Zato trebamo izgrađivati zreliju strpljivost, poslušnost i prihvaćati slobodu koja se očituje u tome da mi ne znamo što je za nas najbolje, ali prihvaćamo raditi i voljeti živjeti Božje blagoslove: Ti se dakle Bogu svojem vrati, čuvaj ljubav i pravednost i u Boga se svoga uzdaj svagda (Hoš 12,7).

Dosita, više puta u Starom Zavjetu Bog govori o svojoj ljubavi prema nama slikom zaručničke ljubavi. Zaručit ću te sebi dovijeka; zaručit ću te u pravdi i u pravu, u nježnosti i u ljubavi; zaručit ću te sebi u vjernosti i ti ćeš spoznati ] ahvu " (Hoš 2, 21 - 22). Kao što se mladić ženi djevicom, tvoj će se graditelj tobom oženiti; i kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati " (Iz 62,5).

Odeš u inozemstvo, pa bireš, hoš srednju školu, oš zanat.

Hoš 2,4.16.21), i vidioca iz Otkrivenja, koji će predočiti eshatološki susret između Crkve i Jaganjca kao radosnu i neprolaznu svadbu (usp.

Ono je dar Jahvin (Hoš 2,10).

Hoš 2, 9); nasljedujte Krista brzim trkom, lakim korakom, nesputanih nogu, ne dopuštajući ni prašini da usporava vaš hod (us. 2 PJa 12).

Ps 16, 10; Iz 53, 11; Hoš 6, 2).

Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi: To je zaručničko blaženstvo, kako nas podsjeća prorok Hošea: Zaručit ću te sebi dovijeka; zaručit ću te u pravdi i pravu, u nježnosti i ljubavi (Hoš 2, 21).

»Srce mi je uznemireno, - govori Gospodin -, uzavrela mi sva utroba: neću opet zatirati Efrajima, jer ja sam Bog, a ne čovjek; Svetac posred tebe - neću više gnjevan dolaziti« (Hoš 11,8 - 9)

Nađi prostitutku i oženi je. (Hoš 1,1 - 3)

Takvi su bili različiti Ezekijini znaci-postupci u posljednjim danima koji su prethodili babilonskom izgnanstvu (Ez 4 i 5) i Božji nalog Hošei: " Idi, oženi se bludnicom " u posljednjim danima milosti koji su preostali sjevernom kraljevstvu (Hoš 1,2).

" " Stoga ću je, evo odvesti u pustinju, reče Bog posredstvom prorok Hošea, i njenu progovorit " srcu. " " (Hoš 2, 16)

Vinski trs i vinograd su simboli naroda Božjeg (Ps 80,9; Hoš 10,1; Jr 12,10).

A premda još u Bibliji nalazimo izričaje koji upučuju na to da je Bog i majka (Iz 49,15; 66,10 - 12; Hoš 2,21 - 22; 11,4; Jl 2,13; Ps 103,13; 131), tek u se novije vrijeme teolozi usude o tome otvoreno govoriti.

Izl 4, 22 - 23; Pnz 14, 1; Iz 1,2; Hoš 11, 1), da bi se, razvojem teološke misli, time sve više nastojalo označiti samo pravedan ili budući narod (usp.

Dakle, početkom mjeseca jedna udruga za zaštitu životinja, pokrenula je akciju skupljanja hrane, odjeće, higijenskih potrpština za četveronožna i dvonožna stvorenja.Akcija je išla putem fb i kolegica sa posla je rekla da će ona skupljat za naše malo selo.... pošaljem poruku kolegici kad i gdje da isporučim šta imam ona kaže hoš samnom do Grada da upoznaš divne ljude i još lijepše životinje.... i naravno da sam pristao.....

Iz tog razloga proroci su često prirodno u božanskom govoru prelazili iz trećeg lica oslovljavanja Boga (" On ") na prvo lice (" ja "), a da nisu rekli " tako kaže Gospodin " (vidi Iz 3,1 - 4; Jr 5,3.4; Hoš 6,3.4; Jl 2,23.25; Zah 9,4.7).

U prikazivanju savezničkog odnosa " Bog - narod " proroci, doduše, prikazuju Jahvu kao zaručnika, a narod kao zaručnicu te govore o zaručničkoj ljubavi Božjoj, o supružničkoj vjernosti Božjoj prema Izraelu (Hoš 2,18 - 23; Pjesma nad pjesmama; Izr 5, 15 - 20).

U toj otvorenosti, praznini, vacare, Crkva živi riječi proroka Hošee: Evo, privući ću je i odvesti u pustinju i progovorit ću njenu srcu (Hoš 2, 16).

Stihovi i sami možete zaključiti govore o NJOJ o onoj krhkoj curi, koja izgleda kao da će se slomiti od tereta svoga posla, koja ima predivne oči i krasan osmjeh i čiji su pokreti i način izražavanja toliko jednostavni, da vam to ne mogu opisati.. ja svaku večer prije nego zaspim hoš neš mislim o njoj.

On je istovremeno (dakle u slikovitom smislu) otac i zaručnik (Hoš, Jr) svoga naroda.

U Bibliji se dojenja smatra blagoslovom i časti ga se (Post 49,25; Lk 11,27), a izostanak dojenja smatra se tvrdoćom srca, nedostatkom sućuti i okrutnošću (Tuž 4,3; Iz 49,15) te teškom kletvom protiv neprijatelja (Hoš 9,14).

Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit ' srcu (Hoš 2,15 - 16)

Još u Hoš 2,11 piše da će subota biti ukinuta.

Takvo neznanje u stvarima spasenja kršćane vodi u zabludu, grijeh i opačinu te upravo radi toga prorok Hošea i govori: ' ' Nema više vjernosti, nema ljubavi, nema znanja Božjega u zemlji, već proklinjanje i laž, ubijanje i krađa, preljub i nasilje, jedna krv drugu stiže. ' ' (Hoš 4,2).

Hoš 6,1 - 2; Jon 1,17 - 2,2), ali takvo je i povijesno sjećanje onih koji su " vidjeli " da je onaj koji je bio pokopan - uskrsnuo, koji je bio mrtav - da to nije više, nego je živ.

Već je prorok Hošea usporedio Izrael s »bujnom lozom« koja je donosila mnogo roda, čime označava da je narod živio u blagostanju, no sve je više »umnažao žrtvenike« (Hoš 10, 1).

Stoga tuguje zemlja i ginu svi stanovnici s poljskim zvijerima i pticama nebeskim te ugibaju i ribe u moru (Hoš 4, 1 - 3).

Ja njemu mrtvo hladno; dam ti 20 i hoš neš bangladeš... Kažeš li 30, okrenut cu se i otici...

- Hoš - hoš - kaj ti pura ovde, za te nije to - i starica dosta hitro i okretno skoči proti puri koja se je umiješala u jato kokoši.