Od kraja 8. stoljeća mjesto je pod hrvatskom vlašću, nakon čega se izmjenjuju na vlasti razni feudalci sve do 1466. kada Rijeka pada pod vlast Habsburgovaca koji njome vladaju do kraja prvog svjetskog rata.

Taj poznati evropski grb isticanje, na grbu Herbersteinovih, dopustio je car Maximilian I. zahvaljujući zaslugama baruna Sigismunda Herbersteina (Vipava 23. kolovoza 1486. - Beč 28. ožujka 1566.) diplomata, pisca, ilustratora i povjesničara, koji je početkom 16. stoljeća kao austrijski veleposlanik na dvoru ruskog cara Ivana Groznog dao veliki doprinos efikasnosti vanjske politike Habsburgovaca.

Prvi put je hrvatski grb prikazan na genealogiji Habsburgovaca iz 1508/1512. godine.

Priča o Kopačkom ritu počinje puno ranije, konkretnije 1699. godine kada se darovnicom ugarsko-hrvatskog kralja Leopolda l. osniva gospodarstvo koje sustavno upravlja područjem Kopačkog rita. od tada do danas parkom su gospodarili različiti vlasnici, od Habsburgovaca preko Karađorđevića do Mađarskog narodnog muzeja.

Austrijski državni arhiv je među najvažnijim arhivima u cijelom svijetu te, kao ustanova odgovorna Uredu saveznog kancelara, ne predstavlja samo središnji arhiv za ministarstva i vrhovna tijela Republike Austrije, već su njegovi povijesni odsjeci isto tako glavni čuvari arhivske baštine središnje vlasti Habsburškog carstva, vrhovnih tijela Svetog rimskog carstva, kao i vlasnici opsežne kolekcije dokumenata i povelja Babenbergovaca i Habsburgovaca, koje sežu unatrag čak do 816. godine.

Početkom XVI. stoljeća, kad je ugarska kruna prešla u posjed Habsburgovaca, u austrijskoj carskoj vojsci počeli su služiti i mađarski vojnici, a od svih postrojbi najpoznatija je postala upravo laka konjica - husari, lako naoružani i iznimno pokretni i hitri.

Istodobno, sve su više jačale centralističke i germanizatorske težnje habsburgovaca na štetu staleškog položaja hrvatskog i mađarskog plemstva.

Prema toj viziji Hrvatska je trebala biti motor zamašnjak razvoja velikog prostora jugoistoka Monarhije, pa i šire, ali u zajednici sa srednjoeuropskim područjem koje je bilo okupljeno pod dinastijom Habsburgovaca.

1699. Hrvatska je oslobođena turske vladavine; kontinentalna Hrvatska ostaje pod vlašću Habsburgovaca, najveći dio obale i otoka je pod Venecijom; samo je Dubrovačka Republika samostalna

Najzastupljeniji su portreti s kraja 15. do polovice 20. st., koji prikazuju članove vladarskih i velikaških obitelji poput ugarsko-hrvatskih kraljeva, Habsburgovaca, Draškovića, Erdödyja, Kulmera, Jelačića, istaknute pripadnike svećenstva, vojske, građanstva i intelektualne elite tadašnjeg vremena.

Autor članka Narodnih novina još nije mogao znati da je jezik ugarskih sabora prije mohačke bitke, dakle prije dolaska dinastije Habsburgovaca na ugarsko-hrvatsko prijestolje ⠀ bio mađarski i samo su usvojene zakone prevodili na latinski.

Odgojila ga je njegova majka Elizabeta, koja bijaše iz kuce Habsburgovaca, te kanonik Ivan Dlugosz, povjesnicar poljske.

Treba njegovu uloiguu gledati s aspekta buržoaskih revolucija l848. gdje je on, objektivno, na strani snaga (i dinastije Habsburgovaca) koje su bile protiv radikalnijih promjena, u smislu vrijednosti francuske revolucije.

Međutim, već 1366. godine prilike i interesi ga tjeraju da za svoje gospodare prizna Habsburge. 1399. godine izumire rod Devinski, a njihova imanja preuzimaju grofovi Walsee dodjelom od strane Habsburgovaca, odnosno dopušta im se da se mogu služiti devinskim grbom što je posve nešto drugo nego dodjeljivanje pravnog temelja vlasti, jer to pravo nisu imali ni Devinci koji su do ovog područja došli otimačinom.

Obitelj Walsee drži ovo područje do 1466. godine kad umire i posljednji izdanak loze Walsee, Wolfgang, a klanjska gospoštija na temelju njegove oporuke prelazi u ruke Habsburgovaca. 1468. godine car Fridrich III.

U njoj je proglašena detronizacija Habsburgovaca.

Misli se da su Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan upravo u svom dvorcu u Kraljevici kovali urotu za oslobođenje od Habsburgovaca.

Ako vas, stoga, nanese put u Beč, a zanima vas kompleks Habsburgovaca i kultura K-und-K, dvorac Schönbrunn je mjesto gdje možete steći nove utiske i saznanja.

Dolaskom Habsburgovaca (1527.) počinju se mijenjati ovlasti bana.

Ne zamjeraju Žiki na načinu vladanja, na tome što (sadržajno) jest, ali dosta im je bilo Habsburgovaca koji su zatirali naš jezik i stoga s pravom zahtijevaju prijevod na hrvatski jezik.

Tijekom vladavine Habsburgovaca Nuštar je bio trajno upravljan civilnim vlastima, a 1745. postao je dio uprave Srijema s Vukovarom kao administrativnim centrom. 1703. selo je postalo vlasništvo udovice baruna de Mackara, koja ga je kupila za 22 000 forinti.

S Poljskom on sklapa vojni savez protiv Habsburgovaca 1335. godine koji se ubrzo pretvara u objavu pobjedničkog rata Svetom Rimskom Carstvu i Austriji.

U razdoblju 1514. - 1519. boravio je u mletačkom zarobljeništvu, a poslije bijega iz zatvora ponovno je u vojnoj službi Habsburgovaca.

Nakon pojačanih turskih napada uskoro napušta Modruš, odlazi u Novi u Vinodolu, a potom 1529. godine u " tvrdu " Rijeku, u sigurnu zavjetrinu pod neposrednom vlašću Habsburgovaca, na teritorij druge (pulske) biskupije, u blizini frankapanskih posjeda (Trsat, Grobnik, Bakar, Kraljevica, Hreljin, Drivenik).

Nakon pogubljenja Zrinskih i Frankopana od strane Habsburgovaca neko je vrijeme upravitelj posjeda austro-ugarska komora, a od 1778. grad Bakar.

Slabijem prodoru reformacije u dio Istre pod bečkom krunom pridonijelo je oštro protivljenje Habsburgovaca luteranskim idejama, za razliku od mlet. vlasti, koja je prema novim strujanjima bila tolerantna.

Za uvid je dovoljno uroniti u britansku seriju Fall of Eagles iz 1974. godine, koja prikazuje drame Habsburgovaca, Romanova i Hohenzollerna na odlasku...

Carica je nastavila merkantilističku politiku Habsburgovaca.

Početak nastajanja zbirke umjetničkog blaga Habsburgovaca seže u Srednji vijek, a najznačajniji umjetnički radovi skupljeni su u 16. i 17. stoljeću.

Od 1800. godine imenovanja dostojanstvenika kao i svih ostalih kanonika bila su pridržana vladaru iz dinastije Habsburgovaca, a nakon propasti carstva i dinastije, pravo imenovanja dostojanstvenika pripadalo je, prema Crkvenom zakoniku iz 1917., Svetoj Stolici, dok je ostala imenovanja vršio zagrebački nadbiskup.