Prisutne je upoznao s biografijom prvoga zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Juraja Haulika prikazujući ga kao velikog mecenu kulture i vizionara, o čemu govori i naslov knjige.

1852. - Sveti otac Pio IX. zagrebačkog biskupa Haulika proglasio je nadbiskupom, a što je u Zagrebu bio pravi povod za veliko slavlje.

Po povratku novoimenovanog nadbiskupa Haulika s nadbiskupskim klobukom u Zagreb, sve su se crkve oglasile zvonjavom, a istog dana navečer priređena je masovna bakljada, koja se protezala od Kamenitih vrata, preko Duge ulice (Radićeva), Jelačićeva trga pa do Kaptola i njegove prvostolnice.

Prema idućoj odredbi Svete Stolice, papinski nuncij kardinal Viale-Prela svečano je 8. svibnja 1853. godine u zagrebačkoj katedrali ustoličio prvoga zagrebačkog nadbiskupa Jurja Haulika.

Spomenuo je pritom mecene koji su također bili članovi Komore, poput kardinala Jurja Haulika ili biskupa Josipa Jurja Strossmayera.

Dežman je, naime, bio poznati liječnik i pjesnik, koji je, uz ostalo, prvi u nas pisao novinske kolumne o svakodnevnim fenomenima (o pušenju i zdravlju, o utjecaju plesa na fizičku kondiciju i zdravlje plesača, o modi i slično) i koji je, kako kronike kažu, uz kardinala Haulika i Ljudevita Gaja, imao najmasovniji ispraćaj do sedamdesetih godina 19. stoljeća, a prvi put u pogrebnoj povorci pjesniku korača i jedan ban Ivan Mažuranić.

U Hrvatskoj je prvi ogranak Udruge (tradicionalno nazvan konferencijom) osnovan 8. listopada 1858., uz svesrdnu pomoć kardinala Jurja Haulika.

Govoreći o Družbi sestara milosrdnica svetoga Vinka, istaknuo je kako su one u Hrvatsku došle na poziv biskupa Haulika.

Promjena imena trga, zapravo brisanje titinog imena iz svih hrvatskih gradova, je posebno pitanje, nezavisno od Haulika.

3. Historiografska i, s tim u svezi, javna se rehabilitacija Haulika rasvjetljava, ponajpače, u obzorju teorije i djelovanja Strossmayer-Račkijeve cyrillomethodiane.

1. Povodom 130. obljetnice smrti kardinala Haulika, u zajednici sa HDK sv. Jeronima, uz visoko pokroviteljstvo crkvenih i političkih tijela, Hrvatski je forum kanio organizirati simpozij« Haulik u svom i našem vremenu ». [ 14 ] Međutim, glede dojdućih političkih i vjerskih prilika (prije svega: smjene političkih vlasti i izbora novoga kardinala), ta nakana nije naišla na odaziv.

Ipak, povodom spomenute obljetnice te 150. obljetnice prve učiteljske škole u Hrvatskoj, nekoliko je ustanova (Akademija odgojnih zvanosti Hrvatske, Učiteljska akademija Sveučilišta u Zagrebu, HKD sv. Jeronima i Hrvatski forum) organiziralo skup« Haulik u svom i našem vremenu ». [ 15 ] Na tom je skupu deklarirana akcija Haulik redivivus, koja je, uključujući niza aktivnosti (prijedloga), [ 16 ] bila na crti javne rehabilitacije Haulika.

Skoro ništa nije žalibože crkvi ostalo unutri od uresa iz prvotne gradjevne dobe; šta je u crkvi najvećma je iz XVII. i XVIII. stoljeća, čemu se imadu pribrojiti osobito veličanstveni popravci sadašnjega stožernika nadbiskupa Jurja Haulika.

Nepovjerenje spram Haulika na Brlićevoj strani rastijaše pod utjecanjem dopisa drugova klerika iz Zagreba.

Novine su Gajeve navaljivale na Haulika kao osobita pri jatelja Magjara, što je njega dovodilo do misli, ^ da pusti biskupiju; no nadajući se, da će ma - gjarsko ministarstvo ipak na kraju krajeva svla dati sve teškoće, nije htio predati ostavke.

Drugoga dana pohrlio je sviet u Maksimir, da tamo dočeka svoga velikoga dobrotvora i duhovnoga nadpastira kardinala Jurja Haulika i da mu poklicima i mahanjem šešira srdačno čestita.

Lik i djelo prvog hrvatskog bana upoznajemo kroz priče supruge Sofije, seržana Luke, Dimitrija Demetara, Dragojle Jernavić, grofa Franje Kulmera, kneza Alfreda Windischgraetza, Hermine Jelačić, baruna Edgara de Corberona, Omera paše Latasa, cara Franje Josipa, nadbiskupa Juraja Haulika i Ljudevita Gaja.

Na gornjem katu Švicarske kuće nalazi se salon biskupa Haulika s bogato izrezbarenim BAROKNIM STROPOM.

Samo zbog toga zaslužio je povrat« izgubljena/ostavljena Haulika »(neki dan iz lokala Argentine).

A sve je počelo dolaskom prvih šest sestara iz Tirola 1845. godine na poziv kardinala Jurja Haulika koji je osjetio goruću potrebu odgoja i obrazovanja siromašne mladeži u Hrvatskoj, posebno djevojaka te poziva sestre koje će se posvetiti odgoju i obrazovanju djece i mladih i, također, njezi bolesnika u bolnicama što je također bila velika potreba u gradu Zagrebu.

Pozivamo sve u utorak, 22.12. u 19:30 sati na domjenak u prostorijama plivaà kog saveza, dvije ulice istoà no od kluba, na adresi Julija Haulika 6. Parkirati je najlakše u garažu Importane, ili u zgradama oko Martinovke, à esto bude mjesta i ispred same zgrade.

Povijest hrvatskih milosrdnica započinje 5. rujna 1845. godine, kada je na poziv zagrebačkog biskupa Jurja Haulika iz austrijskog Tirola stiglo u Zagreb šest sestara, da bi kao učiteljice preuzele rad u zagrebačkim katoličkim školama i kao bolničarke u bolnicama koje se planiralo osnovati.

Nuncij Prela smatrao je nužnim da se ostvare hrvatski zahtjevi, a njegov osobni dolazak u Zagreb radi ustoličenja Haulika bio je znakovit i snažan čin potpore novoj metropoliji.

Hrvatski sabor kulture u suradnji sa Zajednicom amaterskih kulturno-umjetničkih djelatnosti Karlovačke županije, a pod pokroviteljstvom Karlovačke županije organizira seminar za voditelje, redatelje i glumce amaterskih kazališta i udruga pod nazivom Amatersko kazalište u Hrvatskoj i gluma/c koji će biti održan 29. i 30. lipnja 2013. u Plesnom centru STUDIO 23 u Karlovcu (Jurja Haulika 24).

Samostalnu narodnu stranku (poznatu i kao Narodno-liberalna stranka) koja će se zalagati za tješnje veze s Austrijom, čime dolazi do raskola među narodnjacima, a Mažuraniću se pridružuju Kukuljević Sakcinski, Ambroz Vraniczany, uz podršku nadbiskupa Haulika.

Haulika i druge rodoljube za njegovo školovanje.

Sestre Milosrdnice Sv. Vinka Paulskoga iz Austrije su došle u Zagreb 1845. da bi se Družba jedanaest godina nakon toga, 1856. godine, zalaganjem zagrebačkog biskupa i kardinala Jurja Haulika osamostalila od Kuće matice u Zemsu u Tirolu.

Sporazum biskupa Haulika i tirolsko-briksenskog biskupa Galure

Veronika dodavši kako je Proglas o osamostaljenju od strane kardinala Haulika donešen 22. listopada 1856. uputiši tom prigodom novoj predstojnici sljedeće riječi: " Naša nova hrvatskoslavonska provincija ostat će vazda zahvalnim osjećajem odana svojoj bivšoj matici, a svi članovi obiju provincija bit će trajno povezani međusobnom svetom ljubavi, iskrenom dobrohotnošću i revnom uzajamnom molitvom?.

Ovom proglasu prethodio je sporazum biskupa Haulika i tirolsko-briksenskog biskupa Galure.