Na programu su djela istaknutih domaćih skladatelja, Tri koralne predigre Pavla Dešpalja, Jarnovićev Koncert za violinu i orkestar br. 4, Šulekov II. klasični koncert za orkestar te Haydnova Simfonija br. 73 u D-duru poznatija kao Lovačka.

Dešpalj se pokazao (pre) spremnim za smišljena Haydnova poigravanja s tempom i dinamikom, primjerice u prvome stavku (Vivace), ali i za pravi izazov u obliku paraboličnog prikaza Mozartovih dvaju rubnih simfonija: br. 1 u Es-duru, KV 16, i br. 40 u g-molu, KV 550. Možda se, samo naoko, izbor učinio suviše kontrastnim, posebno zna li se da je Mozart svoju prvu simfoniju napisao kao osmogodišnjak, a pretposljednju, četrdesetu kao zreli tridesetdvogodišnjak.

Haydnova i Händelova djela svirao je gudački orkestar Škole pod vodstvom prof. Barbare Mračić.

Na rasporedu završnog koncerta prvo je bila Haydnova Simfonija br. 92, glazbeni oblik koji je prethodio klasičnoj simfoniji, a izveo ju je orkestar sastavljen od učenika i profesora glazbene škole i nekih članova Dubrovačkog simfonijskog orkestra.

No dok se u početnom Adagiu Telemannova koncerta to čini legitimnim potezom, početni Andante koncerta Leopolda Mozarta te srednji stavak Haydnova koncerta zbog tog pristupa izgubili su mnogo na draži u usporedbi s pomalo melankoličnom liričnošću izvedbi Vigneronova glasovita prethodnika i sunarodnjaka Mauricea Andréa.

I u bečkom će se Konzerthausu moći čuti Haydnova djela svih žanrova, a posebno valja istaknuti, kako će početkom lipnja u četiri večeri za redom biti izvedeno svih dvanaest Londonskih simfonija.

No, za razliku od Nježićeve kompozicije i Haydnova Kvarteta, Feldov Kvartet, zahtjevna i sjajno napisana skladba iz 1981, bez prave je živosti invencije i kreativne intrigantnosti, no ipak partitura koja svakako obogaćuje literaturu ZKS-a.

Biseri iz tekućih izbornika Debussyja, Chopina, Schumanna i Liszta, pogodovali su, u Jurinićevom slučaju, prezentaciji iznimne tehničke superiornosti, ali i podržali nedvojbenu sklonost romantičarskom opusu, dok se u povijesnom, ali i umjetničkom raskoraku našla jedino Haydnova Sonata za glasovir br. 46 u E-duru, Hob.

Njegova izvedba Haydnova Koncerta za violončelo i gudače u C-duru (Hob.

No i izvedbe istog Haydnova koncerta te Šostakovičeva Koncerta za violončelo i orkestar u Es-duru, op. 107 dominantno su slijedile zahtjeve prihvaćenih visokih kriterija, ali se mogao osjetiti svojevrstan nedostatak individualnog umjetničkog impakta.

Kao i Soltani, Daroch je izvedbama oba koncerta (Haydnova Koncerta za violončelo i gudače u D-duru, Hob.

Za kraj je ostavljena Haydnova Simfonija br. 6 u D-duru.

Predstavivši na tom koncertu Mozartov Gudački kvartet u A-duru, KV 464 (također iz Haydnova ciklusa, koji ipak nije snimljen na spomenutom CD-u), Goran Končar, Davor Philips, Hrvoje Philips i Martin Jordan razočarali su publiku nedorađenom i površnom izvedbom djela.

Zbor je ostvario nekoliko tisuća minuta snimki a cappella repertoara i vokalno-simfonijskih ostvarenja (Beethovenova Deveta simfonija, Bachova Misa u h-molu, Božićni oratorij i Muka po Mateju, Haydnova Godišnja doba, Mozartova Krunidbena misa, Verdijev Requiem, Brahmsov Njemački rekvijem, Enescuova Treća simfonija i dr.).

Haydnova 47. simfonija naziva se još i Das Palindrom.

Barberova glazba je imala odlike dobro pripremljenog notnog teksta i ugodnog glazbenog iskaza gudača, a Haydnova je kvalitetom izvedbe daleko odmakla od one koju nam je orkestar ponudio prošlog tjedna.

Tom prigodom se na programu, uz Haydnova i Mozartova djela, našla i njegova skladba Sebastian u snu.

Haydnova je glazba djelovala zbrčkano, površno iščitana, s ne naročitom lijepim tonskim prinosima, a stilski neizražajna.

Kao asistent uvježbavao je orkestar, zbor i soliste za Akademijine velike projekte Mendelssohn-Bartholdyjeva oratorija Paulus, Faureova Requiema, Haydnova oratorija Stvaranje svijeta, Mozartove Credo mise, te Handelova oratorija Mesija.

Drugi dio ove večeri predstavljala je Haydnova Simfonija broj 8 u G-duru zvana Večer (napomenimo da su prošlog tjedna pod Britvićevom palicom dubrovački glazbenici izveli simfonije Jutro i Podne).

Na programu su neka od kapitalnih djela svjetske pijanističke baštine Haydnova Velika sonata u C-duru, Ravelova Barka na oceanu, Poloneza-fantazija Frédérica Chopina i Treća sonata u f-molu Johannesa Brahmsa.

Repertoar koncertne večeri bit će prilično raznovrstan te obuhvatiti golem raspon glazbene prošlosti, od Bachova 6. brandenburškog koncerta, Haydnova Koncerta za violončelo i gudače u D-duru, do Capriccia Richarda Straussa.

Vrlo su male ili gotovo nikakve intervencije u poznati tijek Straussova valcera osim diskretnog ubacivanja teme iz Haydnova kvarteta, današnje njemačke himne.

Ocrtavši maksimalnom uvjerljivošću ova dva karakterno oprečna djela, članovi kvarteta Sebastian s pravom su polučili dugi pljesak i poziv zadarske publike na bis kojim su nas, kroz tumačenje Menueta iz Haydnova Carskog kvarteta, jednakom predanošću vratili u potpuno drukčiji svijet, svijet razigrane klasike.

Budući da umjetnik već desetljećima uspješno nastupa, mogla se očekivati, kako to u puno slučajeva biva, da će sviranje biti rutinsko, međutim Glavinović je sa sobom na podij donio dječačku radost i smiješak, ležerno i opušteno sljubio se s instrumentom, te uz pristojnu pratnju svojih kolega solističkoj dionici Haydnova Koncerta za obou i orkestar u C-duru podario profinjenu tonsku boju širokog spektra, a kroz odlično razrađenu dinamiku u okviru fraza osjetio se dah velike muzikalnosti.

Uz klavirsku pratnju Blanke Aždajić-Medić, profesorice u Glazbenoj školi Blagoja Berse, s puno su energije izvedeni klasici: " Zadok the priest " iz Handelovih " Coronation anthems ", 28. Chor iz Haydnova oratorija " Stvaranje svijeta ", kao i 45. Schluschor iz oratorija " Paulus " F. B.

Koncert je počeo tumačenjem Haydnova Kvarteta u d-molu, op. 76, br. 2, poznata pod imenom Kvintni (iz skupine posvećene grofu Erdedyju).

Da vrtoglavi uspjeh u svojoj karijeri, ovjenčanoj brojnim nagradama i priznanjima, i te kako zaslužuje, pokazala je i superiornom izvedbom Haydnova koncerta u C-duru.

Istodobno s razvojem znanstvenih istraživanja skladateljeva opusa nakon Drugoga svjetskog rata, Haydnova djela počela su se izvoditi na talijanskom izvorniku i u izvornim izdanjima, što je pridonijelo njegovu trajnu mjestu u suvremenom opernom repertoaru.

Bacha, a posebno kvalitetan dio ove večeri je bila izvedbe Haydnova Koncerta za violinu i orkestar br. 2. u G-duru.