Istorijski i dijalektički materijalizam je iskombinirao iz Hegelove i Fojerbachove filozofije.

Ona shvaća, međutim, da emancipacija i oslobađanje čovjeka prolaze kroz slabljenje jakih struktura, smanjenje pretenzija, što uopćeno povlači za sobom više pozornosti usmjerene na kvalitetu, a manje na kvantitetu, više osluškivanja tuđe riječi nego točno viđenje predmeta.Također i istina, na svim poljima, uključujući i znanost, postaje stvar konsenzusa, osluškivanja, sudjelovanja u zajedničkom podvigu, prije nego direktna korespondencija pukoj i čvrstoj objektivnosti stvari: ta objektivnost je zamisliva samo kao rezultat društvenog rada koji nas vezuje za ostale ljude puno više nego za stvarnost stvari. (To je jedan od smislova, ili sam smisao, prijelaza od svijesti prema samosvijesti Hegelove Fenomenologije duha).

U djelima je analizirao ontološke i povijesne osnove Marxove i Hegelove dijalektike.

Znamenit je po kritici Hegelove filozofije idealizma i religije, a utjecao je na oblikovanje Marxovih i Engelsovih materijalističkih nazora.

Prisjetimo se i toga da Petrovićeva praksa izrasta na tragu: Marxove kritike Hegelove filozofije, ili filozofije uopće; kritike religije kao kritike društva koje stvara potrebu za religijom; kritike filistarske njemačke stvarnosti koja je ispod razine svog vremena (osobito francuskih političkih iskustava); kritike malograđanskog morala; kritike proizvodnih odnosa koji proizvode ovisnost proletarijata, te uvida u neslobodu i otuđenost kao proizvode tadašnje građanske stvarnosti.

Riječima jednog analitičara, radilo se o paradigmatskoj ilustraciji Hegelove izreke o Minervinoj sovi koja leti u suton.

Planiramo analizirati »Teze o Feuerbachu« i odabrane dijelove spisa »Njemačka ideologija«, »Prilog kritici Hegelove filozofije prava« i »Manifest Komunističke partije«.

On misli apstraktno poput Hegelove piljarice koja, na prigovor da su joj jaja kvarna, mušteriji kaže da je obična drolja koja se kurva s francuskim oficirima, a da joj ni majka nije bila bolja

Svaki put kada se nađemo nasuprot onome spolja, koje je jedno takvo potpuno zlo, trebalo bi da skupimo hrabrosti da se prisetimo Hegelove lekcije i da u onome što je čisto spoljašnje prepoznamo destilovanu verziju samog našeg bića.

ÂťPostupak pozitivnih znanosti se isključuje iz područja filozofije, zato što nove spekulacije (Hegelove, M.

Teorija se ostvaruje u jednom narodu samo ukoliko odgovara ostvarenju njegovih potreba. " (Kritika Hegelove filozofije države i prava)

Načelno Dilthey ne pravi razliku između Hegelove i Nietzscheove nesklonosti povijesti.

Kaže se da su sve ovo klice Hegelove i Marksove revolucionarne filozofije koje polaze od sinteze suprotnosti.

Pretpostavljaš da Descartes govori o nekoj Univerzalnoj svijesti (poput Hegelove), nad-svijesti, ili...?

Seminar koji se održavao na kampus u Plymouth Meetingu trebao je pojasniti ' primjenu Platonove i Hegelove etike u poslovanju '.

Ovo da se sve mijenja, da mi sve pojave moramo gledati iz današnje perspektive (i prošlost i budućnost) je nužnost poznata još od Heraklitovog " panta rei " do Hegelove dijalektike.

Mladi Marx iz Njemačke ideologije, Kritike Hegelove filozofije prava, i općenito mladenačkih Rukopisa, jest Marx koji svom predmetu pristupa putem filozofskih kategorija.

Čovjek to je č ovjekov svijet, država, društvo. Prilog kritici Hegelove filozofije prava.

Pred estetskim diskursom metafore se povijesnog govora objektivno raskrinkavaju: kao nejmački jezik direktora na doručku, iako rabe Hegelove pojmove o poretku i odgovornosti.

No razlika je, i to velika, pri susretu s Neshvatljivim, npr. u osnovama Hegelove filozofije i u osnovama Tomine filozofije.

Neoskolastika je reagirala i na pokušaje da se u teološka tumačenja unosu zasade Schellingove i Hegelove filozofije, osobito u teološkom tumačenju.

Hegelove ontološke postavke i spoznajna teorija kao takva najveće su energetske kapsule zapadne filozofije iz kojih svjetlost praska u vatrometnim slapovima.

Ono što bi moglo biti bitno je istinitost Hegelove ocjene povijesnog iskustva i povijesnog pamćenja koje će se odraziti na vaše glasanje u nedjelju.

U njegovom spisu Dijalektika prosvjetiteljstva primjereno tome stoji: »Bit će spašeno pravo slike na vjernu izvedbu njezine zabrane.« Ovaj oblik mišljenja Adorno označava pojmom preuzetim iz Hegelove Fenomenologije duha - kao »definirana negacija«.

Oštra suprotnost Diltheyeva učenja o svjetonazoru i Hegelove filozofije pojašnjava nemogućnost usklađivanja (modernih) pozitivističkih znanosti s metafizikom općenito, a napose s eshatologijom filozofije povijesti.

Ovdje treba imati na umu temeljnu pouku Hegelove " konkretne univerzalnosti ": univerzalna nužnost nije teleološka snaga koja, djelujući iz samog temelja, povlači konce i pokreće proces jamčeći njegov sretan završetak.

Dilthey se u svojim tumačenjima epoha do 19. stoljeća oslanja na Baconov pogled na povijest filozofije, zauzimajući slobodno mjesto negdje između Hegelove i Nietzscheove špilje.

U Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru održano je predstavljanje knjige prorektora Sveučilišta iz Sarajeva prof. dr. Samira Arnautovića ' ' Razmeđa Hegelove filozofije.

Autor se bavi problemima suvremene interpretacije Hegelove misli, koja uključuje kako povijesno-filozofijske refleksije, tako i zbiljski značaj i realni utjecaj na tokove života.

Novo interpretativno promišljanje Hegelove filozofije ne predstavlja samo filozofijsku potrebu, nego je i svojevrsna potreba vremena, u kojem se, usprkos svim pokušajima otklanjanja takvih pitanja, opravdanost mišljenja i razumijevanja vlastitog smisla može naći jedino kroz razumijevanje njegovog misaonog konstituiranja i povijesnog utemeljenja kroz samo mišljenje.