Od Herodota potječe trojna razdioba prirodno jedinstvenog kopna na Europu, Aziju i Libiju (Afriku) koja je uz određene izmjene granica ostala do danas.

Naravno, izjave Herodota, Cicerona i Varona o zlatnom dobu uzeti su samo kao pocetni primri.

Naslov knjige aludira na Herodota kao znatiželjna čovjeka sklona ljudima i otkrivanju svijeta. opširnije >

Neobično i sumnjivo je naime ćutanje drugih autora antičke Atine o Atlantidi, izuzevši Homera i Herodota koji, nažalost, samo marginalno potvrđuju postojanje civilizacije " s one strane Heraklovih stubova ".

Stoga na primjer ideja da je Herodot povjesničar referira na Herodota i na činjenicu da je bio povjesničar.

Spominje se i u Bibliji te u djelima Herodota i ostalih starih klasičnih pisaca.

Zanimljivosti: prvi zapis o cimetu još iz 2 800 god. p. n. e. - spominje se u Bibliji i u djelima Herodota, prozvali su ga " lijek 21. stoljeća ".

Sada je tu hipotezu obnovio Gaj, a studijom Tko su bili Iliri? u nekoliko brojeva petoga godišta Danice služeći se tvrdnjama i citatima Herodota, Polibija, Livija i drugih izvora, dokazivao je ime Ilir " na sjevernoistočnoj obali mora Jadranskoga (Adrianskoga) tako staro, kako su najstarie vijesti o rodu Čovječanskom.

- Kanibalizam je poznat još od grčkog povjesničara Herodota, a bilježi se već u 6. st. prije Krista.

Herodota su npr. zvali ocem laži.

5. st. je bilo i vrijeme najdugotrajnijeg književnog stvaralaštva (Sofoklo, Euripid i Aristofan), prvog povjesničara Herodota, i mnogih filozofa (sofisti) i retoričara.

S jedne strane ona čuva od zaborava, a s druge se sastoji od neprovjerljivih priča koje su na svojim istraživanjima doznali ljudi poput Kapuscinskog i Herodota.

Herodota bi osim ocem povijesti lako mogli nazvati i ocem reportaže zbog njegovog neumornog istraživanja na terenu.

Kapuscinski priznaje kako je svoje vidike širio ne samo putujući svijetom već i vremenom uz svog prijatelja Herodota.

Olimpijske igre opisane su zlatnim rečenicama od oca povijesti Herodota, preko Homera, Aristotela, Plutarha

Oni će se suočiti s ključnim temama iz različitih područja europske povijesti - ekonomije, politike, društva, religije i kulture, oslanjajući se na dugu historiografsku tradiciju koja je prisutna još od Herodota, pa sve do novih poimanja koja su značajno utjecala na europsku historiografiju tijekom dvadesetog stoljeća.

Najpoznatija karta svijeta tog vremena koja nam je poznata je karta Herodota, oca historije.

Zato se na razne jeziike različito i prevodi taj grčki elegijski distih, ovisno je li došao preko Ciceronovog prijevoda ili izravno iz Herodota.

Moderni historik zamišlja svoga preteču Herodota koji se vraća krajolicima kojima je nekoć prohodio.

A da se u Sahari od vremena neolitika do prve ustrojene države u porječju Nila događalo svašta, pa i kulture koje su izrasle u civilizacije s gradovima prije drevnih egipatskih, znalo se još od Herodota.

Od Herodota su ime Garamanti preuzeli i grčki geograf Strabon, koji je živio na prijelazu iz staroga u novi vijek, te potom i Plinije Stariji.

Historiografska proza, književni tekst, enciklopedija antike, priručnik antičke komparativne antropologije sve su to mogući pristupi čitanju Herodota danas.

Pećinski crteži, a i svjedočenja povjesničara od Herodota do Plinija, dokazuju da su bili vješti lovci i ratnici, da su izumili kvadrige, četveroprežnu zapregu s kolima na dva kotača kakvu su kasnije preuzeli Egipat i Rim.

Osim reljefa, povjesničari poput Herodota i Plutarha spominju Kserksov kip i Perzepolisu, te kip Darijeve žene Artistone u Suzi.

Ujedno je i rodno mjesto Herodota, a također i mjesto u kojem se nalazi monumentalna grobnica kralja Mauzola, po kojem su kasnije sve slične grobnice nazvane mauzolejima.

Kr., a rani i autentičan zapis u rukopisima grčkog povjesničara Herodota.

Herodota i Tukidida ne navode u povijesti kao filozofe.

Govorila je o odnosu Herodota i Tukidida prema upotrebi usmenih izvora.

veze između religija i filozofija su potvrđivane povjesničarima i filozofima još prije herodota koji nam prenose međusobne optužbe egipćana, grka i perzijanaca o kopiranju a kasnije će učeni židovi dodat da su svi samo kopirali mojsija.

Prva mu rečenica u Škiljanovu prijevodu glasi ovako: »Ovo je prikaz povijesnog istraživanja Herodota Halikarnašanina zato da ono što su ljudi napravi l i ne padne s vremenom u zaborav, i da velika i čudesna djela što su ih izvršili i Grci i barbari ne ostanu bez spomena, kao ni ostali događaji, pa ni razlog zbog kojeg su međusobno zaratili.« Grci i barbari izričito su obuhvaćeni onim najprvo spomenutim i njima nadređenim sadržajem: ljudi.