Potom će se dokazivanjem virusnog genoma (HCV-RNA) utvrditi koliki je postotak serološki pozitivnih ispitanika kronično inficiran virusom te utvrditi intenzitet infekcije.

Na kraju 8 - tjednog razdoblja ispitivanja, kod subjekata nije došlo do promjene plazme HCV RNA nivoa u više od 1.0 log1091, a u 11 je došlo do razvoja fototoksične reakcije.Ostale nuspojave uključuju umor, sindrom serotonina i inhibicije citokrom P450 enzima.

Cilj svake terapije je da budes HCV RNA negativan.

Virus C hepatitisa (HCV-RNA) nalazi se u krvi 1 - 2 tjedna nakon kontakta.

Za dokaz bolesti potrebno je odrediti virusne markere, kojima se nalazi pozitivna virusna nukleinska kiselina (HCV RNA) i protutijela na virus (anti-HCV).

(lijek na teret osigurane osobe) tijekom 48 tjedana, s tim da se nakon 24 - tjedne terapije učini HCV RNA (PCR): ako je test negativan, terapiju nastaviti još 24 tjedna, odnosno prekinuti terapiju ako je test pozitivan.

Gledaj ja nisam pisao o tome da li si zarazila nekog, nego o tome kako neko ima hepatitis a nije HCV RNA pozitivan to je ustvari bio odgovor na pitanje od iskre.

Ako se HCV-infekcija želi utvrditi što ranije, dodat no se može učiniti i HCV RNA test 4 - 6 tjedana nakon ek spozicije [ 5 ].

Iz tog razloga radi se HCV RNA ili PCR test kod osoba s HIV-om, kako bi se vidjelo da li je osoba inficirana hepatitisom C.

Tada se radi dodatna dijagnostika, PCR - HCV RNA test.

Moguć je kvalitativan (HCV RNA) i kvantitiativan dokaz (broj kopija/ml) virusa u uzorku krvi PCR testiranjem.

Kod pozitivnog nalaza HCV RNA testa iz uzorka krvi, osoba se upućuje na specijalistički pregled radi daljnje dijagnostike kako bi se definirao stadij bolesti, isključili drugi mogući uzroci bolesti jetre i poremećaji jetrenih funkcija, odlučilo o daljnjem praćenju pacjenta i terapiji.

Na temelju serološke i/ili PCR dijagnostike kojom se dokazuju markeri hepatitisa (protutjela na virus i/ili sama virusna HBV-DNA, HCV-RNA (ako su u uzorku krvi koji se testira pozitivni, takve osobe smatramo zdravim nositeljima virusa).

Može li mi netko objasniti kako je moguće da netko ima HCV RNA negativan nalaz, a da ima hepatitis c?

Povećane razine ALT vodile su prema skupljem HCV RNA testu, koji je poslužio za dijagnosticiranje nove hepatitis C infekcije.

Pošto mi je nalaz HCV RNA negativan, moja doktorica mi je rekla da nemam pravo na terapiju.Živim u Puli.Hvala na javljanju.

Iz istog je razloga upitna i svrsishodnost određivanja HCV RNA.

Budući daje rizik profesionalne HCV-infekcije veći nakon perkutane ekspozicije krvi osoba s HIV/HCV-koinfekcijom [ 32 - 34 ], u tim slučajevima izvođenje HCV RNA testa moglo bi biti opravdano.

Poštovani, kriteriji koje HZZO uzima u obzir prilikom odobravanja terapije kroničnog hepatitisa C su definirani kako slijedi: Indikacije za liječenje: bolesnici u dobi do 65 godina koji apstiniraju od i. v. droga i alkohola najmanje 12 mjeseci uz potvrdu liječnika specijalista iz nadležnog centra za ovisnost i koji zadovoljavaju slijedeće kriterije: a. virološki kriteriji: anti HCV pozitivan; HCV RNA (PCR) pozitivan; viremija dulje od 6 mjeseci; b. biokemijski kriteriji: povišen ALT bez obzira na stupanj fibroze; normalan ALT sa stupnjem fibroze F2; c. histološki kriteriji: dokaz kronične upale, odnosno verifikacija stupnja aktivnosti i stadija fibroze (osim kod kontraindikacija za biopsiju jetre); d. bolesnici prethodno liječeni konvencionalnim interferonom, koji imaju dokazani relaps bolesti pozitivnim nalazom HCV RNA (PCR metodom) u serumu; e. isključiti bolesnike s prisutnim kontraindikacijama za terapiju pegiliranim interferonom.

Koliko je meni poznato, mozda se varam bez obzira na ishod terapije uvijek cemo imati anti tjela u sebi odnosno biti pozitivni na HCV RNA.

U svibnju 2004. objavljen je članak autora McMahon i suradnika koji su uspjeli izolirati virusnu nukleinsku kiselinu (HCV RNA) iz nosnog sekreta HCV-pozitivnog pacijenata.

Osim što se u serumu PCR metodom određuje kvalitativno prisustvo HBV DNA i HCV-RNA, određuje se i broj kopija virusa po mililitru krvi, te genotip virusa.

Pacijenti bi trebali imati histološke (nalaz biopsije jetre) i virološke (HCV RNA u serumu) dokaze kronične infekcije te povišene vrijednosti ALT u krvnom serumu.

Testiranje HCV RNA pomoću PCR metode potvrđuje dijagnozu i postojanje virusa u krvi (viremija).

Dijagnoza se potvrđuje nalazom virusne nukleinske kiseline (HCV RNA) u serumu.

Kod kroničnog hepatitisa C postoje anegdotalski dokazi koji pokazuju da silimarin može smanjiti nivo transaminaza bez ikakvog utjecaja na nivo HCV RNA.

Cilj će biti vrednovanje simptoma kao što su umor, kvaliteta života i nivo HCV RNA.

HCV RNA virus se primarno prenosi perkutano (ubodom inficiranom iglom i transfuzijama zaražene krvi i pripravaka), dakle, ubod kroz kožu je primarni način prijenosa C virusa.

Razumno bi bilo provjeriti HCV RNA status pacijenta tri mjeseca nakon pojave simptoma, a prije početka terapije.

Ako se ne otkrije HCV RNA, preporučuje se ponovno testiranje u intervalima od tri mjeseca tijekom jedne godine kako bi se potvrdilo ozdravljenje.