" Ćinjenica da oko 25 % muškaraca nosi " slavenski " haplotip nije mi dokaz slavenstva, već suprotno, da je samo jedna četvrtina takvih ".

Zato je logično da je izvan Hrvatske dinarski genski haplotip Eu7 (I1) u značajnom postotku manjeviše zastupljen na cijelom području te pontske Velike Hrvatske.

Ako je biljeg blizu ciljanog gena (fenotipa) onda je vjerojatnost da se među njima dogodi rekombinacija vrlo mala te će haplotip (točno određena sekvencija kromosoma s biljezima i ciljanim genom) biti prenesen na potomstvo zajedno s bolešću.

U BiH nalazimo 6 razlicitih haplotipova, u Hercegovini 11, u Hrvatskoj 12 a u Srbiji 13. U Hrvatskoj i u Srbiji ne dominira nijedan haplotip, i stoga je glupost pozivati se na " cistokrvne " Hrvate ili Srbe ili " cisto porijeklo " istih.

Samo Bosanci i Hercegovci imaju 1 dominirajuci haplotip.

Ipak, sjevernoamerički haplotip je jednak onima utvrđenima u Austriji.

Budući da je u Sjevernoj Americi zasad utvrđen samo jedan haplotip smatra se da nametnici podrijetlo vuku iz Europe.

Nedvojbeno je daje hrvatski narod autohton na ovim današ njim prostorima i 69 % populacije ima hrvatske, baskijske i neolitske gene, od kojih onih koje možemo smatrati hrvatskim (hr vatski haplotip i neolitski haplotipovi) 59 %.

Gledajući danas na području Hr vatske genetske markere, hrvatski haplotip Eu-7 ima 45 % Hrvata (najviše na jugu Hrvatske), balto-slavenski Eu-19 ima 29 % (goto vo polovica na prostorima sjeverne Hrvatske, dok u južnoj Hrvat skoj oko 23 %), baskijskog Eu-18 ima 10 % Hrvata, neolitskih hap-lotipova (Eu-4, Eu-9, Eu-10, Eu-11) ima 14 % Hrvata, a azijatskog haplotipa Eu-16 ima 2 % Hrvata.

Kod toga se može reći da nam genetika, za sada tek daje odgovore o prainekim predcima Vučedolaca, Tračana, Ilira i Romana/Vlaha te i nas Hrvata čiji je haplotip EU7 (R1a ili kako danas već ne) u najvažnijem južnosrednjeeuropskom ljudskom utočištu na našem tlu preživio i zadnja tisućljeća posljednjeg ledenog doba. (Marina Borovac, Preživjeli ledeno doba: Hrvati su prastanovnici Europe.

Otprilike u isto vrijeme sjeverno od Crnog mora mutacijom iz Eu18 nastaje haplotip Eu19 kojega danas u velikom postotku imaju stanovnici srednje i istočne Europe, a osobito je raširen među slavenskim narodima zbog čega je nazvan slavenskim haplotipom.

Zanimljivo je uočiti daje hrvatski haplotip Eu-7 relativno ma lo zastupljen među narodima Starog istoka: u Siriji 5 %, Turskoj 3,3 %, Libanonu 3,2 % itd., što dovodi u zabludu iransko podrijetlo Hrvata.

Međutim, ako promatramo neolitske haplotipove Eu-9 i Eu-10 i haplotip Eu-19 kod naroda Bliskog istoka vidjet ćemo stanovitu sličnost njihovom postotku s Hrvatima.

Znanstvenici IRB-a genskom profilacijom ustanovili su autohtonost Gacke potočne pastrve i došlo se do zaključka da je to riječni oblik, dunavska linija - Da2 haplotip.

Do sada smo uspjeli izbrojati 7 službenih teorija o podrijetlu Hrvata, a vjerojatno će ih biti još... 1. Genetičko podrijetlo Hrvata Više od 70 % gena u današnjim Hrvatima su geni zvani hrvatski haplotip (Eu7) čiji su se nositelji doselili u ove krajeve prije 24.000 godina, te geni zvani slavenski haplotip (Eu19) čiji su se nositelji doselili prije 4.000 godina.

Haplotip Eu7 je prisutan samo u Europi i to posebno centralnoj i istočnoj Europi a ono što je uzbudilo naše današnje Hrvate je da je njegova prisutnost najizraženija upravo u uzorku iz Hrvatske (ima ga 44.8 % hrvatskog uzorka, naspram na primjer, 23.6 % poljskog uzorka, 20 % makedonskog uzorka, 37.5 % njemačkog uzorka, a zastupljen je kod Saamija 41.7 slično kao i kod Hrvata).

Haplotip Eu8 nastao je istovremeno u paleolitu za vrijeme ledenog doba a posredovan je lokalnom (dakle u zapadnoj Europi) mutacijom M170 loze i danas se može naći kod Baska i u Sardiniji.

Taj je haplotip dakle rezultat mutacije u izoliranoj zapadnoeuropskoj populaciji, a Eu7 predstavlja populaciju koja je ušla u Europu prije zadnjeg ledenog doba i preživjela izolirana, između ostaloga i na današnjem teritoriju Hrvatske.

Autori također pokazuju da su njihovi rezultati potpuno kompatibilni sa onima Cavalli-Sforze (uostalom on je jedan od 15 navedenih koautora) pa tako izvještavaju o značajnoj korelaciji frekvencije Eu4, 9, 10, 11 haplotipova sa prvom komponentom iz Cavalli-Sforze, dakle oni se slazu da nam to govori o prodoru neolitskih poljodjelaca. (Oni ne interpretiraju nalaz da nas famozni Eu7 haplotip ima negativnu korelaciju sa prvom komponentom što bi po analogiji sa drugim interpretacijama negativnih predznaka moglo značiti ekspanziju u obrnutom smjeru.) Frekvencije haplotipova Eu18, 13, 14 su značajno korelirane sa drugom Sforzinom komponentom a Eu19 sa trećom.

Jedino se postavlja pitanje pa zar i haplotip Eu19 slavenski haplotip (kojeg nosi blizu 30 % današnjih Hrvata) isto tako nije dio hrvatskog porijekla?

Na primjer 40 % Turaka ima Eu9 ali to nije turski nego neolitski haplotip, Eu19 ima 60 % Mađara ali je to slavenski haplotip a ne madžarski.

Ako će netko reći da mu ime i treba biti slavenski a ne madžarski zato jer je zastupljen u velikoj frekvenciji još i kod Ukrajinaca i Poljaka (54 %, 56.4 %) onda se mora uzeti u obzir da i 41.7 % Saamija ima hrvatski haplotip pa bi se onda ipak morao nazvati hrvatsko-samijski.

Pa i nas haplotip (mutacija 170) je vjerojatno nastao na Bliskom Istoku pa ga Jurić ne zove bliskoistočni.

Iako se oduvijek sumnjalo da je naša pastrva posebna, istraživanja znanstvenika laboratorija za ihtiopatologiju i biološke materijale Instituta Ruđer Bošković pokazala su da je pastrva iz Gacke autohtona (Dunavski tip Da2 haplotip).

Haplotip segment DNK s pripadajućim genima na jednom kromosomu koji se nasljeđuje u paketu (nema mogućnosti rekombinacije zbog blizine gena).

Da li bi vecina Hrvata smatrala recimo Ivica Pasalica Hrvatom da je u ispitivanju njegove DNK ustanovljeno da ima identicnu haplotip grupu kao vecina Srba, a da se ona razlikuje od haplotipa koji ima vecina Hrvata?

Na područje Hrvatske pred 40.000 godina došao je baskijski haplotip Eu-18, a pred 24.000 godina hrvatski haplotip Eu-7. Pred 8.000 godina došli su neolitski haplotipovi Eu-4, Eu-9, Eu-10 i Eu-11, prije 4.000 pristigao je slavenski haplotip Eu-19, a prije 1.600 godina azijski haplotip Eu 16. Sa sigurnošću se može utvrditi daje hrvatski haplotip Eu-7 nastao mutacijom haplotipa Eu-10 na području Starog istoka pred od 25.000 do 23.000 go dina prije Krista.

Kako je hrvatski haplotip nastao mutacijom haplotipa Eu-10, tako je i mutacijom hrvatskog haplotipa Eu-7 nastao haplotip Eu-8 kojega danas u najvećem postotku imaju Korzikanci.

Ovim predavanjem prije svega želimo upozoriti na ugroženost autohtone Gacke potočne pastrve (dunavski tip - Da2 haplotip), odnosno utjecaj alohtonih vrsta pastrva na Gacku pastrvu i na utjecaj antropogenog djelovanja na rijeku Gacku i ribe.

Prikupio sam haplotipove od 25 markera roda R1a1 iz svih zemalja Europe, i za svaku zemlju ili regiju odredio haplotip zajedničkog pretka dotične populacije, i kada je taj predak živio.