izrodiše nas kao skupljače plodova putevima linije codova gena a ja ih noćima slijepo pijem u alkoholu utapam žeđ čašama naiskap i ne slutim da u zamku godinama korakom zaplićem dušu krpam ničim shvatih da zlo želi otrgnuti srce iz tijela mi izmučenog da ga ne pronađeš

Pijem ponovo: utapam se, gušim sjećanja, ali usprkos omami, ona su i dalje tu.

Ipak, kritike su poželjne, zato što me održavaju budnim i ne dopuštaju mi da se utapam u samozadovoljstvu.

Ukratko da vam pojasnim, ja vam se utapam u grijehu oholosti.

Ja se utapam u grijehu, očajan sam, VAPIM za Njim jer vidim u kakvoj sam gabuli zbog te svoje oholosti i sebičnosti i NE MOGU SI POMOĆI.

Dakle, rješenja za situaciju Utapam se ima.

Njezine su poruke bile ' uzmi me ', a moje - ' utapam se '.

Što vam, recimo, znači ta izjava: Ja tvrdim da se utapam i vičem Gospodinu Spasi me?

Osobu, a zapravo se utapam u osjećajima.

Utapam se u Beli Hamvasu.. puštam se do kraja.

Zato sam prisiljena slušati o sranjima, zato se utapam u govnima jutrima.

od toga što će netko stajati sa strane dok se utapam u vodi i biti lijep i nedaj bože da se skvasi i upropasti svoju gel frizuru, neam apsolutno ništa, tako i ovdje, onaj s bubuljicama i sa 100 kg i 1.50 m visok će skočiti za mnom u vodu, i spasiti me

Možda sam preduboko zagrabila i previše nade utapam u polupraznoj kanti vode.

Kasnije sam, s mučninom u trbuhu od previše kolača, utonuo u dubok san u kojem sam sanjao da utapam jednog od susjeda u srnećem gulašu.

Tražim slamku, utapam se u iluzijama

Utapam se na nekim ulicama Broadwaya... crna odijela, limuzine i jazz bar.

Onaj dan kad se nagomila značajno beznačajnih stvari naprosto neodgodivih-onih koje bih inače po defaultu bacila u veliku kozmičku kantu zaborava i više ne mislila na njih, ali svako toliko se zaletim i kao da mi cjevčice kisika ne daju da dišem - pa se utapam u neprocjenjivo dobroj neprocjenjenosti, usljed nedostatka kisika, koja me stavlja da čekam u predsobljima gubljenja vremena...

Potoke brojne brojim i predstavljam i ni u jednom se ne utapam, osim u vlastitome.

Pijem, ali narvno da pijem, utapam libido u alkoholu.

U mrak utapam riječi koje se roje na rubu usana

Utapam se u rijeci snova... pokušavam plivati no postaju morom.

Svake noći sanjao sam isti san - da se utapam prisjeća se Krešimir Butković.

Kao nepresušna rijeka Misli moje k tebi hrle Svaku tvoju misao grle Dotaknem ti ljubav Ljubavi moja Kao najtoplija zraka Uzvratiš toplinom Zaljubljenog bića U obrisima sutona Razlijevam boje po nama I sretna sam u tim svojim Razmišljanjima U plavim bojama mora Utapam žutu boju sunca Zajedno sa Suncem Tonem u samo meni Prepoznatljiv mir Ruke širim Dubinama plovim Daleko od dna Ispod same površine mora Grlim ljubav ona grli mene Sretnom činiš dušu ove žene

sivilom jutra okružujem moje misli utapam ih polako nižem na lanac tišinom sobe jedna za drugom nisku čine jedne me vedre druge me oblače one su dio mene same čudne su to misli rasplinjuju se kao mjehurići mali koliko misli imam kada bi samo znali cvrkut ptice prekine mi misao a bila je baš vedra.. nasmijana ništa doći će druga dodirnuti će moje jutro ublažiti moj san nekom lipom zrakom obasjati moj dan negdje u šumarku mojih misli negdje u dubini mog sna negdje na dodiru sna i jave tu sam valjda prava ja ispijam kavu.. pišem po papiru a misli me ne puštaju na miru

Misli su mi, vjetrom nosene, k tebi pobjegle, dok spavas da te pomaze.. ogrnuta u modri plast noci u samoci se utapam.

Svaku noć utapam se u slatkom sanjarenju, svake noći skupljam hrabrost i snagu, da ustanem i krenem prema dnevnoj sobi u kojoj hrče majka.

Sklopila sam oci, potpuno se smirila.... dok je sat otkucavao 4 tonula sam u san.. svjesno sam cula svaki otkucaj.. a cinilo mi se kao da se utapam u bijelom mirisnom snu..

utapam se u moru sjećanja.. " nemoj zatvarati oči... volim kada me gledaš... ".

Evo kako se brzo dođe od praštanja, slabosti i tobožnjeg vapljenja Utapam se, Isuse spasi me i prihvaćanja pričesti iz ruku svećenika koji se vozikaju u skupim mercedesima kupljenim od (nastavak znate, pozdrav Petre;)) do otvorenog suprotstavljanja tih istih grešnih struktura onim temeljnim postavkama vjere.

Dozivaju me dahovi svjetlosti - svjetovi u kojima nestajem i pretačem se preko molova, durova i utapam u glazbi okusa.