Na tom je sastanku za Seniorat bilo od odsudnog značenja prihvaćanje Statuta/Pravila HKS a. [ 47 ] Tim je činom definitivno provedena reorganizacija Seniorata i njegovo postavljanje na nove temelje.

Godine 1912., u Zagrebu je, na poticaj biskupa Mahnića, pokrenuto osnivanje Hrvatskoga katoličkog seniorata (HKS). [ 7 ] Institucija Seniorata (ili Starješinstva) nije bila novum hrvatskih katolika.

On je kao oblik rukovođenja u katoličkim pokretima postojao i u drugim zemljama Austrija, Slovenija i dr. [ 8 ] Članstvo Seniorata biralo se, u načelu, među završenim studentima, bivšim članovima hrvatskih katoličkih akademskih društava i bogoslovskih zborova.

Pri izradi rada služili su se istupima hrvatskih političara u Hrvatskom saboru te člancima objavljivanim u hrvatskom tisku, osobito u službenom glasilu Središnjeg zemaljskog odbora, narodnoj zaštiti, u listu Stranke prava, takozvanih frankovaca, Hrvatskoj, u listu Starčevićeve stranke prava, takozvanih milinovaca, Hrvatskoj državi, u listu hrvatskog katoličkog seniorata, novinama, te u zbornicima Središnjeg zemaljskog odbora, Spomenspisu na spasavanje istarske, dalmatinske i hercegovačke djece, objavljenom 1921. povodom obilježavanja akcije koloniziranja djece, te Kako je osnovana i što je učinila narodna zaštita 1914. 1924., objavljenom 1925. povodom desetogodišnjice osnutka Središnjeg zemaljskog odbora.

Stoga je tada zauzeto čvrsto stajalište da se politika Seniorata ne smije poistovjetiti niti s jednom postojećom političkom strankom u Hrvatskoj.

Budući da se HKP, razvijao pod utjecajem dr. Petra Rogulje, i bio pod vodstvom Hrvatskoga katoličkog seniorata (HKS), kao vrhovnog foruma, koji je zastupao gledište, koje je znatno bilo drugačije, Ivan Merz se zalagao da se HKP potpuno depolitizira i uvede Katolička Akcija (KA) u redove đačkih i studentskih organizacija.

Novosnovani HOS uživao je na početku povjerenje Seniorata jer je do njegova osnivanja i došlo njihovom voljom i odredbama.

Dr. Merz je sustavno poticao vjerske ciljeve i ideje KA te permanentno naglašavao ovisnost HOS-a od crkvene hijerarhije, bez posredstva Seniorata.

Neki su članova Seniorata poslije Merzove smrti željeli stvoriti dojam da je on pristajao uz teoriju po kojoj je svaki katolik »u savjesti dužan glasat« za HPS. [ 75 ] Zbog toga je vlč.

I to je bila jedna od točaka razilaženja s koncepcijom Seniorata: uloga duhovnika u omladinskom udruženju. [ 18 ] Ivanovim nastojanjem svećenik je postao u Orlovskom društvu duhovnik, a ne običan član.

Praktični zaključak: U ovoj našoj borbi za samoodržanje Orlovske organizacije, korake Seniorata treba tek registrirati, a o svim našim koracima redovito - više nego dosad - biskupe informirati i tražiti od njih savjete. " [ 8 ]

" Stoga mislim da u svim biskupijama kler valja izvući iz Seniorata koji je laičko udruženje, jer kako veli Pio X., svećenička vojska mora biti iznad laičkih društava pa makar ona (društva) bila i najbolja. " [ 24 ]

To je bio jedan od glavnih razloga Ivanova razmimoilaženja sa Senioratom i uzrok njegova isključenja iz Seniorata. [ 3 ] Iz cijelog članka, kao i iz navoda koji slijedi, uočava se jasnoća Ivanovih načela u prikazivanja te problematike.

2.1. Odnosi i razlike između Orlovskog saveza i seniorata

Merz je svakako zastupao stanovište da svećenici nipošto ne bi trebali biti članovi Seniorata gdje su bili jednakopravni članovi s laicima.

HPS a shvaćen je kao kriza cijelog HKP a i, naravno, njegove elite Seniorata.

Nije plakao zbog Seniorata nego zbog toga što se pod njihovom vlašću Hrvatski orlovski savez ne bi razvijao prema načelima Katoličke akcije pape Pija XI.

Ocijenivši da je rad oko centralizacije HKS a priveden kraju, vodstvo Seniorata je odlučilo sazvati sastanak seniora iz »svih krajeva naše domovi ne«. [ 41 ] Sastanak je održan 6. i 7. svibnja 1919. godine.

Deželića, svećenik Krešimir Pećnjak predložio je »zakletvu, po kojoj bi se imali svi senijori zavjeriti, da ne će iznositi ništa u javnost«. [ 43 ] Tekst seniorske prisege doslovno glasi: »Zaklinjem se trojedinim Bogom, da ću kao tajnu čuvati sve, što se tiče seniorata, Seniorski vjesnik i njegov sad ržaj.

Gajzerik je umro 477. godine, a prema načelu seniorata na vlast je došao najstariji član dinastije.

Perovića, koji je tvrdio da je Mahnićeva zamisao o tome da je potrebno uspostaviti »načelno jedinstvo pokreta«, urediti njegove djelatnosti i osigurati trajanje, našla svoje rješenje u osnutku Seniorata, koji »bi imao skrb daljnjeg tijeka rada i razvoja HKP« (vidi: B.

Iako je bio smatran pravim članom Seniorata, Ivan Merz nije zbog »načelnih razloga« položio propisanu seniorsku prisegu. [ 66 ] Član Seniorata ostao je do polovice 1926. godine kada je isključen, kako to navodi u pismu upućenom nadbiskupu Baueru, zbog toga: »Što se nije složio s mišljenjem da u Katoličkoj akciji imade cijeli kompleks stvari koje ne spadaju pod kompetenciju biskupa, već pod kompetenciju katoličkog pokreta, odnosno većine Seniorata: tako npr. biskupi neće opredjeljivati nacionalnu (u praksi: stranačko političku ideologiju Katoličke akcije), već se organizacije Katoličke akcije trebaju, u svojoj nacionalnoj ideologiji ravnati prema smjernicama Seniorata.« [ 67 ]

Službuje u Rijeci i aktivno sudjeluje u Hrvatskom katoličkom pokretu osobito na području publicistike i postaje tajnik seniorata.

Naime, budući da je za HKS »prva zadaća« bila »ujedinjenje crkava«, što je bio »providencijalni raison d etre države S. H. S.«, sve što je tome smetalo trebalo je ukloniti s puta, a najviše je smetala »separatistička plemenska politika«. [ 53 ] Iako je HKS isticao da se HPS temelji na »pozitivnom vjerskom stanovištu« i da svaki njegov član mora voditi »katoličku politiku«, to za njih, ipak, nije značilo da se za stranku smije reći da je »konfesionalna«. [ 54 ] Vodstvo Seniorata se zauzimalo za interkonfesionalni pristup. [ 55 ] Držeći da su njihova načela o stranačko političkom djelovanju čvrsto utemeljena u kršćanskom svjetonazoru, HKS je ustvrdio da katolički episkopat Kraljevine SHS »treba prihvati/ti/i odobri/ti/ideologiju Seniorata u politici«. [ 56 ] Taj su memorandum seniori završili zamolbom da »biskupi potpomognu (Hrvatsku) Pučku stranku, davši u tom smislu upute kleru neslužbeno«. [ 57 ] Znajući da brojni katolički svećenici u Hrvatskoj, te Bosni i Hercegovini ne samo da nisu pristaše HKS a i njegovih poduhvata, nego da su mnogi od njih, dapače, pristaše raznih političkih stranaka, seniori su izrazili nadu da će »sabiranje klera u jednu stranku znači (ti) silni napredak katoličke stvari i jačanje moći Crkve«. [ 58 ] Seniorski je memorandum navodno dobio »Odgovor« episkopata (17. srpnja 1919.).

U Narodnom vijeću bilo je nekoliko članova Seniorata: vlč.

Sljedećeg dana, 7. svibnja, održan je politički sastanak Seniorata, kome je prisustvovao i zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer (1856. 1937.).

Nastanak Hrvatskoga katoličkog seniorata i njegovo djelovanje do završetka Prvoga svjetskog rata (1912 ⠀ 1918)

Sve veći ugled i utje caj seniora nužno je doveo i do osnivanja Seniorata.

Konstituirajuća skupština Hrvatskoga katoličkoga seniorata održana je 30. ožujka 1913. u Ljubljani.

Osim članova Seniorata: vlč. dr. Janka Šimraka, čiji je zamjenik bio P.