subota, podne, dan bez kiše, ali i bez vjetra. nabrijana ekipa pivom ubija tugu i prepričava neke prošle regate. od deset brodova osam je odustalo. pokupili su svoje krpice i otplovili negdje u potrazi za bogom Eolom. pola jedan, tenda kafića lagano se počela pomicati, kao da ispod zelene dekice, u mirnom snu, diše maleno dijete. a onda, odjednom, stolnjaci na otvorenoj terasi zavijorili su se kao ratne zastave s gusarskih jedrenjaka. dokusurili smo cugu i uz dječačku graju, pohitali na mol. kratka obuka za nas neznalice. jarbol ovaj, jarbol onaj, jedro ovo, jedro ono, konop ovakav, konop onakav mislio sam popamtiti sve te, uglavnom talijanske, nazive a onda mislim, čemu? red je da dopustim Lord of the Sky and Sea da popuni moju prazninu u znanju. i kad se skiper propisno naobjašnjavao, valjda pod uticajem naših telečih pogleda, odredio je našoj družbi vrlo odgovoran zadatak - a vas pet (nas trojica i dvije Dame Mještanke) bit ćete ' ' balast ' ' ma ajde je balast? odavno me niko nije počastio tim atributom. - sjedite ovdje na boku i kad ja viknem ' ' Vira ' ' prebacite se na drugu stranu i sagnite glavu da vas ne udari jedro... i ne gazire mi po konopima... i pazite na ' ' Đenovu ' ' i ma vozi majstore prve su dvije ' ' vire ' ' bile za skrivenu kameru. jurcali smo, saplitali se, puzali, grebali prstima po krovu kabine, grizli konope a onda, kad smo skužili stvar. oštija, koje lipote