Miloš Đurić u knjizi Povijest helenske književnosti navodi jedan od primjera: Ratne užase i bijede nitko nije uzbudljivije i u turobnijim bojama ocrtao nego Euripid u Trojankama, prikazanim 415 - e, a ispevane u sumornom raspoloženju što ga je izazivala atenska imperijalistička politika, koja je dovela do sicilijanske ekspedicije. Dakle, pojam političnosti umjetnosti kojeg u najširem smislu definiramo na temelju teza francuskog filozofa Rancièrea koji piše o osjetilnoj raspodijeljenosti onoga što je zajedničko zajednici uzima se kao relevantan još iz helenskog razdoblja.