Hrvati ga smatraju dijelom svoje nacionalne književne baštine jer je njegov autor hrvatski pisac Milan Ogrizović, Srbi jer imaju dvije literarne verzije Hasanaginice, a Bošnjaci jer je njegova radnja smještena u islamskoj zajednici - istaknuo je redatelj Lemo govoreći o glasovitoj narodnoj poemi.

Sada čekamo da i arhiteka Šegvić usuglasi svoje viđenje spomen obilježja u prostoru koji mu se nudi, dakako poštujući i prijedloge dr. Mije MIlasa, koji na povijesnom liku Hasanaginice radi već dugi niz godina, riječi su direktora TZ Imotski Luke Kolovrata.

GARČIN - Prolazeći danas pored garčinske Osnovne škole, svaki putnik namjernik, posebno oni rođeni krajem 20. stoljeća i stariji, vjerojatno su se sjetio Hasanaginice, bosanske usmene balade, koja je nastala između 1646. i 49. u okrilju begovske bošnjačke porodice iz Imotske krajine koja je bila dio Bosanskog pašaluka.

U karijeri dugoj četiri desetljeća Vika Podgorska odglumila je najrazličitije likove, od Ljeljenke u " Dubravki " Ivana Gundulića i Dore Krupićeve u Šenoinu " Zlatarevu zlatu " do Laure u Krležinoj drami " U agoniji " i Hasanaginice u istoimenoj drami Milana Ogrizovića.

Nešto kao slavenska antiteza samo bez sto pitanja i one poetske gracioznosti mlade Hasanaginice.

Kao što je namjera tuzlanskih vlast da blokiraju izvedbu Hasanaginice 1999. mobilizirala bošnjačku duhovnu i političku elitu, u opredjeljenju da naša predstava mora biti izvedena, tako se i danas moramo objediniti u osudi svakog pokušaja da se nešto bošnjačko zabrani, ponizi, diskriminira.

U dijelu knjige koji je na portugalskom nalaze se i prijevodi iz starije i novije hrvatske književnosti (od Hasanaginice do poezije Ivana Goluba), koji informativno i nadasve stručno upućuju portugalskog čitatelja na hrvatsku kulturu.

U tom pogledu, on je odigrao ulogu dostojnog predstavnika jedne, do tog trenutka, više-manje nepoznate literature, o kojoj od Fortisove Hasanaginice (za dugih dvjesta godina), zapadni svijet nije imao pojma.

Na jugozapadnim obroncima Modrog jezera nalazi se i grob Hasanaginice, o čijoj je ljubavnoj tragediji neznani imotski pjesnik spjevao baladu koju su kasnije prevodili Alberto Fortis, Goethe, Puškin, V.

- Laka ti zemlja Hasanaginice naša

Zaronit ću s puno dice u mrak jezera modrog pronaći srce Hasanaginice pijan od vina dobrog

Pogledajte foto zabilješke članova Foto kluba Imota " s generalne probe Hasanaginice " i svakako dođite na utvrdu Topana.

Taj se pjesnički eros reflektira u ljepoti i čednosti mlade žene Hasanaginice.

Također, moguće je pretpostaviti da je Dubrovčanin Marko Bruerović dao Fortisu tekst Hasanaginice.

Najvjerojatnija je mogućnost da je Fortis dobio tekst Hasanaginice od jednog od svojih dalmatinskih prijatelja s kojima se dopisivao, posjećivao ih kad bi došao u Dalmaciju i koji su ga opskrbljivali stručnim podacima za njegova djela.

S napomenom da je uputno raščistiti i moguće nedoumice oko upotrebe Hasanaginice ona bi, naime, trebala ostati ono što neprijeporno jest, naša dragocjena književna baština s uočljivim utjecajem na gospodarski i kulturni život nas današnjih, dok bi se, s druge strane, u značajan recentni turistički punkt moglo i moralo artikulirati Zadvarje kao takvo, sa svim svojim povijesnim i aktualnim atributima.

Prije otprilike godinu dana, baš na stranicama ove rubrike, zaiskrila je polemika o pripadnosti pučke balade Hasanaginice i svojatanje mjesta i likova pjesme.

Odličnom izvedbom Ogrizovićeve Hasanaginice u Imotskom su započela ovogodišnja Imotska sila.

Najznačajniji i najutjecajniji prijevod " Hasanaginice " bio je iz pera velikog Johanna Wolfganga Goethea, koji ju je prepjevao po Fortisovu talijanskom originalu i njemačkom Werthesovu prijevodu, i to između 1775. i 1777. godine, a objavljen je tek 1789. u osmom svesku Goetheovih " Sabranih spisa ".

Međutim, lik Hasanaginice, jedne poštene i vjerne žene zamišljen je od početka kao tragični lik te zbog toga ona umire.

Vidikovac prema Modrom jezeru i gaju u kojem se navodno nalazi grob Hasanaginice, čija je nesretna sudba opjevana i nadživjela je stoljećima.

Ummihana uvijek posreduje u dijalogu između Hasanaginice i Hasanage.

Andriću (koji je 13. III. 1975. distribuiran preko Tanjuga i sljedeći dan objavljen u svim važnijim novinama na području SFRJ, opremljen različitim naslovima) K. konstatira da je Andrić »svojim Nobelom pobudio pozornost međunarodne štampe ne samo na svoje djelo, nego na našu suvremenu beletristiku, uopće, u cjelini« te je odigrao ulogu dostojnog predstavnika »jedne više-manje nepoznate literature, o kojoj od Fortisove, Hasanaginice ' (...) Zapadni svijet nije imao pojma«.

Tema ove balade odigrala se u ovim krajevima, a grob glavne junakinje Hasanaginice nalazi se prema priči u blizini Modrog jezera, na predjelu zvanom " Gaj ".

Zadvarje voli činjenice Međutim, Zagvozd, iznimno otvoren za glumce, ne poduzima puno u pitanju Hasanaginice.

Nabrojimo na kraju rukopise Hasanaginice, koji su nam poznati: Fortisov original, zatim Splitski rukopis (Karamanov rukopis iz Papalićeve ostavštine što ga je Luka Zore poslao Francu Miklošiću i u njega je ostao; on je ikavski i pun čakavizama), narodna pjesma iz Splita (varijanta koju Karaman objavljuje u dubrovačkome Slovincu 1882), Vukova redakcija, objavljena 1814. u Maloj prostonarodnoj slavenskoserbskoj pjesmarici koju je Vuk potpuno poštokavio (preko te Vukove redakcije, u tom izmijenjenom obliku, ušla je Hasanaginica u našu baštinu), Meštrovićeva verzija, koju je kipar čuo u djetinjstvu u zavičaju kod Drniša (ona ima jezičnih i sadržajnih razlika od Fortisova teksta, što je i shvatljivo s obzirom na područje i stotinu godina što ih dijeli) i, konačno, Šipanska verzija, ijekavsko-ikavska, koju je zabilježio Matija Murko po kazivanju Pavle Kuvelić na otoku Šipanu.

Može se napraviti cijela tura putovima Hasanaginice.

" Hasanaginica " - Nadarevic, HNK - uh tu bi se moglo pisati danima... najveca zamjerka je nerazvijena ljubav između Hasanage i Hasanaginice, koje u drami ima napretak, a koja je ustvari najbitnija za Ogrizovicevo djelo (iako ne za baladu samu).

Drugi je Matija Murko koji iscrpno analizirajući domovinu Hasanaginice, zaključuje: Fortisu je najbliži bio Julije Bajamonti, ljekar iz Splita, " učeni i brižljivi posmatrač prirodnih divota ", njegov " učeni prijatelj ".

Po Fortisovoj bilješci izvorni tekst Hasanaginice mogao bi biti zapisan ćirilicom, zacijelo bosančicom uobičajenom na poljičkome području.