Szabóve mučne i tjeskobne povijesne drame " Mefisto ", " Pukovnik Reidl " i " Hanussen ", iz čijeg se podteksta dalo mutno iščitati redateljevo nezadovoljstvo tadašnjom mađarskom zbiljom, nagrađivane su na najuglednijim festivalima, a " Mefisto " se može pohvaliti Oscarom za najbolji film s izvanengleskoga govornog područja.

István Szabó (rođen u Budimpešti 18. veljače 1938), jedan od velikih ne samo mađarskih nego i europskih redatelja, u nas je ponajprije poznat po filmovima iz osamdesetih, rađenima u zapadnonjemačko-mađarsko-austrijskoj bogatoj koprodukciji Mephisto (1981), Pukovnik Redl (1985) i Hanussen (1988) koji su osvojili niz čuvenih svjetskih nagrada, a i u nas izazvali znatno zanimanje gledatelja.

Traumatičan život proživio je Istvan Szabo prije nego što se sredinom šezdesetih počeo polako, ali sigurno penjati redateljskim stepenicama ka panteonu europske kinematografije i šire (Povjerenje, Pukovnik Redl, Hanussen, Susret s Venerom, Biti Julia).

MIslim da je ubijen 34. Nisam ziher ali mislim da se zove Erik Von Hanussen.

S gotovo istom filmskom ekipom tog filma, uključivši Klausa Mariju Brandauera u glavnoj ulozi, snima povijesni biografski film " Pukovnik Red l " (1985.) i povijesnu dramu " Hanussen " (1988.).

Okultni znakovi pronađeni u kući inženjera Ipatijeva (posljednjem prebivalištu i mjestu smaknuća Romanovih) otkrivaju nazočnost tajnoga društva Zelenoga zmaja (The green Dragon), čiji su tragovi također vidljivi u Društvu Thula (Hanussen, Hess i Haushofer), koje je formiralo Hitlera i nacizam.

Oscar za film na stranom jeziku. 2) Pukovnik Redl (1985; o austrougarskom èasniku, žrtvi urote). 3) Hanussen (1988, o mistiku i opsjenaru).

István Szabó veliki je mađarski i svjetski redatelj koji je ušao u filmsku povijesti trilogijom remek-djela Mefisto (Mephisto, 1981), Pukovnik Redl (Oberst Redl, 1985) i Hanussen (1988), filmovima snimljenim u suradnji sa briljantnim austrijskim glumcem Klausom Mariom Brandauerom.

To su učvrstili uspjesi i druga dva također koprodukcijska filma njegove svojevrsne trilogije iz osamdesetih godina Pukovnik Redl (1985.) i Hanussen (1988.).

U njoj se nakon naglašenog modernizma u prethodnoj, mađarskoj fazi okrenuo klasičnoj naraciji u izlaganju fabule koja je do stanovite mjere omogućila tim filmovima i epsku dimenziju, potenciranu i značajem razdoblja u koje je radnja smještena nacizam (Mefisto i Hanussen), te Prvi svjetski rat i raspad austro-ugarske monarhije (Pukovnik Redl).

Povod je kratki ciklus njegovih filmova nastalih uglavnom u mađarskoj produkciji, iako je on najširoj publici poznat ponajprije po koprodukcijama, i to onima iz 1980 - ih, kada je za Mefista (Mephisto, 1981.) dobio Oscara, a uz to je snimio i Pukovnika Redla (Oberst Redl, 1985.) i Hanussena (Hanussen, 1988).

Nacistima dušu prodaje i opsjenar Hanussen (Hanussen), jednako kao i dirigent Wilhelm Furtwängler (Taking Sides), dok pripadnici obitelji Sonnenschein, junaci Stoljeća ljubavi i mržnje iz viših ciljeva, svaki u svoje vrijeme, kolaboriraju s Austro-Ugarskom monarhijom, nacistima i mađarsko-sovjetskim režimom.

S gotovo istom filmskom ekipom iz filma Mephisto (1981.), uključujući Klausa Mariju Brandauera u glavnoj ulozi, snima povijesni biografski film Pukovnik Redl (Oberst Redl, 1985.) i povijesnu dramu Hanussen (1988.).

U preostala dva bilo je već mnogo jasnije bavljenje privatnim i intimnim dramama protagonista u prijelomnim povijesnim događanjima (u ovom slučaju - madžarska revolucija 1956, Drugi svjetski rat) kao bitnom odrednicom njegova opusa, uočljivom i u ostvarenjima iz ovog novog ciklusa - Mefisto (1981), Pukovnik Redl (1985) i Hanussen (1988).

No, trilogija iz osamdesetih, po kojoj je u svijetu i najpoznatiji, označila je njegovo okretanje klasičnoj naraciji u izlaganju fabule koja je do stanovite mjere omogućila tim filmovima i epsku dimenziju, potenciranu i značajem razdoblja u koje je radnja smještena nacizam (Mefisto i Hanussen), te Prvi svjetski rat i raspad austro-ugarske monarhije (Pukovnik Redl).

Ipak gotovo sve ostale sastavnice Szabóva filmskog postupka ostale su i ovdje - od brige za vizualnu ljepotu svakog kadra, sugestivne atmosfere, autentičnosti oživljavanja prošlosti do onog najvažnijeg insistiranja na individualnim sudbinama s vrlo uvjerljivom motivacijom postupaka i onih potpuno epizodnih likova tako da njihove drame pokazuju kako okrutnost vremena lomi ljudska bića i kako su pojedinci tek nemoćne igračke u rukama bešćutne povijesti koja ih neminovno vodi do tragična kraja bez obzira priklanjaju li se oportunistički zahtjevima totalitarnog režima kao veliki glumac Hendrik Hoefgen u Mefistu i vidovnjak Hanussen ili mu se nastoje suprotstaviti poput pukovnika Redla.

S Brandauerom je snimio i zapažene filmove " Pukovnik Redl " i " Hanussen ", oba nominirana za Oscara.

Političko-povijesnoj trilogiji Mefisto, Pukovnik Redl, Hanussen, koja je problematizirala vrijeme Austro-Ugarske Monarhije i nacizma, Szabó je u Sunshineu dodao i razdoblje komunističkoga socijalizma kojim se već bavio, no na drukčiji način, u ostvarenjima s početka sedamdesetih, Ljubavnom filmu i Ulici vatrogasaca br. 25. Novost je i intenzivno tematiziranje mađarskog antisemitizma, koji Szabó predstavlja kao konstantu što se lakoćom održavala u mijenama političkih okvira i ideologija, znatno se ipak razlikujući po razini transparentnosti koja je bila i pokazatelj njezine kriminalne konkretizacije.