Piše on onda o svojoj hudoj sudbini, pa na samrti tiskanog novinarstva odaje poštu svim neznanim herojima koje je dopadao nezahvalan posao pisanja u historijske nedjelje, svim onim zlosretnim kolegama što su u nedjelju 18. lipnja 1815., kad je ugovorena bitka kod Waterlooa, za sutrašnje brojeve pariških novina pisali nadahnute retke o Božjoj providnosti koja je Njegovo Carsko Veličanstvo vratila s Elbe, da svojom mudrošću, razboritošću i vojnim genijem dotuče pruske žohare i onog wellingtonskog šupka.

Napokon: je li to što označuje ime globalizacija uopće nešto, u odnosu na što se može zauzeti pozicija za ili protiv, ili to ime označuje prije neku vrstu historijske zakonitosti kojoj nužno podliježemo, takoreći neizbježnu historijsku istinu svijeta u kojem smo situirani?

Tri tematske cjeline (Rušenje i devastacija; Transformacije u reprezentaciji NOB-a i Novi koncepti) upućuju na neke aspekte historijske situacije nastanka spomenika i njihovog rušenja.

Što znači postaviti se na kraj krajeva moderne kao onog perioda čije historijske uvjetovanosti još nije nestalo, iako već sada upućuju na svoj vlastiti neizvjesni kraj?

Međutim nekritički izvještaj Konstantina Porfirogeneta o Sklavinijama moze poslužiti kao podloga za zaključke samo onom historičaru kome nije odveć stalo do historijske istine.

Naime sve njih možemo smjestiti u već postojeće historijske periode, bilo da se radi o rimskom dobu ili srednjem vijeku.

Zato što je Socijalostička radnička partija jedina stranka programski i organizaciono pozicionirana kao borac, ne samo za ekonomske, nego i za historijske interese rada i radnika, i smatra da rješenje povijesti može biti samo klasna borba i socijalizacija nasuprot privatizacije koja je u toku, bez obzira da li će se taj konačni rasplet dogoditi dijelom ili u potpunosti na ulici ili u parlamentu.

Ali ne hvalim se s time Historijske nužde će se i nadalje same opravdavati Osim toga, budući humanistički odgojen čovjek S neosporno razvijenim ukusom Baš mi i nije do detalja Tek nekvalificirano tvrdim: U danima što nadolaze Ja imam perfektno rješenje za petu kolonu u Hrvatskoj I Dušan Dragosavac, ako poživi, morat će ga prihvatiti

No, to nije nezrelost za koju bi se moglo optužiti historijske okolnosti ili nužnosti (Nismo mi ovdje još zreli za to, drugo je Amerika, drugo je Njemačka, Nije još vrijeme za to, Treba nama još dosta vremena i sl.).

One kritiziraju zapadnjačke historijske interpretacije fokusirane na modernizacijske pojave poput nacionalnih društava i ekonomskog razvoja kao specifično europske fenomene.

Mnoge spoznaje bitne za srednjojužnoslavensku dijalektologiju iznio je Dalibor Brozović u radu ÂťO jednom problemu naše historijske dijalektologije ⠀ stara ikavsko-ijekavska granicaÂŤ (Zbornik za filologiju i lingvistiku, IV-V, 1961 - 1962, str. 51 - 57), međutim, mnogo je važnija monografija ÂťO problemu ijekavskošćakavskog (istočnobosanskog) dijalektaÂŤ napisana ljeti 1960., primljena za tisak u Akademiji 1963., objavljena u drugoj knjizi Hrvatskoga dijalektološkog zbornika 1966., str. 119 - 208. Tu je istočnobosanski dijalekt uspoređen s jugoistočnim i sjeverozapadnim govorima istočnohercegovačkog dijalekta, opisana su proučavanja toga dijalekta, iznesene su njegove osobine, poglavito, naravno, ijekavizam, šćakavizam i akcentuacija, definirano je prostiranje, pri čemu se sa stanovitim rezervama sada spominje i dolina Usore kao dio toga dijalekta; opisano je vrlo složeno stanje njegova stanovništva, povijest terena, kategorije pučanstva, unutarnja razvedenost dijalekta s obzirom na regionalne, vjerske i genetske razlike, geneza dijalekta; dana je osobito važna definicija stare zapadne štokavštine, objašnjene su stare genetske veze toga dijalekta, današnja struktura i mjesto među srednjojužnoslavenskim dijalektima.

Općenito možemo zaključiti: historijske činjenice pokazuju da se žene kršćanke osjećaju od početka kao osobe koje odlučuju o svom načinu života neovisno od društvenih pritisaka još postojeće poganske kulture.

Iako se, izuzev autora Piramide zablude Edhema OSmanovića radi o anonimnim autorima, njihove ivrsne historijske, arheološke i geološke analize, raskrinkavaju laži, duhoviti prilozi, kao i dokumentacija svih protivzakonitih djelatnosti " fondacije " Semira Osmanagića, činile su i čine ovaj tandem jednim od rijetkih utočišta trezvenog razmišljanja te ljudskog poštenja i dostojanstva u BiH...

Po povratku u domovinu postao je kotarskim školskim nadzornikom u Zadru i konzervatorom Središnjeg povjereništva za historijske spomenike zadarskog okružja; od 1883. ravnatelj je klasične gimnazije i Arheološkog muzeja u Splitu te konzervator povijesnih i umjetničkih spomenika za srednju, a od 1912. do 1925. za cijelu Dalmaciju.

Samu visinu nadnice određuje biološki minimum (osnovne biološke potrebe radnika), no i historijski minimum koji je dvojak a odnosi se na historijske potrebe radničke klase " priznate " od strane kapitalista i historijske potrebe " koje je nametnula borba proleterske klase " (Althusser 1986:122).

Ne potvaraj alime, nego pozovi i tog tvog šejha i dodji i ti da pa to riješimo, ne mogu više trpjeti te tvoje laži, neka se šejh registruje, neka piše i na arapskom, samo da se riješe te tvoje laži, koje to on ' istine ' skriva od ummeta, ispade, samo tvoj šejh zna historijske istine, samo on zna pravi put.

Metodološki, istraživanje će biti obavljeno prema standardima historijske znanosti, a naglasak će biti na multidisciplinarnom pristupu.

Da li se naš razum prvo mora riješiti orijentacije prema materijalnim stvarima i dominacije tradicionalne logike pa tek onda stvoriti nezavisnu i " čistu " osnovu kojom bi mogao bar približno biti u stanju za način shvatanja naše egzistencije i historijske uloge?

Od općih obilježja socijalističkih udžbenika autor navodi prešućivanje nacionalizama i razlika između jugoslavenskih naroda, pojednostavljeni dualističan model historijske interpretacije, načelo reciprociteta među republikama i narodima te jako isticanje rata i NOB-a.

Oslanja se na tradiciju kulturno-historijske etnologije u sprezi s kulturnoantropološkim korpusom znanja, pristupa, spoznaja i metoda.

Ili, ako niste Srbin, možda ste Jugosloven, pripadnik umjetne nacije koja je nestala čim je s historijske pozornice sišao komunizam kao totalitarni politički sustav.

Umjesto toga, čini se da je Aglaia Konrad poznata po tome što pokazuje višeznačne društvene, historijske i političke efekte, čiji je najvidljiviji agent u otvorenom prostoru arhitektura, točnije: različiti urbanistički programi ili kvaziurbanistički fenomeni.

Međutim, ova druga knjiga Historijske čitanke malo je tmurnija.

« Lice koje traži dozvolu mora na praktičnom ispitu pred komisijom dokazati: 1. da poznaje u glavnim crtama opću historiju i geografiju naše države, zatim povijest umjetnosti a i faunu i floru onog turističkog mjesta u kojem želi biti vodičem, 2. da dobro poznaje turističke, historijske, umjetničke, arheološke, etnografske i druge znamenitosti onog turističkog mjesta u kojem namjeravaju biti vodičem, 3. da dobro vlada onim stranim jezikom u kojem želi obavljati radnju vodiča ».

Danasnji covjek, koji se izgubljen krece po tim posljedicnim sedimentima stotina milijuna subracnih zrtava, stjeranih do sada u najvece historijske gubitnicke zablude, sve se vise pretvara u puku planetarnu skitnicu, doslovnog lumpen proletera, hvatajuci tek povremene udisaje na prelazu iz danasnje egzistencijalne nadnice za strah prema sutrasnjoj jos vecoj neizvijesnosti.

Descartes) i obnova historijske znanosti (Ibn Khaldum, Jean Bodin); prosvjetiteljska strujanja i nastanak izvaneuropske etnologije kao zanosti o povijesti kulture čovječanstva (A.

Slijedi prikaz prevladavanja evolucionizma, priklona shvaćanju historijske dimenzije razvoja kulture i društva te prikaz kulturnohistorijskoga pristupa u užem smislu (F.

Pored toga, inzistiranje na " radničkoj klasi " istovremeno je insistiranje na emancipatorskom nasljeđu radničkih ustanaka i revolucija, što ima prvorazredni značaj za razvoj historijske samosvijesti radnih ljudi bez koje nema istinske socijalističke revolucije.

" Mnoštvo ", " prekarijat " i sl. pretstavljaju izraze s kojima radnička klasa biva lišena historijske (samo) svijesti i revolucionarnog nasljeđa.

Studij arheologije pokrenut je godine 1956. u okviru Filozofskog fakulteta u Zadru u sklopu tadašnje historijske studijske grupe, a prvi su nastavnici bili Šime Batović, Mate Suić i Ivo Petricioli.