U njegovoj bibliografiji stoji i da je s mađarskoga preveo djela Béle Hamvasa, Ferenca Molnára, Pétera Estrházyja i Ádáma Bodora, a i jedan je od priređivača antologije suvremene mađarske kratke priče Zastrašivanje strašila (2001).

Njegovi odrješiti sudovi o nogometu nakon Puskasa podsjećaju na rečenice njihova zemljaka Bele Hamvasa: nakon Puskasa prestaje igra, a počinje razdoblje kada se zabavlja općinstvo.

To je konceptualna petlje, paradoks, kvaka 22. Za bolje razumijevanje ovakvih situacija i činjenice da čovjek ne postoji izoliran iz koncepta preporučam već spomenutog Belu Hamvasa.

U njima se naziru dvije bitne geografije - zemaljska (koja obuhvaća područje Baranje, Belog Manastira i Osijeka) i duhovna (podjednako izgrađena na naslijeđu The Doorsa, Blue Oyster Culta i The Velvet Undergrounda, kao i na naslijeđu Béle Hamvasa, Wisławe Szymborske, Ferdinanda Braudela, Borisa Marune i Svetislava Basare) - koje, ispreplićući se i nadopunjujući, određuju kako identitet autorskog subjetka tako i milieu " koji ga stvara.

kaj, i ovdje imamo Hamvas klub?: cerek: Svaki ozbiljan pdf mora imati svoj Hamvas klub.: frajer: A inače (osim Hamvasa) čitam i " Antologiju filozofskih tekstova ", i " Centimetar od sreće " (primjerak koji sam dobila od samog autora,: kiss: pa se spremam početi čitati).

Vrlo vjerojatno je slično razmišljanje spriječilo i Hamvasa da Meteore sagleda izvan vremenskog trenutka.

Strani pisci to odavno rade, pa je naprimjer za Belu Hamvasa napisano o životu toliko da bi se od toga mogla sastaviti knjiga.

Jucer sam lijepo iznenadjen porukom, od vas nekolicine, svojstvenim mladenackim zargonom, da mozda tamo gdje bi, po rijecima Bele Hamvasa, trebao netko biti ipak je netko tamo...

Zabranjena predstava snažne aktivističke iskre U prostoru beogradskog Centra za kulturnu dekontaminaciju 6. travnja izvedena je predstava Akademskog pozorišta Ruvenzori prema tekstu Bele Hamvasa i režiji Vladimira Cvejića.

To je tek sasvim kratak odlomak iz eseja Bele Hamvasa i nije izravno vezan uz politički trenutak, ali dovoljno mi je rekao upravo o njemu.

Nastupao je i izlagao na mnogim svjetskim festivalima i izložbama, a među prvima je na hrvatski prevodio Bélu Hamvasa, danas kultnog mađarskog filozofa i pisca.

Zbirka priča Ubožnica za utvare znalački je komponirana i stilizirana proza u kojoj prepoznajemo mladoga Rešickog iz Sretnih ulica, odraslog na rokenrolu, ali u kojoj ipak (i logično) prevladava četrdesetineštogodišnjak koji daje do znanja da je pročitao i razumio Kafku, Kiša, Musila ili Hamvasa, da je prozreo većinu životnih trikova, te da stvari uzima s rezervom, promatra ih s distance.

Tijekom petnaestak godina svoje djelatnosti okupila je vjernu i stalnu publiku koja je u samoći doma svoga čitala autore poput Bele Hamvasa ili Johna Cowpera Powysa, a usput upoznavala literarne krugove s literarnom ostavštinom samoga Whitea.

Najbolja knjiga o vinu, po našem sudu je ona Bele Hamvasa Filozofija vina.

Ona ne skriva svoje podrijetlo, vuče ga od majstora poput Borgesa, Hamvasa i Lorce, pod čijim perom raste veliko slovo na početku Riječi.

Treba li uopće uvjeravati »homo internetusa« kako je knjiga ono što ostaje kao trag vječnosti, ili će »www« biti jedina predaja i zbilja budućnosti nekog novog Bele Hamvasa, jednog od Vaših uzora?

U najnovijem broju časopisa Nova Istra objavljen je njezin prijevod Vegelove novele Smrt u Dubrovniku, a prevodila je na hrvatski i odlomke iz prepiske Bele Hamvasa i Sandora Weoresa te novele Laszloa Krasznahorkaija.

Dijelovi koji podsjećaju na Hamvasa (na njegovo to je tako i nikako drukčije) tiču se Esterhazyjeva izjednačavanja Puskasove individualnosti i zajednice: poput svih veličina, on se podređivao samo onom redu koji je sam stvorio; nacije su propale, skrile se u pojedine ličnosti, gdje je Thomas Mann, tamo je Njemačka, gdje je Puskas, tamo je Mađarska.

Samo zato pišem ovaj post: otkrio sam Filozofiju vina Bele Hamvasa

Sretan čovjek (sretan na način Bele Hamvasa koji piše himne juhicama od mladoga graška i jabuci s orasima) ubere blitvu prema nekom svom tajnom satu, recimo, izađe je brati na punoj mjesečini, kao da to nešto znači, kao da je i blitva nekako posebna u tom trenutku, premda je sakrilegij tretirati blitvu poput škampa: tu zelenu, dosadnu biljku s kojom se ništa ne može napraviti, osim skuhati je ili je natrpati u one zelene savijače u kojima se bolje snalazi špinat.

Osim osebujnih proza »ukleto ga« Béle Hamvasa i nedavno objavljenog putopisa po Hr vatskoj Ferenca Fejtöa (napisanog prije sedam desetljeća) teško je dozvati u sjećanje hrvatske prijevode s mađarskog u posljednjih desetak godina.

To ti je glede teologije a enološki možeš malo konzultirati FILOZOFIJU VINA od majstora Bele Hamvasa; dakle: tole et lege ter guštaj brajo

Uostalom, dovoljno je poći redom kako su prozni fragmenti u knjizi posloženi: nakon glose o Kristovu uskrsnuću slijedi ona o Hugu Prattu i njegovu stripu o Cortu Malteseu, potom o srednjoj Europi (u kojoj se taj geografsko-kulturni pojam razmatra kroz vizuru djela Bruna Schulza); zatim slijede eseji o filozofskoj esejistici Béle Hamvasa, o romanima Hervéa Bazina, o Danilu Kišu; potom nekoliko etimoloških traktata, jedan dulji tekst u kojemu se kroz prizmu iskustva vlastite obitelji analizira hrvatsko nacionalno pitanje, traktat o bolesti raku (potkrijepljen nizom zanimljivih, čak i prilično medicinski upućeno elaboriranih opservacija o prirodi te bolesti) pa do završnih, beletriziranih arabeski, među kojima se izdvajaju dijarijske bilješke dvadesetogodišnjeg budućeg pisca za vrijeme služenja vojnog roka u JNA.

S mađarskog je prevodio Bélu Hamvasa, Ferenca Molnára, Pétera Zilahyja i Ádáma Bodora.

Ugodnu proljetnu Noć knjige uvjerljivom su učinili glasovi onih koji su došli čitati, domaćina koji su nas sve dočekali, a najviše pisane riječi Vladimira Mesarića, Ljubice Duić Jovanović, Sergeja Jesenjina, Ricka Warrena, Phila Bosmansa, Dobriše Cesarića, Bele Hamvasa, Kahlila Gibrana, Ogdena Nasha...

Dok se u nadkrovlju kuce prevrcu stari novinski clanci, u potrazi za Tanje Torbarine nekadasnje Feralove kolume, koja nam je predstavila Belu Hamvasa negdje pocetkom ovog stoljeca, pricinio mi se zvuk kucnog zvonca.

Od radikalnog Rusa koji bi se radije smrznuo putujući nego čamio na jednom mjestu, preko filozofa B. Hamvasa koji u putu vidi jedini smisao, preko Nerude pjesnika koji otvorenih očiju i srca hrli prema novim i neviđenim senzacijama, sve do Maka koji smisao tom našem kretanju i putovanjima zaokružuje i na samom kraju ljudskog puta; tek uz traženje oprosta za svoja duhovna lutanja i putovanja.

moje omiljeno štivo: Biblija, Nietzsche, Hamvas - baš se našlo trojstvo.. dugo sam razmišljala o tome kako sam se našla u ovako, naoko različitim tekstovima, dok u Hamvasa nisam naišla na izjavu kako je Nietzsche religiozni ateist, a on sam nereligiozni teist..

... povremeno si Hamvasa pokvarim Nietzscheom u ' S onu stranu dobra i zla '

Karneval roman kulturnog historičara i filozofa Béla Hamvasa, nastao između 1948. i 1950., iz zaostavštine objavljen 1985.