Kada molim Boga, prvo sto Ga molim da Blagoslovi sve ljude koje znam i koje ne znam, ali ono sto zaista zelim i sto mi je osnova molitve, ili bih ja to prije nazvala razgovorom s Bogom, je da bude milostiv i pozove ljude kao sto je mene pozvao da budu ponovno rodjeni.... Ni danas nakon svih ovih godina, je ne mogu, jednostavno nemam te rijeci kojima bih opisala objavljenje Boga u mom srcu iako mnogi to nazivaju izmosljotinom, iako mnogi trazi iza toga znake bezgresnosti u mom zivotu i ponasanju jer cemu onda obracenje ako ja i dalje mogu grijesiti kazu oni, iako sam bolesna, ja znam da Bog postoji, onako predivno onako jako i paralizirajuce mirno i s puno ljubavi motri na sve nas i tu je kada nas ostave svi, kada nas povrede, kada nam nanesu bol i natjeraju suze, kada smo puni srece i nasmijani, kada smo za stolom kao obitelj i ako je nema vise kao prije, On je tu sveprisutan i onda kada mi uopce ne mislimo na Njega jer nam je pred ocima neka stvarcica zasijala i odvela nas od Njega on je tu kraj nas, brizno i vjerno nas prati i cuva, oprasta nam, brise suze, smije se sa nama, voli sa nama, zivi kroz nas... prihvatili mi to ili ne