O tomu što smo sada i ovdje svjedoči nadasve naš odnos prema svjetskom etosu: jesmo li doista uključeni u (europsku i svjetsku) civilizacijsku baštinu ili nismo, jesmo li se išta naučili od Antigone - od grčke Sofoklove tragedije od prije 2500 godina - ili nismo.

Modernu verziju Sofoklove tragedije iz 5. stoljeća prije nove ere Anouilh je napisao 1944., premještajući radnju iz antičkog grada Tebe i sukoba s grčkim bogovima, u suvremeno doba i na sukob s vlašću.

Od kasnih dubrovačkih petrarkista među najvrjednije se ubrajaju Dinko Ranjina (1536. ⠀ 1607.), koji je 1563. u Firenci izdao Pjesni razlike, i dvadesetak godina mlađi Dominko Zlatarić (1558. ⠀ 1613.), koji se proslavio ponajprije kao prevoditelj Tassova Aminte, Sofoklove Elektre te Ljubavi i smrti Pirama i Tisbe iz Ovidijevih Metamorfoza, a ostavio je i mnoštvo dosjetljivih epitafa te 137 lirskih pjesama.

Suvremenu verziju Sofoklove tragedije iz 5. stoljeća prije nove ere Anouilh je napisao 1944., premještajući radnju iz antičkog grada Tebe i sukoba s grčkim bogovima u današnje doba i na sukob s vlašću, mijenjajući poruku o izvjesnosti sudbine kojoj se treba pokoriti u poruku da je pobuna nužna bez obzira na ishod.

Nju je prema motivima Sofoklove tragedije napisao prije punih sedamdeset godina i odmah prošao cenzuru nacističkih okupacijskih vlasti u Parizu.

' Antigonu ', nastalu po motivima Sofoklove tragedije i tekstova drugih autora koji su se bavili tom temom, režirao je Ozren Prohić, a po ocjeni prosudbene komisije ova je predstava primjer aktualnih tendencija drukčijeg, modernog čitanja klasične književnosti.

Lipkina u New Group u New Yorku, Antigona u adaptaciji Sofoklove ' Antigone ' u Los Angelesu nagrada Dramalogue za najbolju kazališnu ulogu u LA), a popularnost stiče ulogom ambasadorice Delenn u kultnoj znanstveno-fantastičnoj seriji ' Babylon 5 ', te ulogom Danielle Rousseau u hit seriji ' Izgubljeni '.

No, sva ta kultura, sav taj silan procvat mišljenja i pjesništva nije mogao spriječiti katastrofu u vrijeme nakon Sofoklove smrti, samouništenje atenske demokracije i sumrak atenskoga roda.

Ono što je ostalo od Sofoklove etičko-etničke umjetničke riječi i njezine za polis konstitutivne uloge nije ništa drugo doli književnost.

Tema je ona koja je zaista vječna - borba maloga čovjeka protiv sistema, ali u nekim detaljima razlikuje se od Sofoklove Antigone.

Hasanaginica nije poput Sofoklove prkosne Antigone ili Ibsenove samodostatne Nore.

Radnju spomenute Sofoklove drame i fabulu mita ne bismo smjeli poistovjećivati.

Iz raskošnoga kazališnog opusa Zoje Odak valja izdvojiti i glavne uloge u predstavama splitskoga Hrvatskog narodnog kazališta nastalih u proteklome desetljeću, počev od Buzde iz 1998; Durasove Vere Baxter iz 1999; Matišićeve Svećenikove djece 1999., Koltesova Povratka u pustinju, Sofoklove Antigone, Pavičićeve Trovačice, Stullijeve Kate Kapuralice, Zovkove Francuzice, Dorfman/Kushnereove Udovice... Vjerujem da sam potpuno atipičan primjer glumice.

Započelo je dvjema premijerama: Oedipus Plays u režiji Michaela Kahna i produkciji Shakespeare Theatrea kompiliraju tri Sofoklove tragedije, Kralja Edipa, Edipa na Kolonu i Antigonu u trosatni spektakl smješten u Afriku

Studio Kubus, voditeljice Simone Dimitrov Palatinuš, priključit će se Ponoćnim matinejama svojom verzijom Antigone monodrame nastale po motivima Sofoklove i Anouilhove Antigone te djelima Elfriede Jelinek, u režiji Borisa Kovačevića i izvedbi Sare Stanić uz pomoć DJ-ice.

Međutim, u Jugoslaviji (i na svijetu općenito), ti starci nisu kao ove Sofoklove lako usmrtive vreće kostiju.

Ivana Matas Zorica ipak ga se prihvatila, napisavši ne samo adaptaciju Sofoklove drame, nego i tekstove za songove, ali pritom je ispustila sve nijanse koje original čine velikim djelom, a istovremeno nije pronašla put da novonastali tekst ugradi u suvremeni kontekst i unutar njega ga obogati novim kvalitetama.

Čule su se izvrsne izvedbe dijaloga Kreonta i Antigone iz Sofoklove tragedije Antigona na hrvatskome i grčkome jeziku, te recitacije Cesarićevih i Tadijanovićevih stihova na latinskome i hrvatskome jeziku.

Osnovni je motiv mitski i podrijetlom iz Sofoklove drame, ali na mjesto poniženog, uvrijeđenog i konačno prevarenog grčkog ratnika Filokteta stupa Mihail Timofejevič Kalašnjikov, tvorac prve slavenske strojnice koja nosi njegovo ime.

U okviru projekta osmislili su kratku predstavu čiji tekst čine dramatizirani ulomci Šenoinog romana Zlatarovo zlato i Salingerovog romana Lovac i žitu, dramske sekvence iz Sofoklove Antigone i nekoliko prizora iz Homerove Ilijade

Primjerice: splitski perstilski protiron nije uistinu bila predvraće tebanskog Kreontova dvora, nego zalaska u odaje rimskog imperatora, pa je ipak za davnu i čuvenu predstavu Sofoklove Antigone funkcionirao kao stvarno mjesto zbivanja tragedije, i to stoga jer je sa svim svojim povijesnim asocijacijama, kao i svojom monumentalnošću, emitirao moć vladara uopće.

Učenica 1. c razreda Tea Balta i Martin Krizmanić učenik 3. c razreda izveli su dijalog Kreonta i Antigone iz Sofoklove tragedije Antigona.

Uz Dijanu Vidušin u ulozi Sofoklove tragične heroine Antigone i neprepoznatljivog Ozrena Grabarića kao njezina ujaka i kralja Kreonta, Amar Bukvić igra Kreontova sina Hemona, čovjeka beskrajno zaljubljena u Antigonu, Nela Kocsis Antigoninu sestru Izmenu, Marita Ćopo Kreontovu suprugu Euridiku, Dadilja je Biserka Ipša, Ranko Zidarić Prvi stražar, Filip Šovagović je Glasnik, Karlo Hubak Maestro, dok je Ksenija Pajić u ulozi Kora, a Tit Emanuel Medvešek je Paž.

Valja, međutim, spomenuti kako je upravo tradicionalno proučavanje Sofoklove tragedije, ističući, dakle, ljudskost kao eminentnu pretpostavku egzistencije tragičnoga junaka, i otvorilo mogućnost svim suvremenim čitanjima ovoga komada.

Drama je zapravo oštro podijeljena u dva dijela, dvije tragedije, u prvom dijelu riječ je o drami Amelie, Sofoklove Dejanire, žene čiji muž general, ratni heroj u permanentnoj vojnoj akciji na nekom od kontinenata, u kuću dovodi ratni plijen, mladu ljubavnicu.

U tome smislu najnoviji pohod Mile Koruna antičkoj tragediji ne bi se bašmoglo nazvati velikom predstavom, ali se čini da za to ima alibi u okolnosti što zajedno s elementima Sofoklove tragične ironije predstava u sebe kao da uključuje i Korunovu otvorenu sumnju i pitanje da li je u krajnje razjedinjenom duhovnom ozračju raspadnutih i zaboravljenih zajednica, kakvo je današnje, odnosno u suvremenom kazalištu s njegovom fragmentiranom publikom uopće moguće oživiti duh antičke drame, ostvariti trenutak potpuna sklada drevnoga i suvremenoga koji istodobno osvjetljuje i jedno i drugo (kako je to primjerice u prošlom stoljeću jednom uspjela Anouilhova Antigona).

Prijevod Sofoklove Elektre dokaz je ne samo Zlatarićeve obrazovanosti, ukusa i versifikacijske vještine nego i pjesničke nadarenosti.

Dovoljno je uostalom tek (pri) sjetiti se snage Sofoklove riječi i njenog odjeka u psihoanalitičkoj teoriji kraja 19. i početka 20. stoljeća.

Unatoč i usprkos svemu, dubrovački Kralj Edip u vruće ljeto 2011. predstava je koja je pokazala snagu antičke tragedije i Sofoklove riječi i dvije tisuće godina nakon nastanka, njenu suvremenost i svevremenost.

Britanski dramatičar Martin Crimp već pomalo zaboravljene Sofoklove Trahinjanke transponirao je u današnje vrijeme; razumije se, ne zaboravaljući da je predložak originalnoj tragediji - mit, pa i ta današnjica nije povijesna, nego konstruirana u skladu s potrebama zapleta i dramske radnje.