" Slike su dio Hitlerove zbirke koja je obuhvaćala oko 45 slika, tridesetak kipova, natpisnu ploču i nekoliko darova.

vjerovatno u arhivama hitlerove države postoje optužnice za Židove koji su uspjeli izmaknuti nacističkim progoniteljima a neki su čak i potegli oružje na vojnike reicha te optužnice, danas, smatramo pravno nevaljalima

čestitam dan pobjede sssr-u, sada rusija što se tiće pobjede nad njemačkom u II svjetskom ratu to je veličanstvena pobjeda koja je pokazala snagu sovjetskoga naroda. njemačka nije bila bez šanse iako je podcijenila snagu crvene armije. hitlerove greške su bile: 1. zakašnjeli napad radi obračuna sa jugoslavijom i grčkom. 2. podcjenjivanje ruske zime 3. čekanje 2 mjeseca pred moskvom radi opasnosti bočnih udara a što je sssr iskoristio da dovuče sibirske trupe. 4. nečkanje japana da udari u leđa sssr-u 5. sveukupna ekonomska i vojna snaga antinjemačke koalicije.

General Vlassow je mislim Rus, koji je sa svojim vojnicima i konjanicima prešao na Njemačku stranu tokom njihova Blitz-kriga.Bilo je strahovito mnogo stranaca pod Wermahtom, a pogotovu iz Nordijskih zemalja, jer su Povjerovali u Hitlerove priče o specijalnom narodu i arijevskoj rasi.

Kako nisu uvidjeli, kada su Rusi krenuli, a s boka saveznici, da če Berlin ionako bespotrebno nastradati? šteta tolikih civila i djece, te Hitlerove mladeži ispranih mozgova?

Danas sam jednostavno shvatio svijetom upravlja (u pozadini stoje korporacije i razne tajne skupine...) država koja je u mnogim stvarima gora od Hitlerove Njemačke...

Dok su drugi narodi u Europi, pod nacističkim terorom mirovali, radi nacističke Hitlerove odmazde, kao Česi, Slovaci, Madjari, Rumunji, Austrijaci, Danci, Finci, Nizozemci, Bugari i Rumunji ili su imali neznatan DOMOLJUBNI pokret otpora, kao Francuzi i Poljaci ali bez uplitanja komunističke partije u Hrvatskoj sa naredjenjem Kominterne iz Moskve, komunisti su zakrvavili sa komunističkim terorom.

Himler biva razriješen dužnosti od Hitlerove strane, ali Rusi su već tada samo 60 km od Njemačke, no on i nadalje bezuspješno i očajnički pokušava kovati zavjeru sa drugim zavjerenicima, istomišljenicima kao i sa saveznicima.

Priča je ispričana kroz oči hitlerove tajnice Traudl Junge.

Dakako, ne pitam ovo da bih ojačao epitet moralnog SAD-a (dapače, i njihovi moćnici su sufinancirali Hitlerove kampanje da dođe na vlast), već povijesne činjenice radi.

Zadivljuje činjenica da, unatoč potpunom nedostatku forenzičkih dokaza Hitlerove ili Evine smrti, ova je priča već dugo vremena prihvaćena kao istinita.

Njegovo (marginalno) sudjelovanje u vlasti NDH nije bilo ni od kakvoga presudnog značaja jer je NDH bila uglavnom marioneta Mussolinijeve Italije i Hitlerove Njemačke, a sami rasni zakoni, koji su postali glavna stigma na Budaku, nametnuti su izvana od strane nacističkih prvaka (uz osobno Budakovo protivljenje), pa je činjenica Budakova potpisa u cijeloj situaciji nevažna: potpisao on bilo što ili ne, to nije imalo utjecaja na tijek događaja.

Kordićeva, znakovito i dosljedno, znanstvenu sveštokavsku balistiku i artiljeriju Slova o srpskom jeziku kod Karlovca i Karlobaga nije tako ni spomenula u čitavoj knjizi, dočim su navodno hrvatski purizam i nacionalizam, uključujući i sve hrvatske jezikoslovce koji ne prihvaćaju smušenu nazovi lingvistiku Snježane Kordić, prije svih naravno Stjepan Babić i Radoslav Katičić, na skoro svakoj stranici ubrojeni u nacionalsocijaliste i Hitlerove sljedbenike.

Prema riječima recenzentice knjige dr. Mirjane Gross, naročito je zanimljivo poglavlje knjige o jačanju antisemitizma 30 - ih godina prošloga stoljeća, dolasku židovskih izbjeglica iz Hitlerove Njemačke i o razvoju antisemitizma od ekskluzivnog hrvatstva do ustaškog antisemitizma.

Pohvalio se da će funkcionirati poput Hitlerove zloglasne tajne policije koja je počinila strašne zločine za račun nacističke Njemačke.

Panično ga pokušava naučiti jer se bliži kongres na kojemu bi trebali gostovati profesori iz Hitlerove domovine.

Više od šezdeset godina nakon rata, elektronička verzija Hitlerove paranoje i militarizma, koju je čak i njegov partner u zločinu, Mussolini, nazvao dosadnom, prošle se godine našla na prvom mjestu po prodaji online knjižare Amazon, no ubrzo nakon objave rezultata djelo je uklonjeno s te pozicije.

Tolike pare na ovog gore zlikovca koji je bio član zlatne Hitlerove mladeži trošit, lijepo neka svi koji su se sad na popisu stanovništva deklalirali kao kršćani kanu malo para i neka se Crkva financira od njihovih plaća, kao u Njemačkoj pa bi vidjeli koliko bi uopće bilo vjernika.

Komunisti su doista bili donositelji slobode jer kavez koji su nam namijenili ustaše, nacifašistički podrepaši, dotukao bi hrvatski narod koji bi u slučaju Hitlerove pobjede bio pretvoren u bijelo roblje.

Koliko god netko bio karizmatican (gledala sam neke Hitlerove govore, sto li su u njemu vidjeli, nije mi jasno), ipak je jos vaznije ono o cemu prica.

Ne želim ovdje uspoređivati Hitlerove ratove s našima, no bijeg od činjenica mislim da je vrlo sličan.

Naime, uz sporazum o prijateljstvu između Hitlerove Njemačke i Sovjetskog Saveza potpisani su i Tajni protokoli o podjeli Istočne Europe, i komunisti i nacisti su novu liniju razdvajanja u Europi nazvali " interesnom granicom ".

Koreje napisano je da je Kim Jong-un podijelio kopije Hitlerove knjige, no S.

Britanija i Rusija) odlučile da sve Hitlerove satelit-države moraju nestati.

U redu, danas se kapitalisti i bankari više ne poistovjećuju sa Židovima, ali nevjerojatno je koliko 25 točaka programa Hitlerove nacističke partije podsjeća na neke zahtjeve koje u antikapitalističkim prosvjedima danas možemo čuti.

Framleyska gradska dvorana bit će mjesto na kojem će se ovog vikenda održati posebna premijera prva izvedba Hitlerove Prve simfonije u ovoj zemlji.

Činjenica koja direktno opovrgava Hitlerove stavove je činjenica kako su neki od najistaknutijih boraca za besklasno društvo i uništenje kapitalizma bili upravo Židovi - Karl Marx, Lev Davidovich Trotsky, Rosa Luxembourg, Lev Borisovich Kamenev i još mnogi drugi.

Knjiga se sastoji od Hitlerove autobiografije i ideoloških traktata koji su prepoznatljivi u kasnijem antisemitizmu i nacističkoj ideologiji.

Nakon Münchenskog sporazuma u rujnu 1938, kojim su Francuska i Velika Britanija odobrile Njemačkoj pripojenje Sudeta (nadajući se da će Hitlerove osvajačke apetite usmjeriti ka istoku, protiv SSSR - a), Beneš se pokorio i odustao od pokušaja vojne obrane.

Bez obzira na sve to, u nedavnoj prošlosti mnogo je javnih osoba iskazalo pozitivne ili neutralne ocjene Hitlerove vladavine i nacista; posebno u nekim zemljama Južne Amerike, Islamskog svijeta i nekih dijelova Azije.