Ona su elegantna, obla i gutljaji lako klize niz grlo, za razliku od tehnoloških vina koja zapinju i nakon svakog gutljaja moraš se odmoriti.

Slasni zalogaji i vatreni gutljaji niż grlo klize.

Gutljaji trebaju biti odmjereni, vino se treba piti uz hranu i nikako ne eksati.

Lagani gutljaji kave i sunce na prozoru stvaraju nevjerojatnu ugodu.

- Fino fino portugize, sve gutljaji sami klize pjevao je nabrajajući vojvođanske specijalitete u kojima je glavni junak te šaljive, vesele i uvijek rado slušane pjesme uživao tijekom dvodnevna posjeta svom kumu.

Prvi gutljaji vode koje su zajedno zagnjurenih glava popili na tuzlanskoj česmi i razdragano rzanje njegovog Putka, kad ga je potapšao po vratu mokrome od znoja, u njemu je izazvalo neopisivi osjećaj ponosa i sreće.

Barba je ponudio malenu sobu u podkrovlju. oskudno opremljenu. tri ležaja i stari dvokrilni ormar. i kupaonica na kraju hodnika. ubrzo je stiglo i veselo društvance koje sam zapazio na trajektu. dva tipa i tri djevojke (iz Čakovca, kako sam poslije saznao). neobična kombinacija za ljetovanje. kao ' ' ful haus ' ' u pokeru. karte koje garantiraju dobar blef. jače od dva para, ali slabije od najslabijeg pokera. druga soba u podkrovlju odgovara. dečki će spavati na podu osim ma koga briga. i onako sam u sobi mislio samo prespavati. a i dečki plaćaju pola smještaja. ne više. mora se znati tko je ' ' gazda ' '. dva smo se dana viđali samo u polutami sobe i jutarnjem redu za pranje zubi. plaža na kojoj sam trošio svoje vrijeme bila je daleko od svega. dva usamljenika koja oplakuje more. treće sam veće dobio ponudu da izađem s njima. više kao izraz uljudnosti nego potreba za druženjem. pristao sam, više iz uljudnosti nego potrebom za druženjem. par litara crvenog vina, boca ohlađene kole i gitara. kulisa koja bi, kao, trebala garantirati dobar provod. hoće li neko konačno zabraniti takve filmove u našim kinima. sjedio sam na plaži, čvrsto držeći svoju bocu, kao hobotnica tek uhvaćen plijen, i pogledom tražio sklad među zvijezdama. žice gitare baš nisu shvaćale nakanu prstiju Gitariste, ali društvo to nije smetalo da hvata ritam nekih poznatih pjesama. šuti sam. i onako sam te pjesme već otpjevao onda kada sam imao kome. - ti se na zabavljaš? ne odgovara ti društvo rekla je, iznenada, kroz smješak, Čakovčanka. što je to u ljudima da imaju potrebu s nekim započinjati razgovor kad shvate da njemu nije do priče. u prvi mah sam pomislio da se branim šutnjom, da bezobrazno od nje zatražim na uvid diplomu psihijatra, da bez riječi napustim mjesto koje mi je bilo strano koliko i ja njemu. ali, u tom sam društvu bio gost svojom voljom i valjalo mi se tako i ponašati. par riječi razvojene dugim račanovskim pauzama i gutljaji vina, što je pijanstvom postajalo sve bolje. kako je rječita ova tišina. koliko različitih priča može satkati iz jedne izgovorene riječi. gledao sam kako se njena mladost hvata u mrežu Sažaljenja koju je na brzinu razapeo onaj predator Ma Nije Mi Ništa. zoru je dočekala s glavom naslonjenom na moje rame i držeći me čvrsto za ruku. kao da se plašila da će svjetlost razbiti čaroliju njenih šaputanja, da će njen osmjeh izgubiti moć tjeranja tuge, da njene pospane oči neće moći zaustaviti usamljenost koja me vabila u svoj zagrljaj. tog me popodneva pronašla na mojoj plaži. a i ja svašta serem kad sam pijan. ležala je u narančastom bikincu na toplom glatkom kamenu i razbacivala osmjeh po malenoj plaži. nezaustavljivo je pričala o ljudima koje neću upoznati, o mjestima koje neću vidjeti o događajima koje ne bih htio ponovo živjeti. plaža je brujila njenim dijalektom, a moja se usamljenost povlačila sve dublje i dublje tražeći tako potreban mir. tu noć, dok je društvo brijalo po plaži, ja sam je gledao kako spava. čuvao sam njene snove i i prstima se, kroz njenu kosu, lagano šunjao kao da kradem ljubenice u susjedovoj bašti. a u meni je tisuće malih eksplozija pretilo je da izbije na površinu, kao zatočena lava kroz grotlo naizgled ugašenog vulkana. i strah je postajao sve veći. nisam si mogao dozvoliti još jedan rastanak. k vragu, koga osječaji vode kroz život na kraju tog puta osječajima i plaća. prvi je jutanji trajekt gurao pred sobom zeleno more. bijela je zapjenjena brazda nestajala u daljini kao most u magli.

Četiri kombija, tridesetak ljudi u jednakim majicama sa znakom fotokluba Klik, razmjenjivanje posljednjih informacija prije polaska, gutljaji brze kave s nogu i karavana kreće put željenog sunca i mora...

Podignite raspoloženje Zalogaji i gutljaji koji uklanjaju umor

Eh, što su legli ti prvi gutljaji.... bolje od, jel.. hm...

I tako Čitateljska grupa, kao u Balaševićevim stihovima reč o ovom, reč o onom, sve uz vino, portogizer ' di gutljaji sami klize i uz pokoji zalogaj provela je ugodnu večer družeći se s Irenom Lukšić i njenim izborom književnih zalogaja.

Kako biste to izbjegli, vodu popijte 15 minuta prije ili poslije jela, a ako već morate piti za vrijeme jela, neka to budu mali gutljaji.

Bog se trudio da svakodnevno kišom umiva grad. prve noći na bdjenju ljudskoj potrebi nasušnoj za prekomjernim jelom i pićem. tamburaši, kao dobro obučeni strijelci, odapinju pjesme. svaki stih pogađa cilj i tijela natopljena vinom padaju u trans kao snoplje zrelog žita pred kosom kosca. jutro nakon svega samo su još oči budne i vode me, okupanom lungo mare na svježinu zraka što je mirisao na kišu, more i tek pečene marune. društvo dragih ljudi na terasi Milleniua sastavlja stolove, prvi gutljaji kave bude moj usnuli duh i nezaustavljivo, kao stara vodenica, meljem svoju smiješnu stranu života. njihov je smijeh nekoliko sati lebdio terasom. čovječe, gdje li se gasiš? tu noć u hemingway-u alkohol na metre i samo hladna sitna kiša drži me budnim dok koračam kroz noć. hotelska soba i krevet i dugo snivanje bez snova. popodnevno buđenje. kava i mineralna. naslovna strana novina ptičija gripa. oko mene sve znana lica koja ne poznajem imenom. kao da sam izašao iz nekog vremenskog stroja. spavati, to je samo gubljenje vremena. koliko sam toga propustio u tih desetak sati sna... završna veče, nagrade uspješnima i vino za sve. umor, kao prokletnik, zazidan u zidine dobrog provoda. njegove krike očajnika prikriva zvonki smijeh. jutro dočekano u mijenjanju kafića i " milleniumska " kava za sretan put. vratio sam se doma. dočekao me veseli lavež moga psa, kao Odiseja. napisah ovaj post prije nego zaspem da dokažem sebi ti još možeš...

A užitak se ne krije u statusu i skupim buteljama, nego senzacijama koje fini mali gutljaji ostavljaju na nepcu, u trbuhu i mislima, kaže Željko Kiperaš

Marijan odšuti i otpije prvi gutljaj: prijao je naravno, ali nikad kao oni gutljaji koje bi popio dok Nina još ne bi ušetala u kuhinju.

Umjesto toga, podbuhlih lica i zakrvavljenih očiju se cijede i glasno srču posljednji gutljaji iz već ispijenih čaša.

Naš kum Pera, dipl. agronom, reč o ovom, reč o onom, sve uz vino, porto-gizer, ' di gutljaji sami klize.

Čuli su se i gutljaji učenika.

Što se tiće tekućine, počeo sam piti već na prvoj tranziciji, dok sam se presvlačio, ako se ne računaju povremeni gutljaji u jezeru.

Tako su uz jedan po jedan stih Ja sam kap vina, na kruha mrvi, ovo je vino krv moje krvi, lagano klizili gutljaji Graševine de Gotho, Sauvignona i jedne kupaže od tri crna vina pod nazivom Maximo nero.

ponedjeljak, osam i pet. prevrćem prvi gutljaj kave po ustima nebi li otupio reski osjet kaladonta i pripremio teren da ostali gutljaji budu rapsodija okusa i mirisa. zvonjava telefona. pogledah displej, njegovo veličanstvo šef. javih se mrmljanjem, šef je šef, ali kava je kava. - komisija za prijam kandidata u radni odnos (bemti naziv) danas u 9 šit spustio sam slušalicu i ispalio nekoliko sočnih psovki, onako nekontrolirano, kao pušač kašalj ispred umivaonika i rano jutro. ne oduševljava me biti dio tih grupnih seansi u kojima jedna strana smišlja imbecilna pitanja nebi li tako pronikla u srce i dušu one druge strane, a druga, opet, forsiranjem alter ega, nastojala osvojila današnji jack-pot. osim toga, u ovaj mi se ponedjeljak nikako nije glumilo Boga i donosio presude što nekome odviše znače. no, želje su jedno, a stvarnost sve ostalo. dakle, kandidati su prolazili kao na pokretnoj traci autoindustrije, previše škoda, tek poneki golf. u pauzama seansi dolazio sam u sobu i prelistavao blogove, iščitavao postove i javio se ponegdje vedrije ili tmurnije. morao sam, zaboga, negdje utrošiti svoje kratke bljeskove koncentracije. negdje oko podne u prijamnu sobu je ušetala Ona. šta ušetala, prije bih rekao uplovila kao crni, vitki, brzi, naoružani piratski brod. poznavao sam tu Crnku od ranije. bila je potporni član jednog društva s kojim sam, u nekoliko navrata, dijelio barske šankove i ničim izazvane tulume. tih nekoliko sati druženja i neobavezne spike bilo je više nego dovoljno da me uvjeri kako je Ona očiti primjer da izreka " plava i glupa " ima konkretni protuargument. i pored crnih rupa u sječanjima ponekih se njenih " bisera " rado sjetim kad si želim uljepšati dan. kad me je spazila razvukla je osmjeh oko glave i pozdravila piskavim glasom onako srdačno kao da se znamo od stoljeća sedmog. samouvjereno je sjela na stolicu prekoputa i " nehajno " prekrižila duge noge što su virile iz kratke, da kraća ne može biti, suknjice (tkz. " domindžos "). u mojoj je glavi subotnje vino još uvijek puhalo u plastičnu zviždaljku, a prodorni miris njenog parfema, što se jako osječao na Mošus, uporno se trudio da mi istrgne mozak kroz nosnu šupljinu. dijete drago, daleko sam odmakao od toga da padam na kratku suknju, miris parfema i dekolte do cipela (padam još samo na treptanje okicama). zato što me poznaje, i baš zato što i ja poznajem nju, nisam želio da moja malenkost, u to vrijeme, ispunjava sobu. pravdajući se nasušnom potrebom da rasteretim mjehur otprašio sam u pravcu toaleta. od onih sam koji žele pomoći ako mogu, ali bojim se da u ovom slučaju nema pomoći. iskreno, slušajući druge kandidate, sumljam da ima neke šanse.

Uspavamo ga navečer, budi se najčešće po noći za piškenje i pijenje vode (to nam je veliki problem pa mu zato još ipak stavljem pelenu jer su u pitanju litre, a ne gutljaji), ali sve u svemu super.

Mojim umom struje vječno različite teme I ljepe se za sjećanja poput hidroaktivne kreme Zaribavaju prolaze mojih moždanih kanala Sve do novog vala euforične inspiracije Ideje, apstrakcije, plodovi stimulacije Djelom logične, djelom posmične, nelogične Moje vizije su zaobljene, moje vizije su kugle Iz njih izvire moj glas, ja ne mislim na vas Moj je svijet u mojoj glavi, zaobljen, predivan Bez zidova, bez podmuklih trikova Moje su misli široke, moje misli nisu krotke Moje misli su gorke ka gutljaji votke Moj um se vine u visine i ka sa nebeske tribine gleda Kako klecaju seljačine Moje čelo se žari, moje vjeđe se pote Pazite žohari, moj um pali

Osjećaj skidanja odijela i kombinezona na suncu, olakšanje od proživljenih napora i gutljaji hladne pive i gema ravan je penjanju na krov svijeta, barem nam se tako čini u tom trenutku.

Vulić Zoran, skovao je posljednju Hajdukovu časnu titulu, kada se ono po istu išlo u Varaždin.Ali sada na suprotnoj strani i igra istu igru kao onda.Splitov napad je močan i jak (za Hrvatske prilike naravno) i Vulić se niti protiv Hajduka nije bojao istaknuti tu snagu svoje momčadi.Bele, Baraban I Rebić koji se pridodaje kao nekoć Ivan Bošnjak preslika su Hajduka iz 2001 godine.Erceg je uvijek blizu gola i čini se ubojica divova.I danas je baš kao protiv Rijeke prije dva kola dva puta pogodio za pokazat će se na kraju pobjedu svoje momčadi.Hajduk je prihvatio otvorenu igru Splita i gledali smo uistinu dopadljiv nogomet prvih 45 minuta.Među bijelma opet je prednjačio Kouassi.Malo lijevo malo desno pa malo u šansi pa se malo buni i svađa sa sudcima.Uistinu osebujan lik ali definitivno i danas se potvrdilo, veliko pojačanje Hajduka.Jean je stigao biti i strijelac, uistinu prekranog zgoditka no taj njegov pogodak na koncu i ne vrijedi mnogo kada se zna da je Hajduk poražen.Splitovci slave vjerovatno još, duboko u noć i dok ja ovo pišem ispijaju se gutljaji šampanjca (ili čega drugog) slatka je pobjeda nad gradskim rivalom a treba reći i jako rijetka pojava.Kao što sam rekao Ante Erceg pogodio je dva puta i donio Splitu pobjedu ali usprkos toj činjenici prvo lice dvoboja je drugi Ante.

Njihovi prvi gutljaji kolostruma, koji potječe od majki za koje je nesumnjivo dokazano da su potpuno zdrave, su iz flašica.

Ako vam se počne javljati osjećaj bućkanja u stomaku, popili ste previše ali česti mali gutljaji trebali bi vam pomoći da to izbjegnete.

E kako su gutljaji sami klizili..

Svijesna sam da me izdaju gutljaji..

Prvi gutljaji kave su najslađi ovako rano