Glede " boljševika ": službeno ime Lenjinove stranke bilo je Ruska socijaldemokratska radnička partija (boljševika), skraćeno RSDRP (b), sa ovim dodatkom " b " nakon raskola u RSDRP 1903. Na tom kongresu, održanom u Buxellesu i Londonu (stranka je naravno bila ilegalna), bila su 43 delegata i Lenjinovi pristaše imali su većinu, odatle " boljševici ".

Kolutanje očima je htjelo ukazati na besmislenost odvajanja lenjinističke inačice marksizma kao teorije od Lenjinove (i dosljednih mu nasljednika) političke prakse u 20. st.

Buharin je osoba veoma mekog srca. 13 Kantovski kazano, ovo je meko srce (u kojem je lako prepoznati daleki odjek Lenjinove reakcije protiv slušanja Beethovenove Appasionate: tu glazbu ne smijemo slušati jer će nas omekšati, pa ćemo nenadano poželjeti zagrliti svog neprijatelja umjesto da ga nemilosrdno ubijemo...), naravno, preostatak patološke sentimentalnosti koja zamagljuje subjektov čisto etički stav.

Pregledao sam sve Lenjinove govore što ih je održao tijekom 1920. (i to u tri različita izdanja: dva poratna beogradska i jedno, međuratno, rusko), ali u Lenjinovim javnim govorima te njegove izjave nema. (Postoji uvijek otvorena mogućnost da ju je uklonila sovjetska cenzura, to prije što je golemi D ' Annunzijev književni opus u prijevodu na ruski je zik od 1929. godine nadalje u potpunoj nemilosti sovjetske vlasti).

Jedno jutro nakon sastanka kod Lenjinove glave osvanuli smo u obližnjem šamanskom uredu.

Tako se istaknuo na poslu da je bio dobitnik najveće sovjetske nagrade, Lenjinove nagrade.

Prodaju se uglavnom šarolike povijesno-političke relikvije vezane uz socijalizam (ordenje, Lenjinove biste, plakati državne propagande i slično), što originali što replike, te nepregledna količina besmislenih tričarija, ali koje predstavljaju idealan dar za nekoga tko želi uspomenu iz Rusije.

Tekst prikazuje teorijsku analizu Preobraženskog radi razumijevanja ispravne metode analize sovjetske privrede u razdoblju neposredno nakon Lenjinove smrti. [... ]

Presudna uloga Lenjinove političke intervencije u filozofsko polje dokumentovana je, između ostalog, njegovim pismenim uputstvima i naredbama poput one od 16. jula 1922. godine, po kojoj: Komisija pod rukovodstvom Manceva, Mesinga i drugih mora napraviti spiskove i trebalo bi nekoliko stotina slične gospode nemrlosrdno izgnati u inostranstvo.

Najžešća od svih revolucija, koje su se zbile u samo 38 godina (Sun Jat-sen 1911. i Mao Zedong 1949. godine), bila je Staljinova nacionalna industrijska revolucija 1931. godine unutar Lenjinove klasne Velike oktobarske revolucije.

Iz povijesne perspektive znamo da se Trocki razišao sa Staljinom, izbačen iz KP SSSR-a, otišao u inozemstvo, ali je i dalje ostao žestoki komunist, te bi, da je on došao nakon Lenjinove smrti umjesto Staljina sigurno vladao kao i sam Staljin.

Nekidan je Boris Rašeta u jednom tekstu primijetio kako je povijest komunizma u Hrvatskoj posve tabuizirana, dok se u većini europskih zemalja, od Praga do Moskve, kroz suvenire, babuške, Lenjinove slike, sovjetske uniforme, zastave i druge artefakte crvena priča već godinama eksploatira kao masovno kurentna turistička roba.

Kad je izbačen iz Socijalističke stranke, on je ostao i dalje u prijateljskim odnosima s francuskim radikalnim socijalistima, a također i iskren Staljinov miljenik i nakon Lenjinove smrti.

Ne samo socijalni (klasni) karakter, već pre svega anti-kolonijalna priroda Oktobarske revolucije i temelji ekonomske, naučne i vojne moći koji su u njoj postavljeni, predstavlja osnov Lenjinove popularnosti u Rusiji, kao i u onim zemljama koje se bore protiv savremenog imperijalizma.

Ova vlada jos cita lenjinove manifesta da drzava treba kontrolirati sve i svasta i dijeliti onima koji joj pljescu.

Po riječima autora ishodište teme o važnosti oporuke totalitarnog vladara uzeo je iz Ovsjenkove biografske knjige o Staljinu, odnosno nadahnuta je uspješnom borbom Josifa Visarionoviča da izbjegne izvršenje Lenjinove oporuke i preuzme vlast u SSSR-u.

Nakon rata Tito je, poput Staljina nakon Lenjinove smrti, izveo istinsku kontrarevoluciju dao je poubijati sve prvoborce Listopadske revolucije kojima je na umu bio samo ' meà unarodni radnià ki pokret ' i svjetska revolucija.

Što se tiče Lenjinove teorije samoodređenja nacija, nesporna je činjenica da su zahvaljujući tome mnoge etničke skupine, uključujući i one koje dotad nisu nikad imale nikakav politički subjektivitet, dobile statuse nacionalnih zajednica u SSSR-u, a zatim sa slomom komunizma i države.

Braneći administrativna suđenja Lenjinove tajne policije Čeke Trocki je zapisao kako mi otvoreno priznajemo da uvjeti građanskog rata nisu optimalni za sprovođenje nepristranog pravosuđa.

To je bilo znatno drugačije od Lenjinove ideje diktature proleterijata (čitaj Partije) koja je imala tragične posljedice u Rusiji.

Parafraza je to one Lenjinove: Učiti, učiti i samo učiti, koja se također uklapa u ovu priču jer je i cjeloživotno učenje imperativ novinarskog zanimanja.

Ako netko ima nešto protiv Lenjinove oštre kritike bogograditeljstva Maksima Gorkog, izravnog obogotvorenja čovjeka, trebali bismo imati na umu da je i sam Gorki surađivao s biokozmistima.

Ali, odmah dodaje Žižek, jezgro Lenjinove utopije izraslo je na katastrofi 1914. i njegovom svođenju računa sa ortodoksijom Druge internacionale.

Teoriju su vrlo brzo prihvatile pojedine europske frakcije komunističke internacionale razočarane ekonomskom neefikasnošću Lenjinove Ruske države, kao što su Talijanski fašisti, i Njemački nacionalni socijalisti.

Velika parada Lenjinove izgradnje prve faze komunizma 20. stoljeca, mogla bi konacno poprimiti razmjere kinesko nabreknutog balona, koji bi svojim rasprsnucem pridonio trece svjetskoj kataklizmi, toj socioloskoj farsi Globalnog korporacijskog kapitala, koju on pomno rezira uz pomoc njegovog dezurnog komunistickog neprijatelja, te koja bi nedvojbeno napokom stala zivota i njenih obaju aktera.

Za vrijeme socijalizma, Lenjinove riječi upućene mladima koje predstavljaju odgovor na pitanje što činiti? a glase učiti, učiti i samo učiti, neprestance su isticane i nalazile su se na zidovima svih škola.

Edvard Kardelj je 1941. izvršio monitoring ustanka partije u Hrvatskoj i zaključio da ustanak zato nije uspio što se drugovi nisu držali Lenjinove revolucionarne prakse, te je Kardelj u depeši Tita obavijestio kako je drugovima u Hrvatskoj objasnio da« (...) u ratu se ne smijemo plašiti uništenja čitavih sela, teror će bezuvjetno dovesti do oružane akcije. »Teror se i dogodio 2. kolovoza 1941. u bosanskim selima Krnjeuša i Vrtoče kada su pod crvenim stijegom revolucije ubijena 83 zarobljena seljaka odnosno osobe hrvatske nacionalnosti i rimokatoličke vjeroispovjedi, među njima zvjerski zaklani župnik Krešimir Barić.

Nakon Lenjinove smrti 1924. vlast je postupno preuzeo Josif Staljin (vladao je do 1953.) koji je pokrenuo ubrzanu industrijalizaciju i nasilnu kolektivizaciju poljoprivrede.

Ili su to novinari HRT-a u Hrvatskoj htjeli pogurati i ubrzati Lenjinove ideje i ideje moskovske PRAVDE.

Kad smo kod loših dečki, prema Benitu ću biti objektivan i ponoviti Lenjinove navodne riječi upućene talijanskim lijevim socijalistima: " Što ste pustili da vam taj ode desničarima, doveo bi vas do pobjede " (Kao emigrant izvrsno je upoznao talijanske političke prilike.) prikaži cijeli komentar