Među terapijskim grupama prednjače antidijabetici, hipnotici, antipsihotici i lijekovi koji reguliraju hiperaktivnost.

U medicini se koriste kao analgetici i anestetici, no mogu djelovati i kao sedativi, hipnotici i narkotici.

U liječenju nesanice koriste se benzodijazepini (među kojima je i lorsilan) i nebenzodijazepinski hipnotici (zolpidem, zaleplon).

Tolerancija, ustezanje, ovisnost, pojačanje depresije i povećani mortalitet mogu se javiti ako se hipnotici koriste duže od dva tjedna.

U toj grupi su neuroleptici, antidepresivi, anksiolitici, anestetici, hipnotici, antiepileptici, antiasmatici ali i antihistaminici, analgetici i spazmolitici.

Pri kraju zahvata prekida se davanje sedativa te se kroz 30 minuta do sat vremena u potpunosti budi uz savjet da sljedećih 24 sata ne upravljate motornim vozilom, rukujete električnim napravama i ostalim oštrim i potencijalno opasnim alatima i strojevima, ne uzimate na svoju ruku i bez savjeta s anesteziologom lijekove iz skupine psihoaktivnih lijekova (sedativi, hipnotici, antipsihotici, antidepresivi) te da ne konzumirate alkoholna pića.

Nesanicu liječimo nebenzodijazepinskim hipnoticima (Zolpidem, Alpidem), jer benzodijazepinski hipnotici izazivaju dnevnu sedaciju.

Liječiti se mogu samo nepoželjni simptomi autizma kao što su agresija, autoagresija, psihomotorni nemir te se u tu svrhu primjenjuju antipsihotici, sedativi, hipnotici.

Hipnotici olakšavaju uspavljivanje i omogućavaju spavanje, a primjenjuju se u liječenju nesanice.

Interesantna je činjenica da ovu reakciju ne izazivaju benzodiazepini, poznati po svom usporavajućem djelovanju, nego tzv. z-hipnotici, sigurnija verzija tableta za smirenje koje farmaceuti intenzivno preporučuju u zadnjih deset godina.

Bolesnik uveden u medikamentoznu terapiju jednim od SIPPS-a u dozi dvostrukoj od preporučene za depresivni poremećaj uz bazalni antipsihotik prve generacije, eksiraju se sedativi i hipnotici (postepeno).

Važno je da se prema dnevnim dozama na 1000 stanovnika najviše troši psiholeptika, lijekova koji smanjuju psihičku napetost, odnosno psihičku aktivnost (antipsihotici, anksiolitici, hipnotici i sedativi), na drugom su mjestu lijekovi za renin-angioptenzinski sustav (regulacija tlaka), a na trećem hipolipemici (snižavanje masnoća u krvi).

U slučajevima intenzivnije ili dugotrajnije tjeskobe, sniženog raspoloženja ili smetnji spavanja mogu pomoći anksiolitici, antidepresivi i hipnotici, ovisno o prevladavajućim simptomima.

S obzirom na nivoe sedacije moglo bi se dozvoliti da plitku ili površnu sedaciju blažim hipnoticima mogu primjenjivati svi licencirani liječnici dok bi onu duboku u kojoj se koriste jaki hipnotici, anestetici a pogotovo opioidi mogli davati jedino i isključivo educirani anesteziolozi ili za to posebno osposobljeni liječnici drugih specijalizacija.

Djelovanje određenih lijekova (sedativi i hipnotici), alkohola i pušenja također povećava rizik od ozljeđivanja.

Sintetske lijekove, koje stručno zovemo hipnotici, propisuje isključivo liječnik, a kliničke smjernice kazuju da se trebaju primjenjivati ograničeno i što kraće vrijeme.

Samo ovako ograničenom i dobro kontroliranom primjenom hipnotici mogu biti vrlo korisni lijekovi uz istodobno najmanju mogućnost nastanka nuspojava.

Koriste se i nebenzodiazepinski hipnotici kao što je npr. zolpidem, dok se kod teških oblika nesanica mogu kombinirati neki antidepresivi.

Postoje mnogobrojni uzroci učestalijih padova u starijoj životnoj dobi: u starijoj dobi slabi vid i sluh, češće su pojave kroničnih bolesti, što sve povećava rizik od nastanka padova, vrtoglavica, nagli pad ili povećanje krvnog tlaka, pad razine šećera u krvi mogu izazvati poremećaj ravnoteže i pad, treba obratiti pažnju i na uzimanje pojedinih lijekova (npr. hipnotici, sedativi) i alkohola, čije uzimanje također povećava rizik od pada, za padove su najvažnije promjene koštanog, mišićnog i živčanog sustava; zbog tih promjena, stariji ljudi postaju slabije pokretni, imaju lošiju ravnotežu, sporiji su, nespretniji, dolazi do promjena u hodanju i koordinaciji pokreta itd.

U pacijenata s izrazitim simptomima i poremećajem općeg funkcioniranja, a osobito kod onih s izraženom suicidalnošću potrebno je bolničko liječenje, te primjena lijekova iz drugih skupina: stabilizatori raspoloženja (karbamazepin, litijeve soli, valproat, lamotrigin i dr.), antipsihotici novije generacije (kvetiapin, olanzapin, risperidon, klozapin i dr.), adrenergički lijekovi, te vrlo oprezno i u kratkotrajnoj primjeni anksiolitici i hipnotici.

Od lijekova se najčešće koriste benzodiazepini i hipnotici.

Anksiolitici i hipnotici Anksiolitici smanjuju tjeskobu (anksioznost), a hipnotici su lijekovi koji se daju kod nesanice u različitim duševnim poremećajima, te povremeno i kod zdravih ljudi.

- farmakološki (npr. određeni hormoni, zatim antiepileptici, antipsihotici, hipnotici i antidepresivi uzimani u duljem vremenskom razdoblju)

Pomažu standardni benzodijazepinski hipnotici, ali i neki triciklički antidepresivi (amitriptilin, doksepin) koji imaju svojstvo odgađanja REM-a.

A koliko ta sredstva mogu biti opasna, svjedoči činjenica da se sedativi, barbiturati, razni analgetici, anksiolitici i hipnotici po svojim toksikomanogenim karakteristikama i djelovanju nalaze na listi opasnih i zabranjenih psihoaktivnih supstancija, neki odmah iza opijata, heroina i morfija.

Hipnotici benzodijazepinske strukture su dugo i dobro poznati kao lijekovi za smirenje i spavanje.

Mnogi od ovih lijekova su hipnotici koji mogu utjecati na prirodni obrambeni mehanizam osobe koja se u slučaju neke nezgode treba razbuditi.

U slučaju nesanice povremeno se mogu dati hipnotici, sedativi i anksiolitici koji se primjenjuju i kod povremenih acting out ispada.

Prema rezultatima studije provedene u Velikoj Britaniji, koja je analizirala podatke više od 34.500 osoba, ljudi koji uzimaju benzodiazepine, lijekove vrlo raširene uporabe koji se koriste kao anksiolitici i sedativi-hipnotici, izloženi su većem riziku od razvoja upale pluća (pneumonije).

To su sedativi, hipnotici, antibiotici, te lijekovi za skidanje krvnog tlaka.