Jedan od ciljeva im je uvođenje zajedničke, jasne nomenklature, odnosno označavanja pojednih haplogrupa i haplotipova.

Kod ovakvih istraživanja nezaobilazno je proučavanje i znanstvenih radova koji se bave drugim narodima i područjima, jer omogućavaju razumijevanje geografskih ishodišta pojedinih haplotipova, njihovog razmještaja na Zemlji i širenja.

U BiH nalazimo 6 razlicitih haplotipova, u Hercegovini 11, u Hrvatskoj 12 a u Srbiji 13. U Hrvatskoj i u Srbiji ne dominira nijedan haplotip, i stoga je glupost pozivati se na " cistokrvne " Hrvate ili Srbe ili " cisto porijeklo " istih.

Usporedbe s drugim narodima moguće je načiniti ukoliko su istraživanja njihova genetičkog podrijetla načinjena po istoj metodi: analizom haplotipova.

Analizom genetske strukture populacije najzastupljenije vrste A. pegreffii (n = 148) utvrđeno je 47 polimorfnih mjesta u amplificiranom fragmentu, odnosno 38 haplotipova, od kojih je najveći postotak (66 %) pripadao jedinstvenim haplotipovima (25) zastupljenim s jednom jedinkom.

Računanjem genetskih indeksa raznolikosti dobivena je visoka vrijednost ukupne raznolikosti haplotipova (h) 0,6360/- 0,0471, te niska vrijednost nukleotidne raznolikosti (π) 0,004520/- 0,002706, što upućuje na nedavno usko grlo populacije i naglu posljedičnu ekspanziju.

Dobiveni haplotipovi europskih muškaraca su označeni od Eu1 pa do Eu22. Dvije od detektiranih mutacija (M173, M170) koje stoje u osnovi dobivenih haplotipova izgleda da su prisutne u Europi od vremena Paleolita i označavaju ulazak Homo sapiensa u Europu i njegovo širenje od istoka prema zapadu negdje prije 40.000 do 35.000 godina.

Grupu detektiranih haplotipova Eu4, 9,10,11 autori pripisuju također kao nastalu na Bliskom Istoku i kao one koji označavaju prodor neolitskih poljodjelaca u Europu.

Autori također pokazuju da su njihovi rezultati potpuno kompatibilni sa onima Cavalli-Sforze (uostalom on je jedan od 15 navedenih koautora) pa tako izvještavaju o značajnoj korelaciji frekvencije Eu4, 9, 10, 11 haplotipova sa prvom komponentom iz Cavalli-Sforze, dakle oni se slazu da nam to govori o prodoru neolitskih poljodjelaca. (Oni ne interpretiraju nalaz da nas famozni Eu7 haplotip ima negativnu korelaciju sa prvom komponentom što bi po analogiji sa drugim interpretacijama negativnih predznaka moglo značiti ekspanziju u obrnutom smjeru.) Frekvencije haplotipova Eu18, 13, 14 su značajno korelirane sa drugom Sforzinom komponentom a Eu19 sa trećom.

Mada, zbog nedostataka metoda, prosuđivanje na osnovu današnjih haplotipova ponekad liči na pokušaj čitanja teksta na dnu boce čitajući kroz grlić na udaljenosti od 30 m.

Od 152 različita haplotipa sam našao 86 haplotipova koji bi mogli pripadati I2a Dinaric.

Struktura haplotipova (haplogrupa) otkrivenima na uzorcima ljudi iz Hrvatske i na Hrvatima omogućava zaključak da je velika većina predaka današnjih stanovnika Hrvatske na povijesno hrvatsko područje pristigla prije i tijekom neolitizacije (do prije 7.000 godina).

To je areal najstarijih haplotipova rodaR1a1.

R1a1. Nije značajno to što je predački haplotip isti, značajno je to što iz haplotipova suvremenika ISPADA da je isti.

To znači da je metodologija analize i obrade haplotipova ispravna, statistika dovoljna, podaci su ponovljivi i pouzdani.

Ali sam u tom radu opisivao samo vrstu haplotipova, i to onih kratkih.

A što je s istraživanjima gena, haplotipova

Provjerit ćemo to analizom haplotipova na tim alelima.

Da se nije formirala tako duga obala, genetička struktura Hrvata bila bi drukčija i može se pretpostaviti da bi u toj strukturi bilo manje hrvatskog haplotipa, a više neolitskih haplotipova.

Razvoj novih molekularno-bioloških tehnika značajno je proširio sustav molekularnih biljega, prvo STR (engl. short tandem repeat) sekvencijama pozicioniranim na autosomalnim kromosomima (Bowcock et al. 1994), a zatim i konstruiranjem SNP (engl. single nucleotid polymorphismis) haplotipova (Jin et al. 1999), koji značajno mogu doprinijeti procesu spoznaje faktora i distribucije nasljednoga materijala u procesima migracija pojedinih populacija i njihovih determinirajućih dijelova.

Prema tom sustavu NRY binarne haplogrupe, koje se u odgovarajućoj literaturi često označavaju samo kao haplogrupe, su defi nirane kao haplotipovi, određeni pojedinim binarnom molekularnim markerom, koji su stabilniji, ali i manje deskriptivniji od haplotipova determiniranih STR markerima (Jobling and Tyler-Smith 2003).

Albance sa Kosova, takođe (teško bi objasnili sličnost nekih haplotipova sa čudnim prezimenima).

Postoji samo nekoliko radova koji među analizama haplotipova na Y kromosomu sadrže i analize uzoraka iz Hrvatske.

Ciljevi projekta su: 1. Utvrditi povezanost između IMT u karotidnoj arteriji i polimorfizma specifičnih gena (analizom haplotipova) koji su potencijalni kandidati koji doprinose razvoju cerebrovaskularnih bolesti.

Najprije je, zbog čestog mijenjanja nomenklature, sistematizacije i oznaka haplotipova i haplogrupa, prikazan usporedni pregled tih promjena, da bi se mogle jednostavnije pratiti sve te promjene i oznake, koja nastaju radi brojnih novih istraživanja i otkrića.

Po zastupljenosti pojedinih haplotipova, s obzirom na njihovu nepromjenjivost, može se pratiti kretanje pučanstva od njegovih ishodišta do područja današnjeg obitavanja, a što je autor u svojoj knjizi i raščlanio.

Jedno moguće rješenje te enigme moglo bi (ali ne mora) biti i testiranje haplotipova Y-DNA muškaraca koji nose prezime Sunar/Sunara/Sunarić.

Tako da treba uzeti u obzir da je broj doseljenih haplotipova u recimo X st. bio u nešto boljoj poziciji nego danas

Vremenski slijed pristizanja tih haplotipova na područje Hrvatske bi mogao biti ovakav:

Koliko se sjecam, neka istrazivanja haplotipova su tako nesto sugerirala