Goldstein nije zaokupljen historiografskom metodologijom, ali je zaokupljen historiografskom heuristikom, značenjem povijesti u sadašnjosti - a za to su sve te spoznaje neophodne.

Naznačio je što trilogija predstavlja u historiografskom smislu, tj. što ona znači u smislu objektivnog, znanstvenog suočavanja s prošlošću i koje su to dvije razine cjelovitog suočavanja s prošlošću: »Prva razina suočavanja s prošlošću odnosi se na saznavanje dokumentiranih, objektivnih činjenica koje omogućuju istinitu rekonstrukciju tijeka povijesnog događanja, kako u njegovim pojedinostima tako i u složenim uzročno-vrijednosnim odnosima.

Razvijan od 16. stoljeća nadalje, nije polučio sumjerljive vrijednosti na književnoumjetničkom planu, no, nadoknadio je to bogatom produkcijom na životno važnim poljima - pravnom, vjersko-poučnom, leksikografskom, historiografskom, praktično životnim (ljekarnički, poljodjelski, kulinarski).

Ekonomska historija, koja je u hrvatskoj historiografiji u određenim razdobljima 20. st. imala različit status, u hrvatskoj se historiografiji još uvijek tretira, prema mom mišljenju, s unaprijed pozitivnim vrednovanjem, a neki je hrvatski povjesničari smatraju temeljnom historiografskom disciplinom.

Bogdanova) i u organizaciju obrane Tuđmanova doktorata u Zadru, jer je dio sveučilišnih profesora s katedre za povijest u Zagrebu bio izrazito kritički raspoložen prema Tuđmanovu historiografskom djelovanju.

Osim osnovnom historiografskom zadaćom, djelatnici Zavoda sustavno su se bavili istraživanjem povijesti likovnih umjetnosti, povijesti pisma i jezika, povijesti crkve, gospodarske povijesti, etnografije, etnologije, etnomuzikologije područja Istre, kvarnerskoga primorja i Gorskoga kotara.

Radi se o klasičnom djelu o historiografskom istraživanju i, ujedno, o knjizi u kojoj Marc Bloch, jedan od osnivača najpoznatije povjesničarske škole 20. stoljeća, škole Anala, razmišlja o prirodnom smislu povijesne znanosti.

U historiografskom smislu stvari su uglavnom jasne.

Mujičićev dramaturški princip zgušnjavanja činjenica stvara svojevrsno ludističko poigravanje historiografskom metafikcijom unutar koje na Trsatu boravi knez Zrinkopan, a Rijeku istodobno namjeravaju napasti mletačke i turske flote.

U savjesno pisanom historiografskom radu o počecima ustanka Đoko Jovanić konstatira da je Gojko Polovina bio stvarni rukovodilac ustanka, komandant, komesar i predstavnik vlasti.

U historiografskom radu zaokuplja ga širok raspon tema iz političke, kulturne, intelektualne i demografske povijesti Dubrovnika, Dalmacije i Hrvatske od 18. do 20. stoljeća.

Također je ostvarena i suradnja s Britanskim veleposlanstvom kroz volonterski rad i pomoć u pripremanju izložbe Vis - 60 godina kasnije, tijekom koje je u Hrvatskom historiografskom institutu u Zagrebu organiziran sastanak starih Višana i britanskih ratnih veterana a EUQUIZ tim počašćen je pozivom i prisustvovanjem godišnjoj Božićnoj zabavi u zagrebačkom hotelu Westin u organizaciji Britanske ambasade.

Odatle i Katićeva zabrinutost spoznajom da je u krv i život naroda ušlo mnogo neprovjerenih i neutvrđenih činjenica, nešto što ni s povijesnim tijekom niti s historiografskom metodom ne bi smjelo niti ni u kakvoj vezi.Uza znanstveni rad, Katić je popularizirao hrvatsku povijest, približavao je običnu čitatelju, obrazovanu ali i neuku čovjeku, pri čemu je često nastojao i literarnu crtu unijeti u škrtu stvarnu okosnicu oko koje se gradila spoznaja hrvatske povijesti ranog srednjeg vijeka.Objavljena su mu djela: Borba Grgura Ninskog sa splitskim nadbiskupom Ivanom (1925.), Stopama hrvatskih narodnih vladara (1929.), Na vratima hrvatske povijesti (1930.), Svoji na svome (1932.), Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpimira (1932.), Sveta Mala Terezija (1932.), Povijest katoličke crkve (1933.), Ubavo selo: pripovijesti (1934.), Kraljica Jelena: roman iz doba hrvatskih vladara (1935.), Pregled povijesti Hrvata (1938.), Vođa po starohrvatskom Solinu (1939.), Tri najveća hrvatska kralja (1943.), Hrvatska poviest I. za VIII. razred srednjih škola (1943.), Kratka poviest Hrvata (1946.), Solin od VII do XX stoljeća (1971.), Davni glasovi iz solinskih ruševina (1976.) i dr. Katić je objavio brojne radove u časopisima, almanasima, zbornicima i novinama (Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Starohrvatska prosvjeta, Bogoslovska smotra, List biskupije splitsko-makarske, Hrvatsko kolo, Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, Riječ, Pučka prosvjeta, Hrvatska straža, Novo doba, Katolički list, Hrvatski narod, Spremnost i dr.)

Kustosice izložbe Branka Benčić i Aleksandra Sekulić surađuju od 2010. na projektima koji se bave eksperimentalnim filmom, njegovom arhivskom, izlagačkom i historiografskom praksom, poput projekata MAFAF Nevidljiva istorija, Pogled iz Beograda, realiziran u Centru za kulturnu dekontaminaciju 2011. godine u suradnji s MMC Luka iz Pule, te realizacije izložbe i programa projekcija Slobodan Šijan: Filmski letak u okviru popratnog programa Festivala igranog filma u Puli.

Osim osnovnom historiografskom zadaćom, djelatnici Zavoda sustavno se bave istraživanjem povijesti likovnih umjetnosti, povijesti pisma i jezika, povijesti crkve, gospodarske povijesti, etnografije, etnologije i etnomuzikologije.

Radi se o historiografskom bloku sa sjajnom uvodnom studijom.

To što je dama ispisala opus ne pročitavši ni približno sve knjige o kojima je pisala nije spiječilo najvećega fantastičara među hrvatskim književnim povjesničarima da se, prvo, posluži istom metodom u vlastitom historiografskom postupku te da gospodičnu, sasvim logično, ta ipak je ona njegov intelektualni smjerokaz, proglasi umalo književnom veličinom.

SAŽETAK: U radu se prikazuje kako je u historiografskom časopisu (Časopis za suvremenu povijest) tretirana poslijeratna povijest (1945. 1990.).

Dalibor Cikojević piše o povijesti, gleda je kroz prizmu jakih povijesnih ličnosti zavirujući pri tome u duh vremena u kojemu su živjeli poznati glazbenici, preispituje vlastiti iskaz koristeći se historiografskom metafikcijom kako bi potvrdio da je njezin svijet odlučno fiktivan, ali i neosporno hisstorijski, pronalazi dovoljno snažnih dokumentarnih povoda za još jedno ras-krojavanje životnih priča poznatih umjetnika.

Nedostaju, nažalost, Pjesni ljuvene, koje su kružile među dubrovačkim pustopašnim mladićima i na samrti izazvale grižnju savjesti u pjesnikovu srcu, kako je to zabilježio Đ uro Grizić 1724. u najstarijem historiografskom zapisu o Gundulićevim stihovima.

e moj marko prošla su ta vremena kad su takvi falsifikatori kao ti vedrili i oblačili historiografskom scenom.

Barbalića (1914. - 1994.), Anamari Petranović o Dr. sc. Mirku Zjačiću (1912. - 1977.) kao pravnom povjesničaru/arheografu, Milan Radošević o Dr. sc. Vjekoslavu Bratuliću (1911. - 1995.) kao povjesničaru Istre, Tihomira Stepinac-Fabijanić o Etnološkom djelu dr. sc. Josipa Miličevića (1933. - 2000.), Darinko Munić o Ekonomskim prinosima dr. sc. Marka Legovića (1922. - 2009.), Maja Polić o Historiografskom i arhivističkom djelu dr. sc. Danila Klena, Mihael Sobolevski o Dr. sc. Antunu Gironu (1936. - 2004.) kao historičaru zapadne Hrvatske u XX. stoljeću, te Mirjana Crnić o Znanstvenom i kulturnom djelu mr. sc. Darka Dekovića (1947. - 2008.).

Kroz pregled stvaranja i historiografskom interpretacijom raspravlja se semantičko polje oba pojma u relaciji s kulturnim i političkim kontekstom.

Zanimljivo je da su to sve pripadnici šireg kruga povjesničara koji su na tragu poznatih analista (Bloch, Febvre, Le Goff) radili na monumentalnom historiografskom djelu Histoire du corps (2006.) francuske grupe autora (Corbin, Courtine, Vigarell).

Mi se osvrćemo na sam fenomen takvih rasprava koje pokazuju da se u historiografskom radu uvijek treba polaziti od objektivnih i dostupnih izvora i potom ih primjereno i kontekstualno tumačiti.

Primjera radi, do studenata povijesti za vrijeme studija u bivšoj državi uopće nisu dolazile spoznaje o masivnom iseljenju kao historiografskom problemu u Republici Hrvatskoj.

Tu spoznaju mogu zahvaliti historiografskom remek-djelu ' Treći Reich Nova povijest ' britanskog povjesničara Michaela Burleigha.

Ocjena o tome je li NDH bila država imala je niz važnih pravnih, političkih, pa i gospodarskih reperkusija, pa je zato u historiografskom pogledu važna i danas.

- Materijal na temelju kojega je napravljena serija u historiografskom je smislu višeslojnog značenja.

U istom se svjetlu može govoriti o historiografskom ili čak povijesnom prostoru.