S Hanom smo se dogovorile da će pobjeć kroz prozor u 12 u noći.. I uspjela je.. Trebale smo ići na stari svetojanski bazen, al smo mi zvali 8 ljudi, niko se nije javio, niti pristao... Na kraju smo odlučile bit u vatrogasnom domu... Našle smo se s Hanom ispred Renatine kuće, pa skupa u vatrogasni dom, jer samo Renata ima ključeve.I tak nam je fakat bilo super, skužile smo kak nam je žal kaj se u 8. razredu nismo više družile.. Puno toga smo shvatile.. Tj. ja sam... I tak veli Hanah: »Ok, ajmo sad o meni, sad je pričam »... i tak ona počne.... jooj, ne znam kaj da napišem u vezi toga, Renat, kaj ćeš ti napisat?? Al će se Keka trgat negdje kad će ovo čitat... Uglavnom, nešto smo pričale.. al to nisu bile zajebancije, to je stvarnost.. bila... meni je to sad tak smješno, čim se tog sjetim, jebote, počnem se smijet, onda me moji pitaju kaj mi je Bilo je užasno užasno strašno, mi smo se tresle, na svaki trzaj usrale.. čovječe, al fakat je bilo strašno Već je bilo oko pola 3 u noći, a nas strah izaći van.. Bilo nam je na pameti samo da dođe netko Renata zove Matiju, on spi... Pa zovemo Keku da dođe, i probudile ga, a on onak pospan... Veli da nebi došo ni da gori... Al je ipak onda došo.S biciklom, onak umoran... Nema pojma zakaj smo ga zvale, al smo mu rekle da se nekaj strašno dogodilo, pa smo mu odlučile sve reći, da nebi mislil da smo lude, iako je sigurno mislil.... Al dobro, slušal je.. E to je bilo strašno, meni su ruke bile ljubičaste od hladnoće, kak smo se tresle, a vani si mogal bit u kratkoj majici.. Mi se smrzavale... Kaj bi mi da Keka nije došo... Onda smo išli doma, Keka i Hanah u Volavje, a Renata i ja kod nje.Ja nisam htjela zaspat, nego sam čekala da se razdani, pa tek onda.I to u 6 ujutro.. Probudile smo se oko 11, pol 12, pa otišle u dućan po cigarete.. pa malo na internet... i pušile smo na tavanu... bile smo same doma... a kaj je najbolje, nas je tog još uvijek bilo strah pa smo išle sve TO napisat na papire, 2 i pol sata smo pisale... pa nagovarale Keku da se nađemo s njim da to pročita.. Hanah nije smjela... I na kraju on pristane, pa smo se našli na mrtvačnici u Volavju, pa je on to čital, i mi smo tek onda skužile kak je to smješno i bezveze.. Makar ipak nije.. Pola toga je istina, samo kak smo mi to proširile i skapčale... E, kak smo se mi 3 smijali, zajebavali... Pričali malo o TOME, pa me pogledal i rekal: »A o čem sam ti ja cijelo vrijeme pričal? »... hmm.. neću dalje, to neću napisat, mislim zašto je to reko... Al uglavnom, otišo je doma, pa smo i mi krenule.Pa pošalje poruku da će doć za 20 minuta opet tamo.. A mi napravile krug, i prolazile kraj Hanine kuće.Ona jadna slaže drva.Čak smo u jednom trenu vidle mamu hahahaha... pa opet došle do mrtvačnice, pa je i Keka došo... I tak sam mu prčkala po mobitelu, čitala poruke od cure, i zbrisala svoje sve kaj imaju veze s ONIM ujutro..... I tak... Prolazilo vrijeme... Čak sam malo pričala s njim.. Opet sam se osjećala da će sve biti bolje, da smo barem prijatelji... Tak sam bila sretna.. Samo mi je to trebalo... Pričali smo svi, zajebavali se za ONO ujutro, tj. po noći, i nismo još mogli vjerovati.. Mi ko da smo bili na drogama...