Posebice podatak da u hrvatskoj populaciji ima oko 45 posto haplotipa starog oko 22.000 godina.

Gledajući danas na području Hr vatske genetske markere, hrvatski haplotip Eu-7 ima 45 % Hrvata (najviše na jugu Hrvatske), balto-slavenski Eu-19 ima 29 % (goto vo polovica na prostorima sjeverne Hrvatske, dok u južnoj Hrvat skoj oko 23 %), baskijskog Eu-18 ima 10 % Hrvata, neolitskih hap-lotipova (Eu-4, Eu-9, Eu-10, Eu-11) ima 14 % Hrvata, a azijatskog haplotipa Eu-16 ima 2 % Hrvata.

Hrvati u Bosni i Hercegovini imaju 73 % hrvatskog haplotipa Eu-7, Bošnjaci 48 % (imaju više hrvatskog markera nego prosječni Hrvati u Hrvatskoj), a Srbi 30 %.

Iako su svjesni da SRPSKOG haplotipa (genskog obiljezja) sa zapadne strane Drine NEMA, cak ni medju pravoslavnim precanima (ispiranje mozga i propaganda SPC je druga prica.Pod hitno bi trebalo uspostaviti HPC), konstantno svojataju i sluze se lazima posto je to njihov nacionalni sport.

Budući daje na području današnje Hrvatske i Bosne i Herce govine bio kvasac dinarsko-hrvatskog naroda koji su se širili po čitavoj Euroaziji zanimljivo je vidjeti koji europski narodi imaju najviše hrvatskog haplotipa Eu-7. Nijemci ga imaju 38 % (kod njih ipak prevladava baskijski marker Eu-18 s 50 %), Laponci 32 %, Ni zozemci 22 %, Poljaci 23 %, Albanci 20 %, Makedonci 20 %, Fran cuzi 17 %, Ukrajinci 18 %, Englezi 16 %, Česi i Slovaci 16 %, Mađari 11 %, Grci 8 %, Talijani u sjevernoj i središnjoj Italiji također 8 %, a još je mnogo naroda koji imaju manji postotak hrvatskog mar kera Eu-7.

Inače čitava europska populacija (preko 95 % analiziranih uzoraka) može biti opisana preko 10 ključnih mutacija koje stoje u osnovi 22 nađena haplotipa Y kromosoma kod svih ispitanih Europljana. (Haplotipovi su geni koji se ne rekombiniraju i nemaju svoj par na drugom kromosomu.

Inače ta dva haplotipa se nalaze kod oko 50 % europskih muškaraca. (Eu18 apsolutno je najdominantniji na području današnje Španjolske, Francuske, Holandije pa i sjeverne i srednje Italije; a Eu19 u današnjoj Madžarskoj, Poljskoj, Ukrajini).

Ukupno ta dva haplotipa ima oko 20 % današnjih europskih muškaraca.

Autori su također našli jednu ranije neotkrivenu mutaciju (M178) koja se vidi kroz dva današnja haplotipa a koja po njima nastaje negdje prije 4000 godina a označava ne tako davnu migraciju uralskih naroda ograničenu na sjevernu Europu. (Haplotipovi Eu14 nadjeni su u visokom postotku kod uzoraka Mari naroda/65.2 % /, Saamija/41.7 % i kod Udmurta/27.9 % /).

Isto vrijedi i za obaranje Gotske teorije, ono vrijedi samo ukoliko smo sigurno da ništa od haplotipa EU7 (kojeg ima 44.8 % današnjih hrvatskih muškaraca) ili 10.3 % prisustva haplotipa Eu18 (baskijskog) nije doneseno recipročnom migracijom sa zapada.

Iz ovog istraživanja su, često od amatera, izvođeni dalekosežni zaključci, uglavnom na osnovu učestalosti jedne varijante kromosoma " haplotipa Eu7 " (zapravo se radi o više varijanti, tzv. haplogrupi), za što je ipak prerano.

Od 152 različita haplotipa sam našao 86 haplotipova koji bi mogli pripadati I2a Dinaric.

Doduše kada govori o sličnosti naroda Jurić kaže da Hrvati imaju veliku sličnost s Nijemcima i to preko hrvatskog haplotipa Eu7, prema tome taj Eu7 je nekako od Boga hrvatski a Nijemci su nam samo preko njega slični?

Da bi se utvrdila genetička struktura neke nacije, potrebno je zbrojiti postotak nekog gena (haplotipa) na Y kromosomu, od nosno na dijelu Y kromosona koji se označava NRY (nonrecombining Y-chromosome region).

Istraživanja objavljena 2000. godine u časopisu Science117 bila su preliminarna i pokazala su kako Hrvati od istraženih europskih naroda imaju najveću učestalost jednog genetskog biljega tada nazvanog Eu7 ili kasnije haplogrupe I, određena biljegom M-170 starih oko 20000 godina.118 Hrvati su identificirani kao narod s najvećom učestalošću od 45 % haplotipa Eu7 (genima Y kromosoma) koji je star od 20 do 25 tisuća godina.

Knjiga otkriva da Hrvati i danas imaju preko 40 % haplotipa EU7, koji se vjeruje da datira od prvih prastanovnika Europe.

Posljednja europska skupina dolazi sa područja Euroazije prije svega 4000 godina, kao nostelji slavenskog haplotipa EU19. Znači prahrvati nisu od nikuda došli već su se tu čitavo vrijeme nalazili, a najpoznatija prahrvatska kultura je bila Ilirska.

Da li bi vecina Hrvata smatrala recimo Ivica Pasalica Hrvatom da je u ispitivanju njegove DNK ustanovljeno da ima identicnu haplotip grupu kao vecina Srba, a da se ona razlikuje od haplotipa koji ima vecina Hrvata?

Vrlo je znakovito da se najnovijim pročavanjem etnogeneze pokazalo da je najslavenskiji narod, Madžarski (najveći udjel praslavenskog haplotipa).

Na područje Hrvatske pred 40.000 godina došao je baskijski haplotip Eu-18, a pred 24.000 godina hrvatski haplotip Eu-7. Pred 8.000 godina došli su neolitski haplotipovi Eu-4, Eu-9, Eu-10 i Eu-11, prije 4.000 pristigao je slavenski haplotip Eu-19, a prije 1.600 godina azijski haplotip Eu 16. Sa sigurnošću se može utvrditi daje hrvatski haplotip Eu-7 nastao mutacijom haplotipa Eu-10 na području Starog istoka pred od 25.000 do 23.000 go dina prije Krista.

Pučanstvo hrvatskog haplotipa Eu-7 potiskivalo je iz plodnih područja oko rijeke Jordan pučanstvo iz manje plodnih područja s haplotipom Eu-10 kojega danas u najvećem postotku imaju Židovi, Palestinci i beduini.

Pučanstvo hrvatskog haplotipa Eu-7 pomicalo se na sjever Europe od Jadranskog mora do Kavkaza.

Kako je hrvatski haplotip nastao mutacijom haplotipa Eu-10, tako je i mutacijom hrvatskog haplotipa Eu-7 nastao haplotip Eu-8 kojega danas u najvećem postotku imaju Korzikanci.

Populacije čiji su pripadnici nositelji tri do sada navedena haplotipa bile su prisutne u Europi prije dolaska ledenog doba:

Najuočljivija karakteristika prikazane genetičke strukture je visok postotak haplotipa Eu7, zbog kojega ga neki autori nazivaju hrvatskim haplotipom.

Naime, današnji stanovnici Srbije najveću gensku povezanost i gotovo identičan broj kromosoma Y te podudarnost haplotipa imaju s Turcima, a to se uglavnom objašnjava time da su Turci tijekom pet stoljeća kolonizacije, osobito nakon pogibije velikog broja Srba na Kosovu, miješali svoje gene s domaćim stanovništvom.

Evo predačkog haplotipa Indusa istog tog roda, R1a1: 13 25 16 11 11 14 12 12 10 13 11 31 15 9 10 11 11 24 14 20 32 12 15 15 16 Praktično je isti kao i haplotip prapretka Slovena.

Da se nije formirala tako duga obala, genetička struktura Hrvata bila bi drukčija i može se pretpostaviti da bi u toj strukturi bilo manje hrvatskog haplotipa, a više neolitskih haplotipova.

nastavak Slovenci i Hrvati imaju najveci postotak (29 %) slavenskog haplotipa, dok Srbi koji stalno trube o svojoj slavjanskoj braci Rusima imaju svega 15 % slavenske krvi.

Ivan Nasidze i suradnici 2004, 2005, 2006. i 2007. Pritom su u Teheranu našli čak 34 % ili 1/3 našega dinarskog haplotipa I1b (stariji naziv je Eu7), pa u devetmilijunskoj prijestolnici Irana sad živi oko 3 milijuna nama sličnih dinaraca tj. više nego u Hrvatskoj.