Šestokrake zvijezde znače da je bastione osnovao car, ili točnije princ, Eugen Savojski, čija je zvijezda šestokraka pa je pogrešno da je brodski grb u sebi ikada imao petokrake zvijezde, koje su znak Otomanskog Carstva, a u 19. stoljeću francusko-talijanskih narodnih heraldičkih dekoracija te u 20. stoljeću komunističke ideologije.

Od hlača i košulja, podstavljenih košulja, kapa i nogu (višeslojni oklop od tkanine zvan gambeson), verižnog oklopa za tijelo i glavu, kacige, rukavica i štitnika pa do heraldičkih oznaka svoga statusa i Reda crne tunike s bijelim križem na prsima i crnog ogrtača s bijelim križem na lijevom ramenu.

Među salvetama složenima i opasanima kolutima od zlata s grbovima uzvanika isticao se čopor lavova, krdo jednoroga, srna, jelenova i veprova i raznovrsnih heraldičkih životinja od šećera.

Davor Zovko www.zovko.se Davor Zovko jedan je od vodećih živućih heraldičara i heraldičkih umjetnika u Švedskoj, a roden je u Mostaru 1965. godine.

Naravno, heraldičari će odmah zamjeriti što su boje u analiziranim zastavama bila različito prikazane, pa se čini da postoji cijeli spektar različitih nijansi - iako će lako zaključiti da se ipak sve u svemu radi o šest osnovnih heraldičkih boja.

Službeno je dodijeljen 1908 nakon aneksije Bosne i Hercegovine: U zlatnom polju izlazi iz lijevog ruba u crveno oklopljena savijena ruka koja drži srebrnu sablju zlatne drške. okrunjen krunom od heraldičkih ljiljana.

On vodi galerijsku djelatnost Grožnjana, majstor je heraldičkih rukotvorina, aktivan je, prisutan stvarno postoji.

Jedno od heraldičkih pravila određuje da boja ne smije ići uz boju, a metal (srebrno ili zlatno) uz metal.

Naime, u drugoj polovici XX. stoljeća dolazi do trenda osuvremenjivanja heraldičkih znamenja u skladu sa trendovima razvoja grafičkog dizajna u svijetu uopće.

Ali je istovremeno stavio na dnevni red ponovno razmatranje nedovršenih pa čak i neprikladno riješenih heraldičkih detalja, koji su ostali problem u svakodnevnoj praksi izrade i uporabe našeg nacionalnog znakovlja tijekom proteklih sedamnaest godina.

U svijetu se, naprotiv, u posljednje vrijeme uvriježila uporaba standardiziranih grafičkih prikaza grbova u svim službenim prigodama, kao i uporaba ujednačenih tonova heraldičkih boja, potaknuta najnovijim tehničkim mogućnostima precizna čitanja njihovih nijansi unutar međunarodnih skala.

Mnogi povijesni događaji mogu se analizirati s pomoću heraldičkih grbova.

Ova heraldička kombinacija simbola vrlo je česta u grbovima hrvatskih obitelji, pa je kao jedan od najtipičnijih heraldičkih elemenata za hrvatsku heraldiku unesena u grb hrvatskog preporodnog pokreta.

Ponekad je dolazilo i do spajanja grbova, ali i preuzimanja heraldičkih likova iz grbova drugih obitelji, Parma u svom grbu ima lijevu stranu grba Lantane.

I na kraju kada se pogleda na podrijetlo karakterističnih heraldičkih likova, može se reći da i oni mogu poslužiti u utvrđivanju podrijetla dijela zadarskih plemićkih obitelji, ali i utvrđivanju njihovih uzajamnih veza.

Ova knjiga jedan je od rijetkih suvremenih heraldičkih priručnika kakvog čitatelji u Hrvatskoj još nisu imali prilike držati u rukama.

Osvježenje i iskorak spram priručnika koji ne samo da prepisuju nego čak opetovano koriste iste ilustracije vidljivi su u svakom dijelu ove knjige ili bolje rečeno priručnika budući da isti donosi podatke koji će zasigurno uvjetovati njegovo korištenje kao pomagala pri obradi i istraživanju raznovrsnih heraldičkih tema.

naravno, naći će se tu i novosti iz svijeta i heraldičkih pojmova i još ponešto, iz pera Nenada Labusa i Željka Heimera.

Želja nam je na ovim stranicama prikazati što je moguće kompletniju bibliografiju hrvatskih heraldičkih i veksiloloških radova.

Kao što se vidi već na grbu Matije Korvina, ubrzo su lavlje glave pretvorene u glave heraldičkih leoparda (okrenuti en face), a štit je postao plav.

Ciklus Pariz, nakon niza drugih zemljopisnih ogleda, želio bi reći da na svijetu još uvijek postoje razlike: barem na razini amblematičnih motiva, barem na planu gotovo heraldičkih znakova.

S istim pravom, i po istoj logici, mi bi mogli grb na novcu sl. 7 (IV vrsta), koji predstavlja trostruki gladak križ, pripisati familiji Bon (sl. 10) ili Aldobrandini (sl. 11) prema slikama u rukopisu LIBRO DE NOBELI CON LE CRONICHETTE...... " str. 62 ili familiji Dondi Horologi prema djelu NOMI, COGNOMI, ETA ' E BLASONI... " str. 89, jer se ovdje radi zaista o trostrukom križu točno onakvom kakav je prikazan na novcu. (U više heraldičkih djela nalazimo grbove tih familija prikazane negdje kao kosu gredu s 3 vertikalne prečke, a negdje kao kosu gredu s 3 okomite prečke, što zavisi o interpretaciji koju je dao pojedini autor).

Boje tih ešarpi ili poljskih amblema kako su ih neki nazivali, određivao je zapovjednik, nerijetko u njih umećući boje svojih vlastitih heraldičkih simbola.

Sastoji se od umjetničkih, heraldičkih i epigrafskih spomenika te arhitektonskih ulomaka iz renesansne i novije prošlosti grada Hvara.

U tom smislu autorica u tri cjeline (1. Osnovne karakteristike grbova na heraldičkim primjerima hrvatskih zemalja, 2. Nastanak, obilježja i značenje najstarijih hrvatskih grbovnika, 3. Heraldičke zbirke i njihovo značenje) analizira odabrane primjerke heraldičke građe iz fundusa naših muzeja i knjižnica te heraldičkih kolekcija nastalih na području povijesnih hrvatskih zemalja, kao i noviju heraldičku literaturu.

Grbovi su preuzeti iz različitih tiskanih i dosada objavljenih grbovnika: Ivana Bojničića, Heyera von Rosenfelda, Korjenić-Nerorićeva grbovnika iz 1595., Fojničkog grbovnika, grbovnika Riccarda Gigantea, Viktora Dujšina te iz heraldičkih djela Bartola Zmajića, Emilija Laszowskog, djela Ivana Waikharda Valvasora Die Ehre Herzogthums krain i Vitezovićeve Stematographie iz 1702. godine.

Uz reprezentativne primjerke njemačkih renesansnih i baroknih uveza, posebnu vrijednost u zbirci predstavljaju primjerci rukopisnih heraldičkih knjiga, vrijedna i rijetka izdanja s područja teologije, prava, medicine i umjetnosti iz 17. i 18. st., te izdanja koja imaju značaj velikih nakladničkih pothvata poput Luterove Biblije iz 1589. g., atlasa čuvenog nizozemskog kartografa i tiskara J.

Željko Heimer donosi izvještaj o tridesetom međunarodnom kongresu genealoških i heraldičkih znanosti koji je od 24. do 28. rujna 2012. održan u Maastrichtu u Nizozemskoj.

Knjizi je na kraju pridodan katalog heraldičkih izvora i ilustracija, popis literature te sažeti tekst na engleskom jeziku o povijesti hrvatske dezintegracije i integracije te kazalo osobnih i zemljopisnih imena.

Predavanje koje je održano na upravo završenom 29. međunarodnom kongresu heraldičkih i genealoških znanosti, Stuttgart, 2010. razmatra položaj vojnog plemstva u Hrvatskoj nakon uvođenja dualizma 1867. godine.