Pijem ponovo: utapam se, gušim sjećanja, ali usprkos omami, ona su i dalje tu.

Dubrovnik, Vukovar, Zadar, Sarajevo, a ja u izlogu trgovine na Kaertner Strasse gledam omot albuma Nicka Cavea i gušim se u grižnji savjesti.

Vrijeme pregovora je trajalo otprilike dva mjeseca... i psihički, sigurno jedno od najtežih... i mučno, i teško, i naporno, i stresno... iako mi sve te riječi sad djeluju i preslabe i šuplje da bi opisale svu silu osjećaja skupljanih i skrivanih godinama negdje duboko u sebi... jer ništa ne boli tako jako kao nepravda, a ova moja se taložila punih 17 godina, i sad me pritiska i guši daleko više nego prije, jer moram razgovarati kao da se ništa nije dogodilo, kao da ni ' ko nikome nije napravio ništa nažao, ništa krivo, svi pravi i pošteni... i sve je kao u redu, i svi smo kao " braća ", jer kome više pričati o nepravdi, kad je ni ' ko ne vidi i ne čuje, a i koga briga... i svjesna sam ja da moram odraditi " posao " u realitetu trenutka, i trudim se maksimalno da prošlo-svršeno vrijeme ostane zakopano... al ' nije se lako boriti s osjećajima... što ih ja više gušim, oni više izranjaju... jer razgovarati moram, a puno izgovorenih riječi osjećam kao nastavak starih nepravdi... i ne mogu ih izbjeći, jednostavno ih moram žvakati i gutati... teško mi je sad i pričati o tom periodu, ne volim ga se ni sjećati... da mogu, uzela bih gumicu i sve izbrisala... e, da mogu... dva mjeseca duga kao dvije godine... ne ponovilo se... nikad više... uostalom, sva težina mog iskustva iz tog perioda pretočena je u post o diobi od 07.08.09.

Duhovito i britko, gušim se od smijeha.

Očaj gušim u menti i cigaretama.

Pred sam kraj kada smo jednu večer sjedili u kafiću i razgovarali govorila mi je ono svoje poznato kako ju gušim, kako treba vremena, kako mora razmisliti.. i tu sam krivo odigrao.

Previše je mraka u mojim očima I san uzavreo u kotlu Isparava A ipak dani nisu ništa drugo Do skupljenih koljena I grada pod nogama Kojeg gazim uzaludno vjerujući Da mogu pokoriti njega Ne oskvrnuvši sebe I hodam I gušim rukama Balone sreće koji izranjaju Ispod popluna Hodam ne znajući Koliko malo je potrebno Za trčanje i ostajanje bez daha u nekoj ulici koja mi se baca u lice kao da je to jedino što preostaje kad Godot dođe a ja rezignirano rasječem utrobu malo krvarim, pa odem

Alergija i astme koje se dogode na putovanjima su prilično opasne jer često nemamo pri ruci lijekove... nekako se činilo bitnije ponijeti pravi regenerator za kosu nego sad tamo neki antihistaminik koji me održava na životu dok se gušim.

Godinu dana ne mogu čekati rehabilitaciju, gušim se, ne mogu govoriti, glavu podižem rukama.

Gušim se.. u suzama.. sve bi ih isplakala, ali to joj neće pomoći.. svejedno, ne mogu ih zaustaviti.. glavom mi lete misli koje nemaju veze ni sa čime.. bojim se.. boli me.. brinem se.. ništa nema smisla.. ništa..

Neznam, neznam ali se gušim u svojoj tuzi u žalu za izgubljenom mladošću i u ćinjenici da sam zlostavljana na sve moguće naćine a ja to trpim-pa kao najveća glupaća što će vas puno reči ali........ nemojte me osuđivati dovoljno sudim sama sebi.

Lijepi pozdrav i zagrljaj vam ostavljam, čak i onima koji se na mene ljute zbog grljenja, jer kažu da ih gušim.

ima dosta blogova koji uopće nisu loši. dapače. baš su mi super i volim ih čitat. a vjerovali ili ne i ja znam pisat ak oću. imala sam u životu 4 profesorice iz hrvatskog. svaka mi je prije ili kasnije čitala zadaćnicu pred razredom. u nižim razredima sam pisala radove tipa: moj doživljaj s praznika - srela sam vješticu u šumi. bila sam uvijek najbrža na provjeri čitanja. u višim razredima sam napisala lijepa naša domovino iz perspektive oblaka. u srednjoj sam jednoj profesorici podarila " ljudi - životinje ili anđeli ", a drugoj " ana karenjina - položaj žena u ruskom društvu u 19. stoljećua ". neki blogovi tu imaju stil, metafore i poantu. vjerujem negdje duboko u sebi da bih i ja bila u stanju napisati nešto takvo. ali boli me duša, gušim se kad pomislim na to. i ovako se moram jako koncentrirat i planirat jednostavne rečenice. ja sam dijete u razvoju. mozak mi se razlijeva po rubovima i uopće mi nije do toga da ga skupljam. nitko nikada neće saznati da sam ja mogla postati intelektualka. samo bez naočala. jer savršeno vidim. pogotovo u mraku.

Gušim jednu po jednu debelim slanim jastukom, ne dopuštajući im disati ni postojati.

Gušim se od nedostatka vremena ili osjećam kako me žeže i satire, ili plivam u njemu sa osjećanjem božanske lakoće.

ja i pijem a i pušim, mostove gradim pa rušim ponekad mozgove bušim malo se nekad gušim pa i jašim pa se mašim za našim

Nakon nekog vremena dolazi babica, vidi da se doslovno gušim u trudu, govori mi kako da dišem, da se probam prepustiti trudu i samoj boli te da se fokusiram na njega i pustim ga da djeluje, da me otvori.

Dira me u duši, dok od suza bez zraka se pomalo gušim.

Borim se s tugom, gušim čežnju, a one pod mojom čizmom još jače bujaju.

Ja ništa ne gušim, lijepo sam postavila pitanje, otkud ti takva opća tvrdnja?

.. gledam te dok pričaš ležerno, polako kladim se da ne znaš koje misli si mi asocijacijom dotako, malo se smješkam brzo odgovaram al u glavi jednu drugu sliku stvaram, tek ovlaš zagrljaj ti dajem, želja galopira naprijed pokretima zaostajem, sav si u prijenosu priče slabo hvatam konce sve u meni viče hoću li moći dočekat kraj te trakavice, gušim viku stiglu sa svih čula, čekam još malo a onda ćeš vidjet što je eksplozija....

iju, jezik pregrizla: lol: sad Arsen glumi opet Martinu, traži još dva sladoleda od MP i mazi kosu: lol:: lol:: lol:: lol: Kvešo glumi MP (glumi male korake, jer je ova cila kratka - isprika, sitna: mig:) a Veki je ispričio usne kao Blessa ja plačem od smija i gušim se od kašlja: lol:: lol:: lol:

Optužuje me da gušim lokalne poduzetnike, a jedina smo sredina u kojoj, mojom zaslugom, komunalni doprinos za poslovni subjekt iznosi deset kuna. kazao je Kapović kojeg optužbe da su troškovi za radove na vrtiću i ambulanti porasli za 30 posto, iako navodno nitko ne zna zašto, apsurdni te da mu nije jasno zašto gospoda, ako imaju dokazne materijale, ne odu s istima na instance pravosuđa i« optuži tog Kristijana Kapovića ».

hahahha, a kome ja branim da piše ili mu možda brišem komentare i zato šta pišem puno gušim demokraciju, hahahaha ma vidi pameti???

pogotovo kad je zbog njegovog gušenja. mislim... " e sorry štom sam ti opalio šamarčinu al sama si kriva jer nisi trebala vrištat ko krava dok te gušim "

I gušim se nekoliko trenutaka dok mi se nos ne privikne na taj smrad.

Da ne " gušim " forum duplim postanjem, svi Bill Gates " fanovi " neka pročitaju post sa " susjednog " topika gdje se spominje " najveći dobrotvor " na svijetu.

Ne znam kako vi, osobno sam sposoban pokrenuti cijelu vjetar-elektranu ili elektranu na biomasu, ali kada prođem pored Zorana Milanovića, Slavka Linića, Radimira Čačića i Ive Josipovića, gušim se od njihovog nepodnošljivog smrada.

Smrad ljudske vrrste mi je postao toliko nepodnošljiv da se gušim.

Osjetila sam samo da ne mogu disati, da se gušim.