Kvartet filmova s glazbenim predznakom koji prikazuje kino Europa prigoda je za upoznavanje glazbenih svjetonazora predstavljenih izvođača, a podjednako tako i filmskih svjetonazora autora tih ostvarenja među kojima se izdvaja film Nema me Toda Haynesa

Revija počinje svečanom projekcijom filma " Nema me " Todda Haynesa o Bobu Dylanu, pretpremijerno prikazanog na prošlogodišnjem Zagreb Film Festivalu.

Tijekom tih godina svira s vlastitim sastavom pod nazivom Boilers Quartet s kojim prati velike jazz glazbenike poput Bennya Golsona, Kennya Burrella, Roya Haynesa, Joséa Felicianoa te sastav " All Stars Band ".

Tada dvojac dobiva pismo od " Pjegavog Haynesa, dečka psećeg lica ", narednika kojeg su upoznali u ratu, koji ih moli da pogledaju kakve su izvođačice njegove dvije sestre.

Međutim, čini se kako je u članku dobro podcrtana razlika između neposrednoga, gotovo novovalovskoga, sirovoga i aktivističkoga pristupa jednoga Gregga Arakija, Todda Haynesa i Gusa van Santa u njihovim ranim filmskim ostvarenjima iz prve polovice devedesetih te idejnih i tematsko-motivskih, a u konačnici i stilskih preokupacija kakve su uočljive u filmovima poput Vikenda (Weekend, 2011) Andrewa Haigha, Ostavi upaljena svjetla (Keep the Lights On, 2012) Ire Sacha i I Want Your Love Travisa Mathewsa.

A svatko tko je ikad radio u novinskoj redakciji zna da su one prepune raznih templetona, baš kao što zna da je lik novinara starog kova, urednika Gusa Haynesa, koji profesionalni integritet stavlja na prvo mjesto, primjer vrste u izumiranju, urednik-relikt prošlosti, hodajući fosil na kakvog se još eventualno može naići u ponekoj redakciji u kasnim noćnim satima (budući da je stavljen za urednika posljednjeg izdanja, da ne bi smetao) kako po treći put čita tekst s 14. stranice jer mu se struktura članka ne čini zadovoljavajućom.

" Nema me " američkoga redatelja Todda Haynesa (Poison, Far From Heaven), neobičan je film, osebujna postmodernistička kombinacija glazbenog i biografskog filma, ostvarenog u poludokumentarnom i poluigranom stilu.

Iz današnje je optike jasno da bez Fassbindera možda ne bi bilo jednog Pedra Almodovara (Sve o mojoj majci) i Todda Haynesa (Daleko od raja) koje je inspirirao kao majstor ženskog portreta.

Epska drama iz razdoblja holokausta autentična zgoda o glazbeniku Wladyslawu Szpilmanu koji je šest godine izbjegavao smrt pod nacističkim terorom (sjajno ga glumi mladi Amerikanac Adrien Brody) najviše se svidjela i udruženju kritičara iz Bostona, a newyorški kritičari preferirali su film Todda Haynesa Daleko od neba, koji je mnoge podsjetio na opus legendarnog Douglasa Sirka (Imitacija života), samo što je ta retro-melodrama s Juliane Moore u ulozi frustrirane domaćice začinjena subverzivnim gay motivima i međurasnom romansom.

Dok se priča nastavlja, otkriva se povijest odnosa između junaka i događaja koji se odvijaju - posebno povijest odnosa između Butcha Haynesa i Reda Garnetta i Butcheve vlastite prošlosti koju otkriva Philipu, a koja na čudan način objašnjava bliskost između dvojice, unatoč činjenici da je Butch ubojica.

Već u prvoj godini to je kapitalizirala Oscarom nagrađivana glumica Kate Winslet osvajanjem nagrade Emmy za najbolju glumicu u televizijskoj miniseriji Mildred Pierce u režiji Todda Haynesa, što je potvrdilo tvrdnje da je televizija danas utočište za kreativne filmske redatelje koje ne zanima svijet visokobudžetnih akcijskih filmova snimljenih u 3 D-tehnici.

Povratkom Haynesa i Frimpong se vratio u sredinu igrajući poziciju koja mu najviše odgovara.

Kod vodstva 75:71 za Gravelines Yannick Bokolo pogađa dva bacanja i ubrzo dvicu za konačnih 79:71, dok pokušaji Chalonovih igrača - Haynesa i Schiba - da tricama ugroze protivničku pobjedu nisu urodili plodom.

Ruby Rich u Sight and Soundu 1992. godine nastojeći niz filmaša poput Arakija, Todda Haynesa i Gusa Van Sanata svesti pod isti nazivnik zbog njihovih tematsko-motivskih preokupacija vezanih uz seksualne manjine te propitivanje heteronormativnoga društvenoga okruženja.

Araki, međutim, barata istim tematsko-motivskim sklopovima i preokupacijama poput Haynesa i Van Santa, samo što često nastoji izravno provocirati publiku, njezine stavove i očekivanja.

Sirkovu revitalizaciju započinje niz queer filmaša od Rainera Wernera Fassbindera preko Pedra Almodovara do Todda Haynesa, u čijim je opusima kako na formalnom tako i tematsko-motivskom planu svakako zamjetan utjecaj njemačko-američkoga redatelja.

No za razliku od, recimo, Todday Haynesa u čijem se filmu Daleko od raja prošlost i sadašnjost susreću kao u zrcalu kako bi se ostvario relevantan društveni komentar sadašnjice, Mann propušta svoju priliku pa činjenica da se radnja njegova i Van Dykeova filma odvija u vrijeme velike depresije, a da je film snimljen u razdoblju jedne druge velike depresije, ostaje tek na razini dosjetke bez povlačenja intrigantnih paralela i stvaranja društvenoga komentara do kojeg je svakako moglo doći.

01.03.2012. četvrtak od 20 sati JOŠ SAMO DANAS I SUTRA MOŽETE NABAVITI ULAZNICE ZA ZAGREBAČKI KONCERT JOHNNY WINTERA PO CIJENI OD 180 KUNA OD SRIJEDE 1. VELJAČE CIJENA JE 200 KUNA. (CIJENA VIP ULAZNICA SE NE MIJENJA) Nakon tri godine Johnny Winter ponovo dolazi u Hrvatsku u sklopu svjetske turneje za svoj novi album Roots koji je snimio uz mnogobrojna gostovanja sjajnih glazbenika uklučujući Vince Gilla, Warren Haynesa, Derek Trucksa, Susan Tedeschi i njegovog brata Edgar Wintera.

Karijeru ju je odvela i u inozemstvo gdje je glumila u filmu Gonzaleza Inarritua " 21 gram " uz Seana Penna (2004.) ili nedavno u " I ' m not there " Todda Haynesa o životu Boba Dylana, predstavljena na ovogodišnjoj venecijanskoj Mostri.

Niz američkih indie bendova pojavit će se na soundtracku novog filma Todda Haynesa koji se snima prema životu Boba Dylana.

Dvadeset i prvo stoljeće donijelo nam je potpuno revitaliziranog Dylana koji je savršeno svjestan svog statusa, a gomila službenih bootlega, prvi dio autobiografije, dokumentarac No Direction Home u režiji Martina Scoresesea i novi još nedovršeni biografski film Todda Haynesa samo podgrijavaju taj mit.

Povratkom Haynesa i Frimpong se vratio u sredinu igrajući poziciju koja mu [... ]

Likovi Walkera i Haynesa na kraju bivaju kažnjeni zbog toga.

Jedan od publici vjerojatno najzanimljivijih je onaj Nema me, redatelja Todda Haynesa, koji je pretpremijerno bio prikazan na prošlogodišnjem Zagreb Film Festivalu.

Potom je aklamacijski podržan album Modern Times dosegao platinastu tiražu i čelno mjesto američke top liste, da bi kao šlag na tortu prošle godine stigao film Nema me američkog nezavisnog sineasta Todda Haynesa, eksperimentalni rad nadahnut Dylanovim životom i pjesmama.

Na drugoj razini filma, kroz prizmu studije karaktera, zrcali se složena društvena problematika koja je rezultirala političkim pokretima za prava različitih manjinskih skupina i čiji su rezultati u krajnjoj liniji možda i omogućili fimašima poput Van Santa, Haynesa i Arakija da koje desetljeće kasnije snime svoje filmove.

Specijalnu nagradu žirija podijelili su francuski film Le Graine et le mulet (Kus-kus) tuniskog redatelja Abdellatifa Kechichea o ocu arapske obitelji koji nakon otkaza u brodogradilištu nastoji krenuti u novi život pokretanjem brodskog restorana, te filmska biografija Boba Dylana Nisam tu (I m Not There), u režiji Todda Haynesa.

Na sedmom je mjestu art film par excellence, " Nema me " indipendent ikone Todda Haynesa, koji se na intrigantan poliperspektivan način bavi fenomenom Boba Dylana, dok osmo i deveto mjesto zauzimaju dva punokrvna krimića povezana s temom organiziranog kriminala - " Braća po krvi ", jako potcjenjen, a možda i najbolji film nekadašnje velike nezavisnjačke nade Jamesa Graya (" Mala Odessa "), iz kojeg će se posebno pamtiti antologijska otvarajuća seksualna interakcija Joaquina Phoenixa i Eve Mendes, te " Ruska obećanja ", još jedan osebujan rad kultnog Kanađanina Davida Cronenberga, sa zanimljivom parafrazom čuvene scene obnaženog homoerotičnog hrvanja iz " Zaljubljenih žena " Kena Russella, parafrazom u kojoj obnaženi Viggo Mortensen spašava vlastiti život hrvajući se s plaćenim ubojicama u sauni.

Johnsona, Raya Browna, Milta Jacksona, McCoy Tynera, Roya Haynesa, Chicka Coreae, Herbieja Hancocka i Pata Methenyja.

Od istraživača koji su sudjelovali u ovom otkriću treba izdvojiti Leona Guilleta, Philipa Monartza, Benno Straussa, Eduarda Maurera, Harry Brearleya i Elwooda Haynesa.