Zahvaljujući svom sastavu, osim sto djeluje antihematomatično i regenerativno, smilje je također mukolitik, spazmolitik, djeluje snažno protuupalno i antioksidativno, antikoagulantno, stimulira rad hepatocita, smanjuje razinu kolesterola, pokazuje analgetičko djelovanje.

Akutne bolesti jetre karakterizira iznenadna epizoda različito raširene nekroze hepatocita.

Kod ciroze nakon smrti jetrenih stanica, uslijed bujanja vezivnog tkiva (fibroza) i obnavljanja tj. regeneracije preživjelih hepatocita, dolazi do poremećaja jetrene strukture, koja poprima čvorasti izgled.

" Graničnaploha " periportalnih hepatocita je očuvana i nema širenja upalnonekrotizirajućeg procesa u jetrene lobule.

Hepatocelularni karcinom - koji nastaje iz stanica jetre (hepatocita).

U većini je slučajeva uspješna terapija interferonom i serokonverzija praćena akutnim povećanjem aktivnosti aminotransferaza koje nalikuje na akutni hepatitis za što se vjeruje da predstavlja imunostimulatorni učinak interferona na interakciju između staničnog imunološkog sustava i hepatocita inficiranih virusom.

Nakon prsnuća jetrene stanice, hepatocita, merozoiti naseljavaju eritrocite.

Zato teoretski, ako se steroidi daju kratkotrajno, citolitičke T-stanice bi, nakon što su suprimirane tijekom steroidima inducirane HBV replikacije, mogle opet nastaviti sa svojom presteroidnom funkcijom u smislu napadanja i razaranja novonastalih hepatocita koji prezentiraju HBV antigene.

Dođe li pak do kroničnog oštećenja jetre, tada postupno dolazi do smanjenog funkcionalnog kapaciteta jetre (smanjuje se broj hepatocita te time i njihova ukupna funkcionalna sposobnost) te stvaranja ožiljnog tkiva (fibroza) kao reakcije na upalni proces, što mijenja anatomiju jetre i dovodi do komplikacija, primjerice redistribucije krvotoka i zastoja krvi pred jetrom (portalna hipertenzija).

Hepatocelularni karcinom je najčešći tip karcinoma koji je primarno nastao u jetri, a nastaje iz zloćudnih hepatocita (jetrenih stanica).

Zahvaljujući svom sastavu, osim što djeluje snažno antihematomično i regerativno, njegovo djelovanje je još: antialergijsko, antiinflamatorno, antimikrobno, astrigentno, fungicidno, ekspektoransno, analgetičko, cikatrizantno, stimulira rad hepatocita, smanjuje razinu kolesterola.

Morfološke karakteristike kroničnog aktivnog hepatitisa su: (1.) gusti mononuklearni infiltrat portalnih prostora s izrazitim širenjem u jetrene lobule (u autoimunom tipu, plazma stanice čine komponentu infiltrata); (2.) destrukcija hepatocita na periferiji lobula, s erozijom granične plohe hepatocita koji okružuju portalne trijade (Izv.piecemeal nekroze); (3.) tračci vezivnog tkiva koji okružuju portalne prostore i šire se iz portalnih zona u lobule, izolirajući parenhimske stanice u nakupine i omatajući žučne vodove; i (4.) dokaz hepatocelularne regeneracije-stvaranje " rozeta ", zadebljanje ploča jetrenih stanica i regeneracijske " pseudolobule ".

Relativno replikacijska faza je karakterizirana prisutnošću biljega HBV replikacije u serumu (HBeAg, HBV DNK), prisutnošću u jetri nukleokapsidnih antigena unutar hepatocita (prvenstveno HBcAg), visokom infektivnosti te popratnim oštećenjem jetre; HBV DNK se može naći u jetri ali ekstrakromosomalno.

Poznato je da je stalna prisutnost HBV cccDNA (Covalently closed circular DNA) u jezgri hepatocita ili ekstrahepatično kontinuirani rizik za recidiv infekcije nakon OTJa.

Jetra ima ograničen način reagiranja, tako da su sve bolesti karakterizirane propadanjem hepatocita ili stanica žučnog epitela, upalnom reakcijom i stvaranjem veziva, što znači da svaka kronična bolest jetre, ako je neliječena, može dovesti do ciroze.

S obzirom da je poznato da se enzim aktivira u jezgrama hepatocita nakon djelomične hepatektomije, te da postoji miš u kojem je izbačen gen za enzim napravit će se pokusi u kojima će se ispitati uloga enzima u kompenzacijskom rastu jetre.

Daljnom analizom pokazalo se da pozitivno djelovanje ima samo jedna molekula: faktor rasta hepatocita (HGF).

Takve reaktivacije mogu se isto tako dogoditi i u terapijski imunosuprimiranih bolesnika s kroničnom HBV infekcijom nakon prestanka uzimanja citotoksičnih-imunosupresivnih lijekova; u tim se slučajevima drži, da obnavljanje imunokompetencije omogućuje nastavljanje prethodno obuzdavane stanične citolize hepatocita inficiranih HBV-om.

Svim navedenim uzrocima zajedničko je oštećenje i nekroza hepatocita manjeg ili većeg intenziteta.

Kada dođe do prestanka učinka proizvodnje imunološke tolerancije za vrijeme faze imunološke tolerancije, imunološki uzrokovano odumiranje stanica inficiranih hepatocita postaje aktivno i pacijent ulazi u drugu fazu definiranu kao fazu imunološkog čišćenja.

Virusne proteine prenosi pregenomska RNK, a proteini i genom se sklapaju u virione, te se luče iz hepatocita.

Hepatitis B, zarazna je virusna bolest jetre koja rezultira oštećenjem jetrenih stanica hepatocita radi djelovanja virusa.

Cilj i svrha ovog istraživanja je analizirati da li će, ljudski hepatociti kod kojih bi kontinuirano bila zaustavljena ekspresija ASGR pomoću metode RNA interferiranja, biti otporni na učinak toksina koji bi se ciljano dostavili u jetru u obliku ASG-konjugata te da li će takve stanice transplantirane u prethodno tolerizirane štakore proliferirati unutar jetre domaćina u sklopu regenerativnog procesa izazvanog u štakorskoj jetri nakon što ciljano dostavljeni konjugat ASG-toksin uzrokuje odumiranje štakorskih hepatocita.

Oko 300 milijardi hepatocita - jetrenih parenhimnih stanica, s ostalim jetrenim strukturama obavlja više od pet stotina različitih fizioloških funkcija, koje se mogu svrstati u tri osnovne skupine: metaboličke, sekrecijske i vaskularne.

Silimarin djeluje i kao hvatač slobodnih radikala i na taj način dodatno može spriječiti lančanu reakciju peroksidacije i spriječiti oštećenje membrane hepatocita, a ujedno potiče enzime koji sudjeluju u izgradnji i razgradnji lipida stanične membrane te potiče njezin oporavak.

Djelovanje silimarina nije ograničeno na membranu hepatocita, nego silimarin djeluje i na staničnu jezgru.

Time se brže obnavljaju strukturne i funkcije bjelančevine stanice čime se ubrzava i regeneracija oštećenih hepatocita.

smrt jetrenih stanica (hepatocita) i mjestimične upale u tkivu jetre

S obzirom na organ ili biološki sustav koji primarno i najviše oštećuju, mikotoksini se dijele na hepatotoksine koji oštećuju funkciju i integritet hepatocita do razvoja apoptoze, nekroze ili karcinoma.

Treba, međutim, razumjeti da se HBV infekcija ne može eradicirati u potpunosti zbog perzistencije cccDNK (eng. covalently closed circular DNA) u jezgri inficiranog hepatocita.