ostario, osijedjeli ivancic postaje iz dana u dan sve vise histericno-bolesna osoba. gledam i citam tacno.net portalu na kojem se utrkuje sa mrznjom, pa nastavlja: prvo smo ga mislili dignut na rivi (tudjmanov spomenik i kriz u splitu) onda na platou pored biskupske palace, ali prema zadnjoj odluci dignit cemo ga u zrak -:))) viktore nemas ti muda za taj cin, ali huskati na terorizam preko srpskih novina novosti je krivicno djelo. morski ne nasjedaj -:))

Sve pocne poznatim histericno-uzbudjenim mahanjem kaziprsta ispred nosa protivnice.

Pa nece valjda Brus van s tim mladim pickama?? ", zvonio je histericno alarm u mojoj glavi.

1. Divlji, primitivni Zanadarski okupatori/kolonijalisti i Srpski/Crnogorski pripadnici tzv. \ " VJ \ " su klali i palili i pucali po ne-Srba bjezajuci od Svabe tijekom i nakon Njemacka invazija prije nego sto je ijedna Srpska dlaka pala od Ustaskog ruka (vi ste inace vecinom glasali za pro-Njemacke stranke i politicare prije rata vas puc je bio reziran u Londonu i izveden zahvaljuci Englezi vecina Srba je bila za saveznistvo sa Njemcima i to je potvrdeno sa glasovanje); 2. Cetnicki pokret je prihvatio genocidni program zvana \ " Homogenija Srbija \ " gdje ne-Srbi su bili na meti a) Klanje b) Nasilno pravoslavljenje c) Etnicko ciscenje plan je histericno prihvacen i histericno izveden; 3. Cetnici su kolaborirali sa Ustase pocetkom 1942 do kraj rata na cijelokupna teritorija NDH dakle Drazini \ " antifasisti \ " (koji su rehabilitirani nedavno u jos ne decetnonacificirana i jos uvijek agresorska/mitomanska/neoimperialijalisticka Srbija) su bili indirektno odgovorni za Jasenovac koji je izmanipuliran i prenapuhan cca. 10 X (da se \ " opravda \ " zlocine prve Jugoslavije, zlocine VJ/Zandarije dok su stakori bjezali od Njemce jer nisu imali hrabrost braniti svoju zlocinacku imperiju, i da se prekriva zlocine Cetnika i Partizana tijekom i nakon rata); 4. Svi, ali svi Cetnicke vojvovode pod mizernog alkoholicara i homorepresivan Draz Mihajlovic su kolaborirali sa ili Nacisticki Njemci, Fasisticki Talijani, ili Ustase (Pecanac sa Talijanima, Silovatelj Djujic sa Ustase, Talijane i Njemce, Djurisic sa Njemce i Talijane i Ustase); 5. Imali ste Nediceva Srbija i prvi ste koristili plinske kamione da \ " rijesite \ " neduzne Zidove; 6. Nikolaj Velimirovic, duhovna Voda SPC u DSRat, je nazvao Austrijskog cudoviste zvani Hitler \ " Nova Mesija. \ " Vi ste ga proglasili svecem; 7. Ratni i poratni zlocinac i komunisticki fanatik-diktator Josip Bravar Tito je sustavno istrebio Ustase i Ustaski pokret na Bleiburgu i na Kriznom Putu; 8. Titova zlocinacka \ " Jugoslavija, \ " kao i prva Jugoslavija, kao i NDH, kao i SRAO K i SRAO RS, je bila stvorena na zlocin. 9. Talijanski kmet Ante Pavelic je INSTALIRAN u 1941 vi ste birali Milosevic sa 67 % a nacifasist Seselj je bio iza njega sa 27 % dakle 94 % Srba u 1991 su bili za rat i iskopanje oci Hrvatima sa \ " kasikama; \ " 10. Seseljovci i poluseseljovci su skoro pola glasackog tijela u Srbiji ostalo (osim LDP jedina normalna stranka u Srbiji) su Milosevic apologeti; 11. Srbi su pocinili preko 90 % zlocina na teritoriju RH i BiH.

Osim histericno-neuroticne zene koja je sjedila do mene i histerizirala svaki put kad bi avion zapao u kakav oblak.

Nikako da shvatim koliko je 99 % ljudi zivot isprazan i bezvrijedan, te da na takav nacin (histericno naricuci za javnom licnoscu koji nisu poznavali, a mislili su da je poznaju - kroz medije kroz koje se Diana savrseno i pronicljivo projicirala) to ispoljavaju.

Drugi ce postat narodni heroj jer je od silnog straha prolupo pa se histericno zaletio i usput imo srecu nekog neprijatelja razletit sa sobom.

Jos jedan dokaz vise, o KRADJI ZAGREBACKE BANKE.Ja sam naime njihov klijent u posljednjih 15 godina (nazalost). Vjerovala sam da se radi o korektnom bankarskom poslovanju.Imala sam odredjeni iznos koji je bio orocen na duzi vremenski period.Slijepo sam vjerovala mojoj " takozvanoj " osobnoj bankarki, misleci da je kompetentna i strucna osoba koja radi u moju korist.Dokazalo se sasvim suprotno.Znala je da zivim u inozemstvu i da vrlo rijetko dolazim u Zagreb.Shvativsi da se radi o prilicnim minusima tijekom godina, u pogledu kamata, lijepo sam je zamolila da mi to objasni, prikaze kako je dosla do tih smijesnih izracuna kamata.Njoj je to bilo strasno tesko, u smislu da sta ja imam takvo sto zapitkivati, ona zna radit svoj posao, pocela se na mene histericno derati i tu je za mene uslijedio sok.Kada sam poslala pismenu reklamaciju, nisu mi ni odgovorili.Toliko o profesionalnosti Zagrebacke Banke.Za mene osobno, je to ime bilo pojam.Danas je samo sinonim za prljave malverzacije koje se vrlo rafinirano, u rukavicama kontinuirano sprovodi.Doista zalosno.

Ako ja nekome napisem da je kreten, a on na to popizdi i histericno zasere temu tko je onda frustriran?

Njihova turneja 1964 pokrece Beatlemaniu, jednu masovnu, do tada nevidjeno histericno Fan - imitacijsko ponasanje.

- Dobro Bella jel ti znas kolko je sati?? - vikala je histericno Sandy.

- Ja sam... - histericno su se pocele smijati prije nego sam i stigao do imena.

Vidila sam npr histericno tjeranje sviju koji dodu skociti u more ispred kuce jednoga takvoga umisljenoga i tjeranje psa na djecu iz istoga razloga.

.... Ribnik. možeš se pjeniti, vrijedati, mjenjati nikove, histericno se cerekati, ali te steglo u grlu, pa ni provocirati više ne možeš... a vrijeme te privodi kraju, okrutno, ali pravedno.... tika-taka..... ha ha ha.. tebe ce jednog dana Dodik samo gurnuti u kanalizaciju..... ne zaslužuješ ni bolje.. - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -. 20.10.2012. u 18:58 h ZuDuS je napisao/la:

o umjetnoj tj. med. potpomognutoj oplodnji k ' o da je to hrvatsko ' biti ili ne biti '. ovakovim i slicnim napisima samo se povecavaju frustracije pogodjenih osoba i potpiruje histericno raspolozenje u javnosti.. zato minus

Kad smo kod paukova, takodjer postoji tehnika kojom se mozete rjesavati svih vrsta fobija.ja sam se cijeli zivot histericno bojala paukova i bila sam na takvoj tehnici.... Nakon pola sata (toliko je trajala tehnika) nisam vise osjecala nikakvu odbojnost prema paucima.Nesto kasnije tog istog dana u ducanu sam slucajno pronasla ogromnu gumenu tarantulu i uzela je u ruku sto nikad prije nisam napravila.Receno mi je da mi se strah moze vratiti nakon nekog vremena jer nesto u mojoj podsvijesti moze blokirati rezultate te tehnike no i to se moze rjesiti.Strah mi se vratio no u manjoj mjeri nego je prije spomenute tehnike bio ali nisam jos isla ponovo jer vise taj strah nije prisutan u tolikoj mjeri.... sto ne znaci da necu otici jos jednom.

Histericno kimam glavom ko marioneta na drogama.

moj slucaj: promjene raspolozenja (sta ukljucuje i tugu i depresiju, ali i histericno smijanje bez razloga i jos svasta nesto), zelja za svom hranom (al cokolada uvijek ima prednost), smanjena seksualna zelja se nekad zna dogodit, ali u vecini slucajeva je skroz obrnuto - velika seksualna zelja, vrtoglavica momentalna i bol u prsima.

Sjecam se i jednog " americkog " profesora u RH kojeg je vlada RH masno platila da nas dodje uciti sto s velikim firmama, koji je poceo vikati, histericno na mene, " sve privatizirati, sve privatizirati " (ajme totalno je bio izludio) (nesto kao Linic, 100 % privatizacija) - - nakon sto sam mu objasnila kako to funkcionira u Americi, u Kanadi, dakle kad je postalo ocito da mulja o " zapadnom poslovanju "....

ako si citala moje postove ovdje, moj pinklec nije spavao godinu i pola.poremecaj zbog preranog rodenja.. tako da to ovdje nitko nije prosao.dijete je bilo totalno histericno od umora ali nije moglo zaspati... sve lijecnike smo prosli, sve ustanove i na kraju smo bili u stanford med centru na testiranju... kad je navrsila dve god-pocela je spavati sve bolje i bolje i sada je ok.. ali ne smijem se sjetiti toga.drugo-prvo djete nisam dojila jer niti sam imala mlijeka niti je htjela na cicu... a drugo je rodeno sa 5 i pol mjeseci pa je bila u bolnici 2 mjeseca dok ne naraste (stala mi je u dlan zapravo kad se rodila) i naravno nije mogla jesti nego je intravenous jela.. a ja sam se izdajala doma i svaki dan izdojeno furala u bolnicu jer sam tamo bila pola dana najmanje sa njom puna dva mjeseca i malko vise.. onda su to sestre imale u pos. frizicu i kad je pocela jesti, prvo je bila na mom mljeku.ali imala sam ga samo tri tjedna.. posle je presusilo osim toga, kako je dijete bilo prerano rodeno, iako je ona bila super (apgar 9.9) nije joj bio ni kisik potreban uopce, no nije imala te reflexe razvijene da kad jede, zna da mora disati pa kad smo je hranili onda je morala biti u sjedecem polozaju-tj ukoseno kao da sjedi, i morali smo pratiti facu jer je cesto imala apneu.. to je dodatni stres... morala sam nauciti kako ju vratiti u zivot zapravo kad pocne plaviti... a to se inace cesto desava i kad preemiji spavaju-pa sam i tu bila na iglama kad je zaspala nakon 24 sata oko 10 - 15 min... da ne dobi apneu.no, evo.. danas je skoro 6.. nebi ti nikada palo na pamet kad ju vidis da je rodena sa niti 6 mjeseci i da je bila malecka kao moj dlan sa posve zatvorenim jos ocicama.. tako da opet ponavljam, prosla sam zbilja gadno s njom.prva je bila milina od bebe... da ih takvih imam 10, nebi se bunila.al ko ce znati-svi su razliciti.

zbog cega se ne prihvacanje pederluka kao nacionalnog blagdana smatra primitivnim? mozda konzervativnim, ali prije spomenuta literatura nudi dvije perspektive, za neke kreveljenje i provokacije ima vise veze za lijecenjem kompleksa i frustracija nego slanjem poruke ljubavi i tolerancije.. gay ste? so what? jebote koga briga, ja nisam pa ne ne pizdim histericno po cesti. uotalom ni ostali pripadnici nekih manjina nemaju potrebu radit sranja za paznju medija, seksajte se i pustite nas normalne na miru

Često sam u nekom svom dalekom svemiru.nekad uopce ni ne razmisljam, zagledam se u nevidljivu sliku savrsenstva i uzivam.u tom trenutku ne zelim da me ometaju.danas sam isla putem sa mislima u nekoj dalekoj zemlji.jednostavno sam hodala, nisam imala pojma đe idem, na koju lokaciju trebam stic.u stvarnost me vratio pozdrav jednog prijatelja.. pogledam se u prozor auta i vidim glupavi smjesak koji sam nosila.bilo mi je smijesno gledati zagonetna lica, no ipak prozirna, koja su odavala unutarnji izraz onih ljudi, koji se nalaze u nekoj nerazjašnjivoj tjeskobi.sama pomisao na bezazlenost i spontanost tih ljudi koji su se kretali oko mene sve vise i vise me tjerala na smijeh.tek kad sam shvatila njihovu naivnost i vidila cudne poglede upucene meni jednostavno sam se htjela nasmijati glasno, da me svi cuju i pocnu se smijati samnom.. i tako se ja pocela histericno smijati, nakon nekoliko trenutaka pridružilo mi se desetak potpuno nepoznatih ljudi.ispunila me neka toplina.osijecala sam neku posebnu povezanost sa tim misticnim ljudima, koji su ocito znali sto znaci BITI U SVOM SVIJETU odjednom se neki glasić u mojoj glavi sjetio šapnuti mi da kasnim.pa da krenula sam u lazerete i tako ja pozdravim te ljude i recem im: nemojte cekati da budete sretni da bi se smijali, mahnem i nastavim svojim putem... stvarno se cudim kako svijet moze djelovati na mene, cak i onaj koji sam sama izgradila, koji skoro nitko ne razumije... sitnice me cine sretnom, ali NIJE ISTINA, DA SU NAJLJEPSE STVARI U ZIVOTU BESPLATNE; NAPROTIV, ONE SU PROKLETO SKUPE... Zoom

ova prestava zavrsila je malo.. pa ne bas histericno, ali.. naime, dan prije, netko je stopao, publika je pljeskala 7 min i 32 sek. dan poslije, a to je kad sam ja bio, publika je pljeskala.. neopisivo. ukupno se mozda radilo i o vise od deset minuta sporkog aplauza, ali cistog.. paa, nije bilo vise od par minuta i to vrlo nesinkronizirano. najprije bi jedna grupa pljeskala, a ostali nisu, pa bi ti drugi pljeskali, a treci nisu.. pa su se neki ustajali i odlazili, pa bi se vracali dvajst metara natrag prema sceni i pljeskali.. vrlo, ono.. cudno nesto.. ja sam to objasnio tako da je tu vecer dosla stvarno iskrena i pametna publika, a da su na premijeru dosli oni koji su morali doc.. eto..: ne zna:

U cetiri ujutro je dosao moj tadasnji decko kojeg sam histericno nazvala da mi treba pomoc, pio kavu i stajao u onom cijelom neredu dok sam ja trckarala od ljepila u jednom kutu sobe do prozora polozenog na stol u drugom pa do printera koji je mahnito izbacivao papire na pod u trecem kutu.

Kad je svojeveremeno pocelo histericno pohrvacivanje hrvatskog jezika, i kad su nas poceli uciti nasem vlastitom materinjem jeziku, jedan poznanik iz Zaprudja ludi Kranjo je to prokomentirao i sazeo rijecima: nepismeni gutiju pismene (za one koji ne znaju zagrebacki dijalekt, gutiju = dave).

maziti ego, prihvatiti ga kakav jest, ne kvocati histericno, i biti najprljavija sexualna partnerica koja ga obozava u sexu.

Kakve reakcije njegova prica, koju btw pricaju na stranicama Gestapo-a, najbolje govore pitanja publike koja se nije mogla koncentrisati na emisiju duze od 2 minute, i koji gotov histericno napadaju Vejzagicku spominjujuci njene skole, obrazovanje i iskustvo, zaboravljajuci pri tome da sve trojca idiJota sa druge strane nemaju niti obrazovanja niti iskustva za ozbiljan istrazivacki arheoloski rad.

u sobi smo nas dva narko agenta, ja sam mladji neiskusniji. cilj je izvuci lovu od dva pederasa, diluju meni nepoznatu drogu. kolega mi objasnjava kako treba u pravom casu skrenuti paznju, to je kao neki trik, fora je sacekati dovoljno visoku kintu i naravno ukrasti im deo steka. sve to u par minuta biva mi objasnjeno, izlazimo iz apartmana i krecemo u akciju. ulazimo u apartman do naseg i zaticemo nase zrtve, golisavi matorac i njegov momak, kontaju da je vec bilo vreme da se pojavimo. usli su u rutinu. bivam malo zbunjen sto se sve odvija kao neobavezni razgovor. oni nama kintu da ih ostavimo na miru i naravno poznata finta kako bi smo uzeli malo plena za sebe, matori kolega se pravi surov i krece cimanje, koliko, gde od koga je i kakva je. ne kontam o kakvoj vrsti narkotika se radi, jednostavno sam tu. ne pratim gnjavazu koja se odvija kao milioniti put odgledani film jer me samo zanima momenat kada treba zgrabiti drogu. finta je klasikcna svadja ali trik se sastoji u tome da moj stari kolega treba odvojiti ne preimeceno deo plena i zapoceti svadju, tu ja ulazim u pricu, samo treba da pokupim plen iz " skrivenog steka ", uzimam par crvenih caura nalik na metak velikog kalibra. ne razumem sta je to niti kako deluje jedino znam da je deo plena kod mene, bez razmisljanja zgutam jednu cauru i iz momenta bivam provaljen, dal zbog mog nervoznog pokreta od silne zelje da se uradim ili zato sto su nase zrtve ocekivale takvo sto. hvata me panika jer razumem da je moj kolega skontao sta se desilo i popizdeo na mene, iskradam se iz apartmana i trcim napolje, ispostavlja se da je to neki hotel koji se nalazi u glavnoj ulici, odmah do bioskopa. glavnom ulicom se polako krece parada, u momentu znam da se slavi dan drzavnosti stare jugoslavije, nekakva deca idu i pevaju pesme o titu i sranjima, sve mi to ide na kurac sto je i ok jer zaboravljam u kakvim sam govnima bio trenutak ranije. uocavam jednog kepeca obucenog u slovenacku narodnu nosnju sa nekim debilnim sesiricem, prilazim mu i bupnem pisam ti se titu u usta on pokusava da protestvuje na te reci ali svadje nema jer ga ignorisem i odlazim u bioskop, unutra je sjajna atmosfera, neka ekipa je totalno pijana i vesela, kontam nalazi se u bioskopskom baru neka slavna licnost. ubrzo saznajem da je to dzim morison, mrtav pijan peva neku tugaljivu pesmu, unajmljene pijandure oko njega pokusavaju da ga ocuvaju iskontrolisanog znajuci na kakva je sve sranja spreman ako ga ostave samog, odusevljen sam sto susrecem takvog lika zeleo bi da popricam sa njim, u momentu dzim mi prilazi i pozdravlja, djes ba. totalni antiklimaks, shvatam da sanjam, dzim nije dzim nego neki bosanac koji neverovatno lici na njega, ekipa koja ga okruzuje su moje stare pijandure, drugari od flase. tu skontam da se spremaju za neke bahanalije u nekom selu nedaleko... biva mi preporuceno da krenem sa njima jer ce naravno biti sjajna zabava. naravno uvek sam za zabavu ali samo da proverim koji se film daje u sali. ulazim u salu bacam pogled na platno i odmah znam da se prikazuje bojno poolje zemlja 13 deo, u sali su sve do jednog nadopani likovi koje poznajem, moja pojava im deluje smesno jer sam jedini koji nije odvaljen. pocinju da se histericno smeju sto mi ide na kurac tako da ih ubrzo napustam a i kao film sam gledao a knjiga je jos gluplja. izlazim iz sale i zaticem prazan bar, shvatam da su me moje pijandure izjebale i otisle na zabavu bez mene. tu se opet doticem svesti i kontam kako je ovo sve san i pokusavam da se vratim par minuta unazad ali ne vredi. ispizdim i izlazim iz bioskopa, napolju se vec smracilo. u kadar mi upada tv prenos, na letnjoj pozornici se izvodi karmina burana a gledaoci su sacinjeni od mase budista koji meditiraju uz zvuke. vraca mi se film da sam na centru, ulicom i dalje prolazi parada u slavu dana drzavnosti samo sto sada primecujem da je glavna ulica obezbedjena celicnom ogradom na kojoj su okaceni ljudi koji protestvuju na nas unutar ulice. sve mi vec ide preko kurca, zeleo bih da se probudim, toliku kolicinu psihoze nisam u stanju da izdrzim. trcim trazeci izlaz iz glavne ulice, napokon dolazim do mosta. prelazim ga i uocavam lika koji stoji u koritu potoka, vadi nenormalno veliku kitu i pocinje da ga samom sebi pusi. zapanjen penjem se na jedan stub mosta i komentarisem na glas, jadan covek, ovakvu devijaciju nisam video ni u najgroznijim primerima elefantije. masa mladih devojaka se okuplja i tapse, jedna mi odgovara na moj komentar kroz ironicni smeh hahaha nije valjda da tek sada vidis ovoliku kitu kontam pa naravno kurvo kako bih ja i video iciju kitu ali ako je tebi ovo normalno onda si ceo zivot spavala sa slonovima. nastavljam ulicom kroz park koja vodi mojoj kuci. prolazim pored demoliranog kioska, pokupim sa poda flasicu tecnosti na kojoj pise za uterivanje straha divljim veprovima, vucima i jezevima. drugi predmet koji je ispao iz demoliranog kioska je trouglasto izduzena plocica koja se od vrha ka sirim krajevima moze razvuci u displej na kom pocinjem da pratim neki fudbalski dogadjaj, tj jedan klip od nekih 6 min. klinac mi neki prilazi i psuje me u smislu odakle mi tako skupa igracka. ja mu se pravdam kako je to sranje od igracke, zasta ce mu displej sa samo jednim klipom od neke scene fudbalske utakmice, uzima mi klinac igracku iz ruke i pusta neki pornic kako bi mi dokazao suprotno. ok neka mu igracka, prelazim sledeci most na putu ka kuci i srecem jenog od drugara koji je trebao da bude sa ostalim koji su otisli busom na zabavu na kojoj sam i ja trebao da odem. setim se i pitam ga sta se desilo, on samo zuri u mene par trenutaka i kaze ma ispala frka, neka tuca... pitam ko se pobio? on ostaje kao stopirana scena iz filma, shvatam da mi je mozak ostao bez ideja te ne dobijam odgovor od druga jer sta god on rekao je moja svest. to mu objasnim ukratko recima, likujem iako znam da sanjam, neshvatljivo je koliko volim da se pravim pametan pa makar samom sebi, ta me misao bedaci te uzimam flasicu sa napitkom koji uteriju strah navedenim trima zivotinjama jer sam spazio jeza i interesuje me sta ce se desiti. popijem tecnost koja ima ukus heksorala, shvatam da mi se u zeludcu odvija reakcija koja stvara penu koju sada mogu da bljujem, ne klasicna pena, vec poveci baloncici slicni onim baloncicima koje prave deca od sapunice sa onim malim sranjima. jez upada u frku i bezi od mene, skace u reku gde upada u nevolju jer ga ogromni recni pacov prati. interesujem se za tu scenu par trenutaka i odlucujem da je stvarno dosta i da bi trebalo da se probudim ali paznju mi skrece policija, pandur iz kola vice na mene sta radis to majmune na dan drzavnosti kakvi sad baloncici kakva sranja??, jer naime jos uvek ispustam baloncice od napitka, hvatam beg i blizu sam mozda 300 metara od svoje kuce, na trecem mostu stoji auto i neki lik koji pizdi jer ne moze da ga pokrene, posmatram scenu sa strane i paf, neki dzip prolazi kroz auto, nije mi jasno kako sve dok ne pogledam od pozadi dzip koji prakticno nema nista u unutrasnjosti a ipak sa strane sam jasno video vozaca i sedista, u uglu straznjice dzipa stoji ime firme koja izradjuje automobile namenjene za brze kretanje kroz saobracajne guzve, pokusavam da skontam po kom principu je napravljen taj dzip ali ne ide. dolazim do svoje ulice na kojoj sa strane je sada plocnik sastavljen od golih tela muskaraca i zena. svako ima na svojim bradavicama i ocima metalne novce. skontam da bih od par njih mogao da sakupim za cigare. krecem da sakupljam novcice sve do jednog debeljka, on jedini nosi pantalone. zauzima stav za tucu, ja kontam da je on u fazonu nekog opasnog lika, mafija. ali sam opet svestan da je to moj san tako da preskacem celu scenu tucnjave i samo za kraj vidim kako ga ubijam udarcem pesnice u potiljak. uzimam mu iz dzepa novcanik i neki maleni cilindar. u novcaniku su neke meni nepoznate strane novcanice dok je cilindar mnogo zanimljiviji jer provaljujem da moze da se produzije i savija, neznam kako ali dolazim na ideju da se od njega moze napraviti lezaj, i to ne obican lezaj namenjen odmoru vec nesto vise kao uredjaj za kontrolu nad drugim ljudima.brzo ulazim u kucu i od cilindra spravljam masineriju.potrebno je samo da legnem i fokusiram se na osobu koju bi kontrolisao. teska odluka. razmisljam par trenutaka i shvatam da zivim u mestu gde obitava populacija sacinjena od samih starkelja... e pa do kurca cije ja to neurone da eksploatisem??? pizdim naokolo razbacujuci stvari po kuci dok se ne probudim.

da bar je moja htjela bivša tako razgovarat i plakat: cerek:... nakon što sam ju čekao 6 sati da odradi svoju smjenu na poslu... sjela je u auto i otišla kući kao da ne postojim nakon 3 godine veze.... nazvala sa skrivenim brojem i rekla da nas povratak nema smisla.... nakon tog se nismo culi.... proslo je vec mjesec dana od tog cina.... uspio sam da joj se ne javim na fejs.... ali sam joj lijepo rekao... javit ces se kad budes usamljena i tuzna.... jer znas da sam te volio i da sam jedini trpio tvoje histericno ponasanje... javit ces se... kad tad.... ali me nece biti....

Nebo je opet savrseno plavo, savrseno mirno.. primijetila sam da mi pauk hoda po jakni, a ogroman se mrav penje po nogavici.. neki drugi dan vjerojatno bih histericno vrisnula, danas sam ih samo lagano prstom gurnula na zemlju.. dovoljno udaljen od svih cesta koje ga okruzuju, park je zaista savrseno mjesto za prepustiti se sanjarenju, razmisljanju.. iz jezera povremeno iskacu ribe i buckaju vodu, cvijece koje se prostrlo livadom mamac je pcelicama, bumbarima i svom ostalom cvjetnom drustvu, djetlic vec danima kucka na istom mjestu ali nikako da dovrsi posao, a sarena mu se pticica izrazito smije zbog toga.. cak sam i ja umrla od smijeha cuvsi taj glas.. da nisam vidjela pticu pomislila bih da se neko dijete smije hehe.. proljetna idila.. velike misli ponekad zahtijevaju velike krajolike.. napokon shvacam da je to ono zbog cega mu se uvijek vracam.. velik krajolik.. divan, razigran park.. moje misli nisu velike, ali u njemu nalaze neiscrpnu inspiraciju..