Radim pretežno kao kazališni redatelj, no moglo bi se reći da svoj poduži nos guram u sve i svašta.

Guram mu krušku u usta al on hoće pecivo od maka..

Guram silnice, rastežem ih i gađam ona područja krivulje za koja se nadam da su poželjna.

gledala sam danas sebe i oko sebe. koliko me samo male stvari mogu podsjetiti na ono bitno. motoristi me podsjecaju na to koliko je zivot krhak i malen, moja razmazana sminka mi govori da se konacno moram naspavati i srediti, a zuljevi na stopalima mi vrate uvijek cinjenicu da nisam doma, da jos trazim svoj put kuci. pitam se kakav je osjecaj sjediti na zahodu i obavljati nuzdu otvorenih vrata, osjetiti u sobi dasak sebe, vidjeti namjestaj koji si sam izabrao, mrlju na zidu za koju znas kako je i zasto nastala, te se nasmijesiti. da, imam krov nad glavom. ali nemam dom. nigdje ne pripadam, nisam svoja. nedostaje mi mjesto gdje sam opustena i mirna, gdje ne strepim i ne strahujem od ljudi, poruka, dogadjaja... dokad cu nositi tragove proslosti? do kad ce mi nad glavom visiti trupla mrtvih nada, zelja i snova? vrtim se u krug, ali spiralno. a kad dodjem do centra same sebe... eksplozija. samo me jos znatizelja gura naprijed. povratak bi me samo unistio, jer prozivjeti ponovno sve to... ne bih. doista. idem naprijed, guram samu sebe, cak i kad mi nitko ne drzi ruku na ledjima da bi mi vratio pozornost na sve ono sto je vazno kad posustanem, da bi me opet vratio na put i ne dopustio da klonem, niti da stanem. sama sebe drzim (to moze malo izgledati kao da imam isijas), i idem dalje. u spomen svima poginulima na mom putu...

Namazala sam je na cijelu ruku i ne moram pisati da cijelo vrijeme pišući ovaj post guram ruku pod nos i uzdišem kao kad pojedeš cijelu pizzu nakon dva mjeseca dijete.: D Koža je baš mekana i baršunasta, bez masnog traga kao što znaju ostavljati kreme za tijelo

Nedostaje mi naša " ljubav ", odnosno onih par momenata koje sam nažalost krala dok je ljubav legitimno i legalno bila u vlasništvu drruge.Odnosno, možda to i nije bila ljubav već sam je ja samo tako vidjela sa ovom mrenom na očima koja me redovno zajebe.Nešto me boli, lijevo od srca.To je sigurno onaj tajni hodnik gdje strpaš prvog patuljka, onog koji se razlikuje od svih.Jer nisi kreten, jer si čovjek, a ne samo muško.... Uzimam, otkidam dijelove sebe i tako te guram još dublje u taj lijevi hodnik.Da tamo zauvijek ostaneš.Dok drugi traže ključ ti se hinjski smiji.. U mojoj glavi si na sigurnom.Jebeš logiku mili.I pravila ponašanja.I daljinu, glupe kilometre.Svaku suzu, jer ona je više tu zbog moje potrebe za dramatikom nego iz stvarne želje da plačem.Romeo i Julija.. Sreća pa se nismo ubijali.. A kakav sam baksuz i smrt bi me u samoubojstvu mimoišla.

Bacam kantu i kistove, skidam rukavice, grabim razrijeđivač i vatu, guram fotelju da dođem do fleke i u guranju izgrebem novi laminat.

Koliko god guram, dalje ne ide.

On redovno, ja guram uz rad, nikad nisam ni prestajao.

Dok dlanovima držim tvoja leđa, čvrsto, da ne padneš, istodobno te njima guram prema dolje, da me osjetiš do kraja.

Klečeći, dugo povraćam u kadu, guram prste u grlo: moram kiselinu izbaciti iz sebe, osjećam kako me izjeda, osjećam njenu snažnu ruku kojom mi steže utrobu i šalje valove bola.

Ako si napravljen da hodaš po zemlji, zašto da te guram u vodu?

Inače nemam ni psa ni ženu (živim s mamaom i tatom) i tako guram... ne žalim se.

Oprostite što se malo guram među školarce, ali trebam odgovor na " školsko " pitanje: Olovni azid Pb (N3) 2 (sol dušik-vodične kiseline) je eksploziv koji spada u vrstu inicijalnih eksploziva i na lagani poticaj iz vana (udar-trenje-plamen) vrlo brzo detonira.

Sori, Ispricavam se unaprijed Braniteljima, ako guram neugodne Zice.

Nekako uspijevam zaustaviti taj proces, jedan dio problema rješavam u hodu, a drugi dio energično guram pod tapet uz obećanje da cu to obaviti odmah sutra... (svakako: D), napuštam ured i aktiviram zabranu poziva na mobitelu... tehnika narodu

Ponoc i minut, sat na pazaru. (a znam da je tri i po. nema veze, ovako je poetskije. ne bih se cudila da ga je netko namjerno ugasio tako da pokazuje sretan bozic) Zgrada u Prvoboraca je konacno pala. (ja sam luda kad se mislim vratit ovdje. ne. ne ovdje) Guram stopala u otiske u betonu Uvijek ih guram kad se pripita vracam doma (od proslog rodjendana imam cijelu kolekciju slika zlatnih balerinki u otiscima barem 4 broja vecim od mojih) Fale mi zvijezde.

jaooooo zamislila sam si scenu... sve me držite za ruku, ja onako kao kad sam se porađala na boku.. crvena kak barek u licu, stenjem i guram prema nutra (razlika od poroda) a on mi podmazuje labelom i gura... a čarape (ne znam zakaj su mi u sceni čarape koje nikada nema na nogam za vrijeme seksa, ali pašu) karirane na nogama imate na sebi tirkiznozelene tilove i nježno šapučete još maloooo lanice: rofl:: lol:

Guram karticu, ukucavam PIN, ispada da je krivo.

I tako rano jutros koračam uz taj brežuljak, još uvijek guram uz njega ovaj sizifov kamen, slušam proljetno buđenje prirode, ptičice koje cvrkuću i biljke koje bujaju zelenilom, more je mirno kao ulje i u njemu se kao u ogledalu odražava zaljev našeg malog mista, ususret mi ide starčić sa štapom i nešto razmišlja, zadubljen u ono što ga okružuje, u zraku miris bilja, zuje pčele... budna sam, svjesna sam punoće trenutka, i kao takva sam zahvalna.

Ona dolazi, ja zapinjem o uglove, uopće ne razumijem o čemu priča i praktično joj guram komade lignji u usta, samo da se dovučemo do kauča.

Vrata polako, krajnje oprezno, guram i naginjem se i bacam radoznali pogled u sobu.

Onda nastupa ono čuveno (kad čujem ovih par reči, istog momenta se okrećem i napuštam taj kvadratni metar u kojem je izgovoreno) " AAAA, KAKVA SI " izgovori on i ostade živ, doduše smejuljio se pa sam se i ja nasmejuljila i rekla " Vidimo se, javi Ani da se dogovorite " " Eeee, a ček samo a gde si ti bila na letovanju.. " aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa, dosta višeee, u tom momentu se okrećem ka njemu i BAM u mom srcu, kolena razasuta negde, ne nije saobraćajka niti šamar posred face, naišao je on i to je taj trenutak zbog kojeg svaki put umirem od smeha jer zamišljam sebe kako sam izgledala hahaha, kretenko bukvalno kretenko, vidim njega, njega, njega nakon godinu dana i kao iz topa, kao slow motion, guram ovog debila koji me razrogačeno i oduševljeno gleda jer ja letim smejući se i vičući " Ljubaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaviiiiiiiiiiiiii " prolazim kraj njega i ulećem u zagrljaj mom heroju koji me je spasio a istovremeno ga i mrzim jer je naišao prvi put u najgorem mogućem trenutku i jer ima najgoru moguću - zbunjenu - facu. " heeej.. " - izgovorio je jedva poljubivši me pred ovim ludakom u obraz.

Pa nisam ga kupio da ga guram...

Teškaški prvak Guram Gugenišvili (skor 11 - 0) branit će pojas protiv Amerikanca Kennyja Garnera (7 - 3), u uzvratnom meču od listopada prošle godine kada je Gugenišvili slavio giljotinom u 2. rundi.

I umjesto da svog druga koji je bio pošten, guram prema dolje, ja sam ga uvijek podizala gore, i načinila od njega anđela.

Pa ga mazim, grickam, češkam, masiram, davim, grlim, guram glavu pred kompjuter na kojem radi, stavljam svakamo rukice....

Guram taj studij iznimno brzo do samog kraja i nikako ne uspijevam završiti, godinama.

Popišao mi se pod poplun, ne zna, još je malen, liže moje ruke, njuškicu mu guram u mokrinu.

polako gubim se još ne mogu vjerovat da te oko više nikad neće ugledat pa se pitam u čemu je svrha uopće kad nas Bog uzima baš kako mu se hoće proće tuga kažu s vremenom ode proče vraga kad te nema više ovdje skupim prijatelje pa odemo tvojima šalju ti pozdrave sa suzama u očima pokušavam odbit svaku temu o tebi al šta vrijedi kad te svatko nosi u sebi prijatelju reci gdje si sad u noći kad je tuga preuzela ovaj grad evo ti buraza koliko mogu guram ga bit će pravi reper ovag slavonskog sokaka ti se javi bar nekad pošalji znak čujemo se brate do tad mi budi jak