Nešto niže na ljestvici objektivnosti nalazi se opća situacija s propisivačkim priručnicima u nas, znači ponajprije s pravopisom, a zatim rječnicima, gramatikama, savjetnicima.

Jednoga tipičnoga za hrvatski književni jezik i književnost, koji su, prvo, imali svoj kontinuitet od srednjega vijeka pa je taj kontinuitet hrvatskoj filologiji bilo prirodno čuvati u jezičnim priručnicima, gramatikama i rječnicima, i koji su, drugo, imali stalni dijalog među narječjima i drugoga procesa, tipičnoga za situaciju u Srbiji, gdje se srpski književni jezik na kraju nije standardizirao na osnovama na kojima se počeo standardizirati u 18. stoljeću, nego je raskinuo svezu s tom baštinom, i nije imao potrebe za otvorenošću prema drugomu narječju (prizrensko-timočkomu ili torlačkomu).

Upoznao sam povijest kajkavskog jezika i njegov zemljopisni/dijalekatski raster i priklanjam se onim suvremenim lingvistima koji napokon konstatiraju očito kajkavština nije dijalekt (svakako ne dijalekt štokavskog) nego je jezik sa svojim govornicima, svojim gramatikama, poviješću i književnošću.

Buduća: futur, futur egzaktni (ili futur II), a u gramatikama prije Maretićeve bio je zabilježen i klasificiran i 3. oblik futura (v. u Šime Starčevića).

Vjerujem, uostalom, da Vam je poznato kako je sam Vuk pisao da se služio šokačkim gramatikama i rječnicima u kojima je taj srpski narodni jezik već dobrim dijelom bio standardiziran.

Hrvatski lingvisti se razilaze u pitanju vremena nastanka hrvatskoga standardnog jezika: jedna škola tvrdi da je to bilo oko 1750, s presudnom ulogom novoštokavske književnosti auktora Kačića Miošića i Relkovića; druga, da je to pojavom hrvatske književnosti na štokavsko-ijekavskom narodnom idiomu u Dubrovniku (Šiško Menčetić, Džore Držić) (1480 - 1500), ili, najkasnije, ostvarenjima razvijenoga jezika u prvoj polovici 17. stoljeća, ozbiljenim umjetničkim djelom Gundulića i gramatikama i rječnicima Bartola Kašića i Jakova Mikalje (1600 - 1650).

U svojim gramatikama, kao i leksikografskom radu, te brojnim opsežnim studijama, zasnovao je klasični oblik toga jezika, u dobrom dijelu ugledajući se na nazore Vuka Karadžića, zanemarivši stoljeća hrvatske jezikoslovne tradicije.

Ukratko, standardni jezik je nositelj društvenoga života zemlje i naroda, polifunkcionalan je (pokriva sva područja života, od prava do znanosti, od filozofije do vojske i diplomacije), i ima karakter prisile: u njemu su propisana pravila ispravne komunikacije, i ta dimenzija preskripcije koja odlučuje što je ispravno, a što ne - predstavlja bitnu značajku standardnoga jezika, u zrelome obliku kodificiranoga u gramatikama i rječnicima.

Time međutim nisu prevladane sve razrožnosti među priručnicima (gramatikama i rječnicima) pa detaljnu obradu čeka velik dio naglasnog korpusa u kojem je sadašnja propisana naglasna norma nedosljedna i nedorečena. ()

Svi dokazi da je u hrvatskim gramatikama do vukovaca, dakle do kraja 19. st., lokativni nastavak - om, a samo izuzetno - ome, što potvrđuje i povijesno i dijalektno stanje, a što su i srpski jezikoslovci priznavali kao " zapadno obilježje ", nisu uspjeli zaustaviti širenje lokativnoga nastavka - ome.

Postavši nacionalno homogena i sa slabim utjecajem južnoslavenskih integrativnih ideologija, Srbija je od početka njegovala isključivo srpsko ime jezika, što je vidljivo u gramatikama i filološkim spisima Stojana Novakovića, Ljubomira Stojanovića i dr. Jedini je izuzetak bio najznačajniji srpski jezikoslovac druge polovice 19. stoljeća Đuro Daničić, ali sa prostora Vojvodine, koji je, nakon isključivo« srpske »jezične faze, od šezdesetih godina najčešće koristio dvoimeni naziv.

Da i ne spominjem rad na dostupnim starijim i novijim gramatikama hrvatskoga i njemačkoga jezika, gdje sam očekivala naći barem približan opis kvantifikatora i intenzifikatora u okvirima morfologije pridjeva i priloga.

Naime, ako su vas, naprimjer, zanimali glagolski oblici ili spojevi riječi, u tim ste školskim knjigama mogli naići na dosta toga što nema ili je manje suvremeno obrađeno u dostupnim hrvatskim gramatikama.

Tom važnom pravilu je dato vidno mjesto u svim hrvatskim gramatikama, od Maretićeve do najnovije (Barić et al.), objavljene 1997. godine.

Kodificiran je u gramatikama, rječnicima i pravopisima.

Hrvatski standardni jezik je nadijalektalan, on je nadregionalan i kao takav ima neka svoja pravila, ima svoj ustroj, podležan je normativistici i osim toga on se izrađuje u pravopisima, gramatikama, riječnicima i dalje se nadograđuje i objašnjava u jezičnim savjetima - rekla je gospođa Irena Miloš.

Lana Hudeček predstavila je Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje br. 31 (2005), Matea Birtić Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje br. 32 (2006), Milan Mihaljević Izricanje posvojnosti u hrvatskome jeziku do polovice 19. stoljeća Lane Hudeček, Marija Znika Glagolski vid u hrvatskim gramatikama do 20. stoljeća Željka Brlobaša, Mirko Peti Rusinski jezik u procjepu prošlosti i sadašnjosti Eugenije Barić, Nada Vajs Vinja Ardelio Della Bella: Istruzioni grammaticali della Lingua Illirica (Gramatičke pouke o ilirskome jeziku), Branko Kuna Sintaktičke kategorije: Zbornik radova sa znanstvenoga skupa Hrvatski sintaktički dani i Dunja Brozović Tones and Theories: Proceedings of the International Workshop on Balto-Slavic Accentology.

Ivan Bekavac Basić, prof. (Zdravstveno učilište, Zagreb): Tvorba imencia na uša u hrvatskim gramatikama druge polovice 20. stoljeća

... trebali koristiti u javnoj komunikaciji, a u izgrađenim jezicima uglavnom su sabrani u rječnicima, pravopisima, jezičnim savjetnicima i gramatikama.

Pretpostavljam da ćemo u raznim pravopisima i gramatikama naći i proturječnih tvrdnji.

Kako se bavio jezikoslovnom djelatnošću i pisanjem studija o gramatikama u prošlosti, ostavio je za sobom djela od velike važnosti za drniški kraj.

Autor u ovoj raspravi daje pregled obradbe tvorbe riječi na uša u hrvatskim gramatikama u drugoj polovici 20. stoljeća.

Analizom obrađene građe pokazuje se da širina dosta plodvotvornog sufiksa uša nije cjelovito obrađen u navedenim gramatikama i da će trebati cjelovitije koristiti pisane i govorne izvore pri obradi širine tvorbenih mogućnosti sufiksa uša.

Nakon par sati prevrtanja po rječnicima, gramatikama i internetu došli smo zadatku u kraj.

Prvo ćemo predstaviti i komentirati tri strukture za koje se u talijanskim gramatikama i mnogim pragmatičkim studijama kaže da su prilagođene izražavanju kontrasta u talijanskome.

Stajalište govornika korisno je za potvrdu ili kvalificiranje komentara koje u gramatikama nalazimo pri jezičnom opisu realizacije kontrastivnog fokusa u talijanskome.

Štoviše, pokazat ćemo da, iako u gramatikama piše da je kontrastivna fokalizacija potpuno prilagođena izražavanju kontrastivne informacije u talijanskome, izvorni govornici imaju teškoća pri interpretaciji i nalaženju konteksta za rečenice koje realiziraju ovu strukturu.

Predavanje: Novoosmansko razdoblje (19. st.): vrijeme tanzimatskih reformi i otvaranja prema Europi; europski utjecaji na osmansko školstvo i znanost; prve tiskane gramatike osmanskoga jezika i njihova usporedba s gramatikama europskih autora; najznačajniji europski turkološki centi u 19. st.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje te Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ovoga su desetljeća prerasli u nezaobilazne nacionalne centre za razvitak jezičnih tehnologija i našu besplatno dostupnu digitalnu jezičnu riznicu s rječnicima, gramatikama i pravopisnim priručnicima.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje www.ihjj.hr ovoga desetljeća prerasta u vodeći nacionalni centar za razvitak naših jezičnih tehnologija i besplatno dostupnu digitalnu jezičnu riznicu za hrvatski jezik s rječnicima, gramatikama i pravopisnim priručnicima.