedan suodnos teorije i prakse o fenomenu glumačkoga čina...

E pa Oliver Hudson, koji tumači lik blesavoga Adama Rhodesa, sin je glumačkoga para Goldie Hawn i Billa Hudsona te stariji brat Kate Hudson, koja je, kao i on, odrasla uz Kurta Russella kao oca.

Igrajući Moliereove farsične komedije Nemoćnika i Scapina ne pravim uvriježenu razliku između njegovih tendencioznih, kritičkih i bezazlenih, veselih komedija, između ozbiljnih i neozbiljnih komedija, valorizirajući ih kao manje vrijedne zato što su neozbiljne i komične dok s glumačkoga gledišta neozbiljnost komedije zahtijeva najveću ozbiljnost glumačke igre, čak i pretjeranu ozbiljnost da bi se mogla dosegnuti neozbiljnost komedije.

S glumačkoga gledišta ne postoje vrijednosne razlike između ozbiljnih i neozbiljno veselih Moliereovih komedija.

Iako je zahvaljujući upra-vo njoj maska dio glumačkoga treninga na Akademiji dramskih umjetnosti, na pozornicama se rijetko viđa, pa je nova predstava Teatra Exit naslova Kako misliš mene nema, čija je premijera najavljena za 20. travnja, zbog toga još zanimljivija.

Premda nakon uspjeha prvoga teksta i ostalih vlastitih spisateljskih uspješnica (Početak zimskog perioda, Slučajni čovjek, Život x 3, Art, Bog masakra), izvođenih na mnogobrojnim svjetskim pozornicama, samo povremeno nastupa kao glumica, sinteza dramaturško-glumačkoga pristupa, vidljiva u svakom njezinu tekstu, pokazuje i svoju intrigantnost i tajnovitost i u Artu.

Na razmjerno maloj virovitičkoj pozornici naguralo se odveć samostalnih i u svim smjerovima pokretnih scenografskih elemenata, što je u priličnoj mjeri opstruiralo mogućnosti glumačkoga kretanja (scenografkinja Marta Crnobrnja), što je i najveća slabost inače zanimljive i nekonvencionalne jednočinke, u kojoj su glumci (Helena Minić, Jelena Perčin/alternacija: Antonija Stanišić, Igor Golub, Goran Koši i Danijel Radečić) uloge tumačili s očiglednim entuzijazmom istraživanja i otkrivanja novih mogućnosti.

Stoga, iako monarhija više nije što je nekad bila, što film implicira ponajprije prizorima kraljevske intime, a eksplicira samim sadržajem, da nam izgleda kao da i dalje jest, zasluga je Helen Mirren, glumice koja diskretnošću glumačkoga stila vizualizira (aristokratsku) melankoliju kao i nedvojbenu superiornost emocionalne rezerviranosti nad sentimentalnim ispadima današnjice

Sve popularnija glumica Vera Farmiga ovim je redateljskim prvijencem pokazala da ima i drugih talenata mimo glumačkoga.

Prema tome, scenografsko rješenje namjerno uznemiruje dramsku harmoniju, snagu glumačkoga izričaja postavlja u prvi plan, a cirkus i crkveni oltar izjednačuje s magijskom moći teatra pa iz toga razloga i ostaju u dubini u kojoj dijele zajedničku tragičnu, nedodirljivu i apstraktnu sveprisutnost.

Završivši Akademiju, bila sam angažirana u Dramskom ansamblu HNK-a, i tako sam se na samu početku glumačkoga života suočila s velikom scenom.

Sva je težina glumačkoga posla usredotočena na odnos Tanja Smoje Jasmin Mekić... pročitajte cijeli tekst...

Uspješnost redateljskih postupaka Guediguiana očituje se i u skladnu tumačenju zamalo svih članova glumačkoga postava, kojih je naraštajni raspon izrazito velik, od staraca do sasvim male djece.

A unutar takva glumačkoga koda, koji obuhvaća poistovjećenje glumca s dramskim likom, netipičnosti u podjeli upravo bodu oči.

Srećko Jurdana Pojedini pripadnici hrvatskoga glumačkoga ceha svojedobno su oštro reagirali na podatak da se Severina Vučković - lokalna pjevačica turbo-folka - pokušava afirmirati i kao glumica.

Oslobođenjem Dubrovnika i drugih priobalnih krajeva dio glumačkoga osoblja pridružio se, uz neke od gore navedenih i ranije.

Lola Dueñas (Volver, Pričaj s njom) drugi je dio glumačkoga para koja je uspjela postići širok emocionalnu raspon u kreiranju svog lika te predočiti njegovu dvostrukost.

Kao školovana glumica modernoga scenskog senzibiliteta, svjesna svojih kreativnih sposobnosti savršeno je vladala tehnikom glumačkoga umijeća.

Posljednji televizijski serijali bili su u serijama Naši i vaši i Duga mračna noć, ali glumica dovitljivog lika glumila je i u drugim najpoznatijim serijalima ovih prostora, kao što su Kuda idu divlje svinje i U registraturi, no to je samo manji do glumačkoga kurikuluma koji broji 60 filmskih uloga (U mreži, Pucanj, Majstori, majstori, U raljama života, Krhotine, Svaki put kad se rastajemo, Sedma kronika, Ne dao bog većeg zla...), a u zagrebačkom kazalištu Gavella igrala je od 1957. do umirovljenja 1995. godine.

Ovaj put, u režiji Felixa Barretta i Toma Morrisa, ludilo orkestra na sceni stalno se prožima sa sukobom glumačkoga dvojca.

Mislim da sam u tih desetak godina naučio, ili barem sam ja to tako shvatio, da se glumac treba okušati u različitim žanrovima i različitim kontekstima i da je to bogatstvo i raznovrsnost glumačkoga posla možda i najljepša stvar u ovoj profesiji.

Tim više što istovremeno i nadalje djeluje, makar sporadično, i Dubrovačko kazališno društvo (osnovano 1924. godine) i što njegovi istaknutiji pojedinci, afirmirani u međuraću, postaju nešto kasnije, nakon preispitivanja glumačkoga dometa, članovi novog kazališta.

Dostojevskoga u režiji Ivana Popovskoga s izvrsnim Franom Maškovićem u glavnoj ulozi koji predočuje pseudopovijesnu shizofrenizaciju stvarnosti), iako utemeljena na prepletu gavelijanske suigre i čehovljanske glume, zahvaljujući sjajnom redateljskom vodstvu, u mikrosegmentima marionetizacije joneskovske i naše svakodnevice, u drami o mladom invalidu predočuje i elemente kabaretskih začudnosti u mikromimici i mikromizansceni brisanja obiteljske sreće (npr. dugo držanje u ruci rođendanskoga balona, namještene obiteljske fotografije, prostorne praznine, sablasna otvaranja vrata, Bakine teatrabilne laži) izvrsnoga glumačkoga ansambla s blistavom ulogom Doris Šarić Kukuljica.

Tako je na webu upravo predstavljen video u kojemu jedan od članova Prometheusova glumačkoga ansambla, Australac Guy Pearce, kao lik iz filma Peter Weyland drži govor publici okupljenoj na konferenciji TED, ali 2023. godine.

Oprema predstave u prostranstvu scenografije Zlatka Boureka s kostimima Irene Sušac bogate je aluzivnosti u stapanju prošlih vremena sa sadašnjm, a nastup brojnoga glumačkoga ansambla ujednačen je i discipliniran.

- Taj dijalekt bio mi je prilično težak, i morala sam uložiti dosta truda da ga svladam premda je sastavni dio glumačkoga posla svladavanje takvih problema.

Suprotno tomu, poetska drama Šine Milene Marković, taj morbidno-realan, mračan tekst o naraštaju rođenu sedamdeset i neke, a postavljenu putem primarnih prizora u arhetipske situacije, u režiji Slobodana Unkovskoga odlično je uravnotežila i suigru glumačkoga ansambla, dala zrelu mjeru između lirskoga i epskoga, prateći protežnu dramsku liniju koja je obilježila tu istu generaciju od nježnosti/djetinjstva do nasilja/smrti.

Među antologijskim glumačkim kreacijama iz impozantnoga glumačkoga opusa Zoje Odak svakako treba izdvojiti uloge za koje je dobila najznačajnije kazališne nagrade unutar proteklih tri i pol desetljeća: ulogom Truse Bljesku Zlatnoga zuba Mate Matišića 1987. i u režiji Marina Carića osvaja Majsku nagradu Društva dramskih umjetnika Hrvatske.