Ne protuslovim nikada, da ne zavlačim razgovora; ne odobravam, da ne razglagoljam govornika.

Klečim na vozačevom sedištu, zavlačim glavu pozadi, vidim da su još uvek tu neke stvari koje su ostale u kolima.

Pletene misli, mreža dimnih navlaka, zavlačim se u ormar.

Zavlačim prste između gaćica i tvoje glatke kože i usnama pratim mjesto koje se pojavi oslobođeno i prepušteno samo meni.

I nakon svega, u sitne sate uvlačim se u predugačku majicu do koljena i zavlačim pod dekicu skupa s laptopom u krilu...

To sam njemu sinoć rekla, ako ti sad odeš, manje će te boljet nego da te zavlačim.

Ako vidim da nekome ne mogu pomoći, odmah to i kažem, ne zavlačim ljude.

Radim devet sati dnevno a nikad nemam u džepu više od dvajst kuna, taman za cigarete i gablec. Doma režije plačam kak stignem, malo petnajstog, malo tridesetog a malo i zavlačim dok se ne skupi dva - tri mjeseca, pa dođe opomena, pa onda platim te a ne neke druge.

.. smislit ću način kako da ti odolim jer te ne privlačim, čemu da dušu svlačim i koješta oblačim kad si sam sebi dosta a ja ti, izgleda, nedovoljno privlačna možda i prosta, ma smislit ću način kako da čežnju ne navlačim, riječi neke izostavim pa na tebe, ne baš do kraja, al na pola zaboravim, tad moći ću da se otkvačim sebe lažnim iluzijama prestati da zavlačim, zezat se spontano sve bez straha hoće li se nasmijat il pobjeć put oblaka....

Nemoj misliti da zavlačim, samo pokušavam razumijeti nekoga tko se vodi za njim.

Budući još uvijek zavlačim neke ispite, očito još ima prostora za primjenu.

Zavlačim se sa kavom u jedan od mojih sirijskih ćoškova (nisam namjeravao da stvorim ovakav orijentalni okoliš; kako je on nastao?), opuštam se u blizini glatke, osvijetljene, prazne mjesečeve površine A. D. da bih razmotrio što mogu da učinim za rođaka Š.

A to da li je bolje da netko kaže istinu ili farba ljude sa iluzijom o šansi na života poslije smrti svatko može imati svoje mišljenje no u krajnjem slučaju ja sa svojim mišljenjem ne idem niti u ministarstvo kulture po lovu niti zavlačim građanima ruke do ramena u džepove pa nikoga ništa ne koštam.

I da ne zavlačim bezveze, NE, ne bi bio sretan da je Canjuga ostao i da se nije vratilo ime Dinamo.

Znam da nemaš gaćice, pa nemirno savladam onih nekoliko dugmadi i zavlačim ruku u tvoje hlače... duboko dišeš...

Ali, čim nešto pređe bilo koju granicu virtualnog, zavlačim se poput puža u svoju kućicu, svoju sigurnost, svoj svijet misli i želja, svoju virtualnost.

ne zavlačim ga, on sve zna. da, ima osjećaje prema meni, zato smo se i udaljili... do ovog nedavnog druženja nakon čega smo se opet udaljili.

U rijetkim trenucima, kada sam bijesan i hrabar, dok sam slijep od reflektora i riječi koje zapisuješ, želio bih da pucaš, da me prekineš, smiriš zauvijek, da me izbodeš smrću, odmah, u leđa, želio bih da me ubiješ kada neću znati da to činiš, želim umrijeti kao heroj nepripremljen, jer ne mogu riskirati da padnem na koljena i cvilim, da se userem zbog tvoje nemilosti, da ti se zavlačim u nogavicu, da ti grizem bedro i zaplačem u poslijednjih pet sekundi, da skrivam potiljak pred nišanom i vičem: nemoj, nemoj, a ti ipak hoćeš, svejedno ćeš me ubiti, bez razloga i, nadam se, bez upozorenja.

Oprezno zavlačim pušku, no lupkanje o stijenke rupe je neizbježno i kirnja je alarmirana.

Zavlačim se pod tvoju ruku, sjedam ti u krilo, prelomim noge u koljenima pa ih (koljena) uparkiram pod bradu si, i tako, ne prekidajuć te u jutarnjem ispijanju kave i čitanju novina, grijem stopala i dušu.... a ja ću umrijeti od ljubavi. pjeva onaj pjevač u mojoj glavi.

Ljubimo se, zavlačim ruku u rastegnutu trenirku, ona se crveni zbog ispranog donjeg rublja, otapa u mojoj slini.

Zavlačim ruku na zadnje sjedalo auta i tapkam po njemu.

Nisam tip osobe da zavlačim tebe, ni bilo koga drugogoa i da dajem lažne nade, kažem ono što vidim, i to je to.

Znala sam ja da čišćenje po stanu nije posao za mene (ne, ne nisam se ovaj puta ozljedila), ako već i natjeram samu sebe na rabotu, bilo bi mi jako pametno da ne zavlačim ruku dalje od vidljivih rubova.

Zavlačim se u rupu za njim kako bi ga uhvatio i ručno skroz probio strijelom.

Naravno da nisam čudotvorac koji rješava svaki zdravstveni problem, ali zato, ako vidim da nekome ne mogu pomoći, odmah to i kažem, ne zavlačim ljude.

Lagano padam prema dnu te se zavlačim iza jednog kamena.

Pod tendu se zavlačim, neki već su tu, ostali ubrzo pristižu.

Drhtavom rukom palim lampu i zavlačim se duboko, ovaj put dublje nego prije i osjećam da mi peraje zapinju na ulazu, jedva se koncentriram na kirnju i ovaj put vidim kolika je, ne samo kirnja nego i rupa.

Oprezno zavlačim pušku, no lupkanje o stijenke rupe je neizbježno i kirnja je alarmirana.