Glavni predstavnici oporbe protiv Roguljina shvaćanja uloge treće gene racije HKP a bili su: vlč.

Uključivši se u polemiku dr. fra Karlo Eterović (1874. 1935.) izrazio je bojazan da bi zbog nastalog spora u HKP u moglo doći i do otpada od Katoličke crkve, navodeći pritom slučaj Sillona, koji je zabranio papa Pio X. (1903. 1914.). [ 34 ]

On je osjetio da bi dalje produljivanje jaza između Roguljine skupine »nacijonalaca«, te đakovačko sarajevskih i drugih »integralaca« moglo lako uzrokovati kona čan rascjep u HKP u.

Da bi to spriječio, zahtijevao je da cijeli HKP bude pod neposrednim vodstvom katoličkog episkopata.

HKP a) u domovini stvara ideologiju pokreta, te daje smjer svemu kulturno socijalnom pa i političkom radu svojih članova.

Osim njih, u rad Narodnog vijeća uključili su se i mnogi dru gi pripadnici HKP a.

Skoro izdvajanje javne poljoprivredne savjetodavne službe iz Hrvatske poljoprivredne komore (HKP) podijelilo je Ministarstvo poljoprivrede i čelnike komore, koji se teško mire s gubljenjem te stručne službe samo godinu dana nakon što je ušla u njihov sastav.

Biskup Mahnić smatrao je sebe običnim članom HKS a. [ 9 ] O tome što je HKS prema izvornoj Mahnićevoj zamisli trebao biti, a što je zapravo bio u HKP u i potonjoj Katoličkoj akciji (KA), ne postoji jedinstveno mišljenje. [ 10 ]

U ratnim godinama sukob mišljenja unutar seniorskih redova toliko se zaoštrio da su sami seniori tvrdili da im je »prijetio raskol ili čak potpuno uništenje«. [ 20 ] Naime, Roguljin članak »Pred zoru« bio je detonator žestokih rasprava i sučeljavanja mišljenja o koncepciji HKP a i njegova daljeg usmjerenja.

Tvrdio je da je on samo sistematizirao misli i ideje koje su već otprije postojale u HKP/HKS u. [ 21 ] Značenje je toga članka bilo u prvom redu u tome što je on predstavljao svjesno ideologiziranje HKP a, a to će imati dalekosežne posljedice ne samo za njegov razvoj, nego i za ulogu katolicizma u političkom životu Hrvata. [ 22 ]

Aktivno sudjeluje u svim aktivnostima HUP-a i HKP-a, zalaže se za kvalitetno primaljstvo i pravo žena na izbor u porođaju.

Nakon posljednjih predavanja održanih u ovoj akademskoj godini, uslijedilo je završno druženje kojem su nazočili ravnatelj Studija, provincijal HKP sv. o.

Nastankom jugoslavenske države, stvoreni su povoljni uvjeti za konačnu prevagu Roguljine skupine u HKS u, a time i u cijelom HKP u.

Rogulja i njegovi istomišljenici bili su svjesni da je došlo njihovo vrijeme i da dalji razvoj HKP a ovisi o stupnju njihove vlas tite organiziranosti, odnosno mogućnosti da u praksi provedu svoje zamisli.

Pobjeda Rogulji bliskih seniora u pitanju orijentacije HKP nije bila duga vijeka.

Iako je veći dio seniora koji su se opirali Roguljinu shvaćanju HKP a i njegove uloge u hrvatskom javnom životu morao odustati od svojih stajališ ta, to još nije značilo da uskoro neće doći do novih razmirica.

Opći optimizam koji je zahvatio članove HKP a sa Senioratom na čelu, glede velike i perspektivne budućnosti katolicizma u novonastaloj državi, treba promatrati u svjetlu iluzije da će »Hrvati voditi novu državu, odnosno da će doći do prevage katoličkoga elementa«. [ 39 ] S takvim je varljivim perspektivama HKS odlučno i užurbano krenuo u osnivanje svoje političke stranke, koja će se na političkoj pozornici pojaviti u prvim mjesecima postojanja Kraljevine SHS.

Završivši studij u Parizu u jesen 1922., Ivan Merz vratio se je u Zagreb, gdje se odmah uključio u rad organizacija Hrvatskoga katoličkog pokreta (HKP), kome je pripadao još od srednjoškolskih dana.

Budući da se HKP, razvijao pod utjecajem dr. Petra Rogulje, i bio pod vodstvom Hrvatskoga katoličkog seniorata (HKS), kao vrhovnog foruma, koji je zastupao gledište, koje je znatno bilo drugačije, Ivan Merz se zalagao da se HKP potpuno depolitizira i uvede Katolička Akcija (KA) u redove đačkih i studentskih organizacija.

Pravi povod bila je nemoć HKS da unutar KA uvede političku granu HKP-a ostvaren u Hrvatskoj pučkoj stranci.

Merz je u svojim javnim nastupima ustvrdio da politička grana i socijalno-ekonomska HKP-a nemaju nikakve veze s KA.

Merzov suvremenik, opisujući stanje u tadašnjem HKP-u ustvrdio je da se radilo sasvim konkretno o tomu, hoće li vodstvo organizacija KA biti i načelno i praktički u rukama mjesnog biskupa i hoće li organizacije KA biti i praktički neovisne od svakog stranačko-političkog utjecaja, ili će morati ne doduše prema vani i prema svojim pravilima, ali zbiljski i praktički pomladak i uporište jedne političke stranke, tj.

PRIJEDLOG RJEŠENJA: HKP-a predlaže da se istima, temeljem njihove naobrazbe, ali i godina radnog staža, prizna pravo na naziv prvostupnice primaljstva.

HKP-a nadalje predlaže da iste imaju sva prava i djelokrug rada kao i prvostupnice primaljstva osim prava na otvaranje samostalne privatne prakse.

Budući su razni nazivi izazivali nedoumice i nejasnoće Vijeće HKP-a je donijelo odluku da će svim osobama koje su završile srednjoškolski obrazovni program za zanimanje primalja pod stručni naziv na licencama biti navedeno " Primalja ".

Konačno, HKP-a nije mogla degradirati osobu kojoj na svjedodžbi piše medicinska sestra primalja ili samo primalja izdavanjem licence sa nazivom " primalja-asistentica ".

Time se i težište rada HKP-a za neko vrijeme prebacilo s kulturne borbe na političku.

Naime, kada je započeo Prvi svjetski rat, dijelu vodećih ljudi HKP-a, koje je pokretao iskreni katolički idealizam, i kojima je, osim toga, bila puna kapa velikogermanstva i mađarskih posezanja, činilo se da bi poraz Austro-Ugarske Monarhije i stvaranje zajedničke države južnoslavenskih naroda otvorio neiscrpne mogućnosti djelovanja u smislu rada na rekristijanizaciji javnoga života i promicanju crkvenog jedinstva te omogućilo slobodan nacionalni razvoj.

Predsjednica je spomenula dopis članice Ankice Šulentić iz Zagreba koja traži od HKP da potražuje povrat uplaćenih članarina od HKMS.

Predsjednica je napomenula kako ne postoji zakonska mogućnost da HKP u ime svojih članica potražuje povrat uplaćenih članarina već to može učiniti samo svaka članica individualno i u svoje ime, te da će se na ovaj dopis HKP očitovati Ankici Šulentić u pisanom obliku.