zelio bih da je socijalizam; pravedan, human, bogat. onako dobar u stvarnosti koliko je dobar u bajci. kako na nebu, tako i na zemlji. ali, moram se razocarati. ne vidim da our-i i kibuci spontano nastaju. socijalizam nije moguc jer nema dobrovoljaca. ljudi ne zele samoupravljanje ni upravljanje kad nemaju komparativne koristi, vise nego drugi iz njihovog neposrednog okruzja. upravljanje zna biti prljav posao. covjeku se mora suprostaviti, stvoriti neprijatelja, zamjeriti, odbiti pomoc rodjaku i prijatelju. nitko to nece raditi bez nagrade. hdzenjare su to odavno shvatile. skupo naplacuju deficitarne vjestine (osobine): snalazenje i okrutnost koja ide sa upravljanjem. nekad, dok su bili partijci, to su morali raditi znatno jeftinije pa su se cudili sami sebi zar su stvarno toliki idioti. imaju trazenu robu a moraju je prodavati jeftino. tako su zamrzili sistem koji ih je na to prisiljavao. vidimo sto je bilo u sistemu u kojem je partija upravljala na dobrobit naroda. komunisticka partija - jedini apsolutni vladar u povijesti koji je sam sebi zabranio bogacenje zamisli, imati apsolutnu vlast pa sam sebe ograniciti. narod joj je rekao: fuj e pa, ako sam bio gore (imao vlast) pa te nisam zelio sutnuti (a mogao sam) nego ti iz dobrote srca dao pola vlasti ipak ti nisam dao pravo da pljunes na mene. cudna je ljudska psihologija. cijene onoga tko ih sutne, vole onoga tko ce ih izbaciti iz stana cim dobiju otkaz a ne onoga tko im stan besplatno daruje. pa, neka bude prikaži cijeli komentar