Takove zadanosti mogu krenuti u smjeru naporne teatarske hermeneutike, no Buljanu nisu predstavljale ograničenje.

Objekt hermeneutike kako to Ricœur ističe nije puki tekst nego " tekst kao diskurs i diskurs kao tekst " (L ' herméneutique biblique, Les Éditions du Cerf, Paris 2005, str. 183).

Moguče je, dakle, objasniti odrečenu biblijsku priču, ali ne i interpretirati ju, što je posao biblijske hermeneutike.

U drugom poglavlju dekreta Perfectae caritatis čitamo sljedeće: " Prilagođena obnova redovničkoga života istodobno obuhvaća neprestano vraćanje na iste izvore svega kršćanskog života i na izvorno nadahnuće redovničkih ustanova, s jedne strane, i njihovu prilagodbu promijenjenim prilikama vremena, s druge strane. " Gledano kroz prizmu hermeneutike prekida i diskontinuiteta, to " vraćanje na izvore svega kršćanskog života i na izvorno nadahnuće redovničkih ustanova " teži k tome da bude tumačeno u svjetlu " prilagodbe promijenjenim prilikama vremena " prije nego na neki drugi sličan način.

Htio sam s jedne strane ponuditi barem najvažnije klasike, Winckelmanna, Wölfflina, Warburga itd., a s druge strane i teorijske doprinose mlađe njemačke generacije, posebice zastupnike povijesnoumjetničke hermeneutike poput Oskara Bätschmanna.

Umjesto raščlanjivanja svih njegovih razina i hermeneutike svih njegovih aspekata važnijim mi se čini komentirati poziciju u kojoj se nalazi.

Neosporno, jedan od uzroka ovog nesporazuma bila je i nerazvijenost hermeneutike Svetoga pisma.

Povijesno i teorijski gledano, ona nisu drugo doli metodološki produžetak zahtjeva i htijenja kojima možemo naći trag kako u holističkim postulatima devetnaestostoljetnog nauka o glazbenim oblicima, tako i u analitičko-metodološkim namjerama hermeneutike glazbe u najširem, općem smislu, dakle kao modusa recepcije umjetnosti.

Objavio je i šest knjiga s područja biblijskog prevodilaštva, hermeneutike i teologije.

Mr. Danijel Berković, s protestantskog Teološkog fakulteta« Matija Vlačić »u Zagrebu, govorio je o Starom zavjetu u hrvatskoj protestantskoj tradiciji, istaknuvši povezanost hrvatske i slovenske protestantske tradicije kao i veliki doprinos Matije Vlačića Ilirika razvoju hermeneutike.

Neobično je da mlađi zastupnici hermeneutike (izuzmemo li Karlheinza Stierlea) nisu raspravljali o tom estetsko-teorijskom manjku hermeneutike, manjku koji izvire iz Heideggerove ontologije, premda upravo Heideggerova tumačenja Hoelderlinova jezika, recimo, nude elemente za specifičnu estetsku teoriju autoreferencijalnosti, ostavimo li zasada po strani njegov ontologijski apriorij koji je opravdano pobudio Adornovu kritiku.

Unutar tih kriterija za crkvene koncerte (ili bolje: glazbene molitve, odnosno glazbu u crkvenome prostoru, pri čemu ne smatram sretnom sintagmu koncerti u crkvama) Crkva daje važnost uvodu, odnosno olakšavanju slušateljima da s pomoću crkvene hermeneutike osjete mistagošku snagu glazbe.

Ocjenjuju da knjiga predstavlja sjajan primjer hermeneutike vođene principima strpljivog osluškivanja i odčitavanja ideja drugih, naročito onih s kojima se autorica ne slaže.

Umijeće hermeneutike navješćuje, tumači, objašnjava i izlaže nešto što je višeznačno ili što nije sasvim jasno i u krajnjem smislu je umjeće razumjevanja.

Doktorski rad joj je iz područja hermeneutike: Ricoœurovo tumačenje biblijskoga teksta, a pred izlaskom joj je i nekoliko knjiga o problemu interpretacije biblijskoga teksta.

Time su postavljeni okviri najprije za shvaćanje zbog čega je napjev Salve Sancte Pater antifona, a potom i za cjelokupno drugo poglavlje unutar kojega je metodom tekstualne i muzikološke hermeneutike obrađena antifona Salve Sancte Pater.

Iz biblijskih podataka možemo odrediti tri glavne zadaće biblijske hermeneutike: (1) razumjeti što su pisci Svetog pisma namjeravali prenijeti svojim slušateljima ili čitateljima (vidi Dj 2,25 - 31); (2) shvatiti što je božanski Autor namjeravao iznijeti pomoću riječi iz Pisma koje pisac ili njegovi suvremenici nisu uvijek potpuno razumjeli (1 Pt 1,10 - 12) i (3) naučiti kako prenijeti i primijeniti oblik i sadržaj biblijske vijesti na ljudska bića danas (vidi Mt 5,17 - 48; 1 Pt 1,15.16).

Osnova hermeneutike je govorni jezik kojim se služimo u svakodnevnom životu.

Kada si metodom hermeneutike razjasnimo bitnost pokreta, naročito bitnost svakodnevnog pokreta, kada spoznamo da pokretom stvaramo svoje vrijeme i prostor, tada nam postaje jasno koliko je pokret važan da bi održali harmoniju geometrije našeg tijela.

Umjesto hermeneutike potrebna nam je erotika umjetnosti.

Važnijim mi se čini upozoriti da je i filozofijski status same hermeneutike poprilično upitan.

Objavljivao brojne i zapažene radove s područja fenomenologije, hermeneutike, poststrukturalizma i semiotike, a trenutno je član uredništva časopisa Dijalog (Sarajevo) i Transeuropéennes (Pariz).

STARAC je Hans - Georg Gadamer, njemački filozof, otac moderne hermeneutike.

Kritički će se raspravljati o osnovnim teorijskim i metodološkim postavkama racionalizma, empirizma, hermeneutike, Tylorova intelektualizma, biopsihološkog funkcionalizma, strukturalnog funkcionalizma, strukturalizma, simboličke i kognitivne antropologije, te drugim antropološkim koncepcijama za koje studenti pokažu interes.

Tvrtko Jolić piše o filozofskim institucijama, Tomislav Bracanović o filozofskim časopisima, Zlatko Posavac o hrvatskoj estetici prve polovice 20. stoljeća, Srećko Kovač o modernoj logici, Stipe Kutleša o filozofskim raspravama o znanosti, Josip Oslić o filozofiji religije, Ivan Koprek o odnosu filozofije i teologije, Željko Pavić o neoskolastici, Erna Banić-Pajnić o istraživanju povijesti filozofije, Petar Šegedin o istraživanju antičke filozofije, Mihaela Girardi-Karšulin o istraživanju povijesti hrvatske renesansne filozofije, Branka Brujić o recepciji filozofije Martina Heideggera i Ivan Kordić o hrvatskoj recepciji filozofijske hermeneutike.

Ako se u svakodnevici na Kovare karbuna istočnog dijela poluotoka nerijetko gledalo kroz prizmu sažaljenja ili straha, a u znanosti su interpretirani gotovo isključivo kroz događajnicu, ili hobsbawmovski rečeno ortodoksan opis institucija, onda ovih 360 ukoričenih stranica, zaključili su Jadranka Grbić, Ines Prica i Boris Koroman, služe kao kontrapunkt i odmak od 180 stupnjeva od takvog klasičnog viđenja i stereotipne hermeneutike.

To ukratko znači da autoru u prvom planu nije analiza određenih avangardnih postupaka ili pojedinačnih djela nego generalni koncept, odnosno teorija avangarde promišljena podjednako kroz prizmu kritičke znanosti o književnosti kao i filozofijske hermeneutike.

Odnosi se to kako na kritičko istraživanje filozofskih opusa, tako i na granične discipline, filozofiju umjetnosti, znanosti, književne povijesti, filozofije jezika, hermeneutike, povijesti, prava, politike, muzikologije, teologije.

da, zakaj večka nebi tumačila sveto pismo. malo kateheze, malo hermeneutike, apologetike i dobre egzegeze isto nebi bilo za baciti. zbog trulog društva, mogla bi nam malo govoriti i o teologiji oslobođenja. dobro, može malo i duhovnosti po učiteljima crkve, npr. sv. tereziji iz avile. ipak je tereza večkina zaštitnica, a ona nama o vasulama, asteriksima, nasi, maitrejama i datumima. to kaj je rekla da se treba moliti i ispovjedati to je skroz OK i to kaj je vesela i voli pripovjedat je isto OK. kaj ne?

Kao što je tvrdio učitelj suvremene hermeneutike Hans Georg Gadamer, taj pristup je valjan za svaki lik i svako djelo prošlosti i uvijek obuhvaća tri čimbenika: nepristranost, supripadništvo i stapanje obzora.