Izložba predstavlja videoradove iz ciklusa ' marksizam danas ', projekta koji baveći se sudbinama bivših učitelja marksizma-lenjinizma u Demokratskoj Republici Njemačkoj osvjetljava širi sklop pitanja vezanih za društvene i političke promjene i posljedice pada komunističkih režima.

Nije pljuvačko niti inkvizitorsko, nema u sebi ni truna staljinizma i/li lenjinizma kao što je spomenuta kolumna Jelene Lovrić.

Stoga, nije " devijacija " marksističko-ko munističke ideologije odgovorna za preko 100 milijuna žrtava komunizma u svijetu, NEGO JE SAMA BIT MARKSISTIČKOG KOMUNIZMA IZVOR LENJINIZMA, STAL JINIZMA, MAOIZMA, POLPOTIZMA, TITOIZMA I DRUGIH POVIJESNIH POJAVNOSTI MARKSISTIČKO-KO MUNISTIČKOG TOTALITARIZMA.

Sama je bit marksističkog komunizma uzrok lenjinizma, staljinizma, polpotizma, maoizma, titoizma i drugih zločinačkih komunističkih diktatura.

Ali se odlično sjećamo jednoga od njih, doktora lenjinizma, koji je i samu ideju građanina proglašavao " teorijskim konstruktom " koji je izmislio kralj Aleksandar kako bi posrbio Muslimane.

Isto tako znam da se perilica za pranje mozga zvala KPJ, kasnije SKJ i da je rabila deterdžente marksizma, lenjinizma i staljinizma.

Nadalje, suočeni s nedostatkom ljudske i materijalne infrastrukture u obrazovanju, ekonomiji i državnoj administraciji te potrebom stvaranja nove inteligencije, koja je trebala biti lojalna partijskoj vlasti i ideološkom programu marksizma-lenjinizma i istodobno biti nositelj izgradnje socijalizma, pokrenuli su slanje studenata i mladih stručnjaka na studije u inozemstvo.

Među najbitnija obilježja profiliranja vanjskopolitičkih vijesti u razdoblju od 1947. do 1949. možemo izdvojiti privrženost internacionalnim idealima marksizma-lenjinizma, koje nije izgubilo na snazi čak ni nakon raskida Titove Jugoslavije sa Sovjetskim Savezom.

Dakle, premda je jasno kako je staljinizam nastao iz početnih uvjeta Oktobarske revolucije i stanja neposredno nakon nje, ne bismo smjeli a priori odbaciti mogućnost da bi, da je Lenjin bio zdrav još nekoliko godina i svrgnuo Staljina, nastalo nešto posve drukčije naravno, ne utopija demokratskog socijalizma, ali ipak nešto bitno drukčije od staljinističkog socijalizma u jednoj zemlji, kao ishod mnogo više pragmatičnog i improvizacijskog niza političkih i ekonomskih odluka, s punom sviješću o vlastitim ograničenjima. (Lenjinova očajnička posljednja borba protiv ponovno probuđenog ruskog nacionalizma, njegova podrška gruzijskim nacionalistima, njegova vizija mnogo više decentralizirane federacije itd., nisu bili samo taktički kompromisi: oni su implicirali viziju države i društva koji bi bili posve nesukladni sa staljinističkim.) Prijelaz s lenjinizma 20 - ih na staljinizam u punom smislu 30 - ih vidljiv je čak i po razini humora u unutarnjim partijskim raspravama.

Nježan udar u čeone režnjeve onih čitalaca kojima ih Filipovići još nisu presjekli, koliko da shvate da nipošto ne treba da se pitaju o ideološkoj kontaminiranosti onih dviju knjiga, jedne iz marksizma i jedne iz lenjinizma, na osnovu kojih je, u jugoslavenskom socijalizmu kao ideološki integriranom društvu par excellence, u ANUBiH izabran Muhamed Filipović, već o liku i djelu čovjeka koji (ipak) ima neke zapadne reference.

U tom pogledu postoje dva elementa zasnovana na iskustvima: zaključci koje iz ukrajinskog pokreta izvlači Aršinov i pokušaj formuliranja avangarde poslije neuspjeha pokreta i neuspjeha lenjinizma, i prihvaćena rješenja, kao i pokušaji jugoslavenskih komunista.

A sva ta tolstojevština oličena u filozofiji nesuprotstavljanja koju je propovedao i koja je istovremeno svedočila o potpunom nepoznavanju osnova marksizma-lenjinizma, opraštala mu se kao što se nerazumnom detetu s vremena na vreme opraštaju crteži po zidovima trpezarije ili dnevne sobe.

Pripadnici bivšega režima ne samo da su sustavno cenzurirali knjige i zatomljivali svako drukčije mišljenje, nego su nastojali kontrolirati što ljudi misle u potrazi za stvaranjem novoga jugoslavenskog pojedinca prožetoga pravilima marksizma-lenjinizma, zbog čega su dokumenti tog režima uvelike djelovali kao otpaci i ostaci orwellovskog svijeta, što su oni, dakako, bili, jer Orwell se koristio komunističkim, fašističkim i nacističkim režimom kao šablonama za Životinjsku farmu i 1984. No kad je Oskar Gruenwald predložio ozbiljnu raspravu o logoraškoj literaturi iz Jugoslavije, uključujući iseljeničku književnost i djela disidenata poput Adema Demaçija, Marka Veselice i Franje Tuđmana, žestoko ga je napao Robert Hayden, koji je oklevetao Gruenwaldov znanstveni rad i odbacio svu iseljeničku literaturu kao nevažnu.

" Grčka komunistička partija je revolucionarna organizacija dobrovoljaca koja se bori za iskorijenivanje kapitalizma i izgradnju socijalističkog-komunističkog društva.... rukovođena univerzalnom teorijom Marksizma-Lenjinizma i proleterskog internacionalizma.

Jajčinović napominje da je Orwellov roman Životinjska farma, alegorijski roman i kritika Oktobarske revolucije i staljinizma i lenjinizma te kaže da je glavna ličnost u Životinjskoj farmi nerast Major u stvari Lenjin a nerasti Napoleon i Snowball da su Staljin i Trocki.

Sjedi i diše vrhovni komunist, vrhovni novinar Hrvatske, vrhovni tumač marksizma-lenjinizma, vrhovni vođa službe za zaštitu državnog poretka, promatrač i, doslovno, vrhovni gledalac televizije: kad je ustanovljena Radio-televizija Zagreb, spikeri su, sjetili su se toga kasnije, programe počinjali rečenicom: Dobra večer, druže Vlado.

On je i žestok kritičar lenjinizma, boljševizma i revolucije u SSSR-u.

Tito je jedan od komunističkih diktatora u 20. stoljeću, i sve ono što vrijedi kao ocjena globalne naravi komunističke vladavine začete u listopadu 1917, a okončane padom Berlinskog zida krajem 20. stoljeća, vrijedi i za jugoslavenski komunizam: likvidacija svih stvarnih, potencijalnih ili izmišljenih neprijatelja, diktatura jedne Partije, ideološka indoktrinacija stanovništva, nametanje marksizma-lenjinizma kao jedinog dopuštenog i svjetonazora i ideologije, ateizacija i ateistička promidžba, revolucionarna likvidacija građanskog društva i njegovih ustanova, uključujući i privatno vlasništvo, nacionalizacije, konfiskacije imovine...

Autor stoga opravdano navodi priznatog poznavatelja marksizma i lenjinizma, filozofa Leszeka Kolakowskog, koji tvrdi: Laž je besmrtna duša komunizma.

Poslije će, nakon zaoštravanja jugoslavensko-sovjetskih odnosa, BL preuzeti dio kritičkog stava lista Naprijed prema politici SSSR-a, u kontekstu Rezolucije Informbiroa, najprije s blažim i umjerenijim reagiranjima, a poslije i vlastitim udjelom u žestokoj kampanji usredotočenoj na, u očima jugoslavenskog rukovodstva, sovjetsko ideološko i praktično odstupanje od marksizma-lenjinizma, kao i osudu staljinističkog hegemonizma nad malim zemljama, što se, napose, odvija u razdoblju od 1950. nadalje.

Nije ga idejno oblikovala teorija književnosti, nego kritička baština klasika marksizma-lenjinizma.

Još više bi bilo dobro odvajanje od osnovnog školstva, pogotovu vjeronauka i drugih religijskih djelova, gdje ima previše najgoreg kršćanskog surogata na bazi tradicije najgorih surogata religije marksizma i lenjinizma.

Sličniji istinskim zamislima klasika marksizma-lenjinizma, koliko god to apsurdno zvučalo.

U vrijeme svog bogatog politickog rada, Vlahovic se bavio opsteepolitickim i ideolosko-teorijskim pitanjima marksizma-lenjinizma.

Nitko se od naših povjesnika književnosti nije upitao: koliko je Krleža, kao intelektualni pustolov i simpatizer lenjinizma i boljševizma, poslao u smrt naivne hrvatske mladeži, zaluđene njegovim subjetivnim spoznajama? Koliko je u svojoj lažno odglumnjenoj socialističkoj inspiraciji i na visokoj razini patetične ekspresije i stilske instumentacije razvio pojmova, kojima se raspirivala klasna mržnja protiv građanskog liberalnog duha, protiv Crkve i kapitalističke eksplotacije?

Pod krinkom marksizma-lenjinizma, koristeći simbole i parole karakteristične za revolucionarnu ljevicu, krije se podmukli šovinizam koji je dobio zeleno svijetlo Kremlja da bude legalna " opozicija " sistemu i da na taj način ne dopušta da se razvija revolucionaran pokret.

Otvoreno se divio Staljinu i bio je pristaša marksizma-lenjinizma.

Jesam li ja putovao na političke dogovore o marginalizaciji hrvatskog (književnog) jezika dakako: na strogo znanstvenim osnovama marksizma-lenjinizma i bratstva i jedinstva?

A povijesna je istina da taj vaš komunizam, koji vi pokušavate opravdati antifašizmom, predstavaljao likvidaciju svih stvarnih, potencijalnih ili izmišljenih neprijatelja, diktaturu jedne Partije, ideološku indoktrinaciju stanovništva, nametanje marksizma-lenjinizma kao jedinog dopuštenog i svjetonazora i ideologije, ateizaciju i ateističku promidžba, revolucionarnu likvidaciju građanskog društva i njegovih ustanova, uključujući i privatno vlasništvo, nacionalizacije, konfiskacije imovine...

Na taj način se Žižek unapred osigurava od svih prigovora ideji reaktualizacije Lenjina koji polaze od sadržinski određenih nedostataka lenjinizma ili od pozivanja na strahote njegove praktične totalitarne realizacije.