Crkva je božanska, ali u isto vrijeme i ljudska, jer se sastoji od ljudi, a mi ljudi griješimo: omnes homines terra et cinis, svi smo mi prah i pepeo (Sir 17, 31).

Godine 1994., u suradnji s " Nakladom Barbat ", pokrenuo je biblioteku " Homines, tempora, loci ", koja isto tako i sada djeluje.

Grad je upoznao razna razdoblja oblikovanja talijanske komune tih godina: unutrašnju borbu između maiores ili boni homines (plemića) te minores ili homines populi (građana); borbu protiv okolne feudalne gospode, radi potvrde svoje vlasti nad gradskom okolicom; napokon borbu s obližnjim gradovima (posebno Peruđom) koji su dovodili u opasnost njegovu političku samostalnost i gospodarsko preživljavanje.

Ono je važilo južno od Gvozda (Banovina, ispod Siska), a tumačilo ga je Kninski sudbeni stol, a tumači su bili " starci " (homines antique Chroacie), tako da su Mlečani uzeli u obzir dato starodrevno hrvatsko pravo 1459 g. intersirajući se za pravo područja u koje su došli.

Stari su latini davno rekli »Quot linguas calles, tot homines vales« - koliko jezika znaš toliko (ljudi) vrijediš.

Franje neophodno, morat će napustiti svoju kuću i ostaviti je nenastanjenom jer kao što kažu liječnici fetor et dolor interimunt homines et sunt de sume prosternentibus virtutem, što se nije stvar koju se može trpjeti..

U kičasto uglancanom, još uvijek nedovršenom zdanju novoutemeljene bečke Albertine nalazi se takozvana Propter-Homines-Halle, izložbeni prostor zbog čije je ugradnje žrtvovan dio samostana koji se nalazi u kompleksu (temu prepuštam zaštitarima spomenika kulture i povjesničarima arhitekture).

Potkraj 17. stoljeća Horvati su poznati kao cjeloselac i u njega doseljavaju kmetovi slobodnjaci, želiri ili željari, " Liberi homines ".

Osobitu je popularnost stekao niz Homines, tempora, loci koji je uređivao prof. dr. Drago Roksandić, a u toj su biblioteci po prvi put na hrvatskom jeziku objavljeni pregledi povijesti brojnih europskih i svjetskih država i naroda te prvijenci nekih domaćih povjesničara.

Romansko pučanstvo izbjeglo iz unutrašnjosti, iz krajeva koje su Avari i Slaveni već opustošili, širilo je defetizam među domaćim pukom, a o moralnoj propasti svjedoče same riječi papine upućene 594. godine đakonu Sabinijaninu kojima kori nasilje i podmićivanje Maksimovo (aktualnog salonitanskog biskupa) u kojem kaže: nam homines gloriosi viri patricii Romani ab eo praemia acceperunt, eumque ordinari fecerunt, ut Antonium subdiaconum et rectorem patrimonii nisi fugisset occiderent.

Malo vijeće Dubrovačke Republike donosi odluku (1363. godine) da se ti homines parlaputi šalju kao izaslanici Vlasima, najvjerojatnije Rumunjima.

S oslanjanjem na to možemo vjerovati da su šizmatici ako ne baš prouzročili, a ono barem pospješili dolaženje onih simplices et pauperes homines kršćanski uzornog ponašanja i dubokih vjerskih znanja, kojima iz vrlo im sklone rimske kurije bijaše povjereno svladavanje krivovjerstava.

Kako smo svi mi danas, reći će Giorgio Agamben, svojevrsni homines sacri, isključeni ljudi bez prava, što ih se smije ubiti a da se za to ne bude kažnjen, tako i ovaj film govori o stalnom izvanrednom stanju koje je postalo pravilom u tom i takovom svijetu.

Oni su sad krepost posve uzeli pod svoje (...) ' ' Jedino mi smo dobri, pravedni ' ', govore oni, ' ' jedino mi smo homines bonae voluntatis. ' ' Oni kruže među nama kao utjelovljeni prijekori, kao opomene kao da su zdravlje, uspjeh, snaga, ponos, osjećaj moći već same po sebi poročne stvari za koje bi se jednom moralo ispaštati, gorko ispaštati.

- A šta? - mahnu rukom onaj plavušac koji razlagaše o starim Grcima i Rimljanima - ne vlada danas više ona: Quot linguas calles, tot homines vales.

ne mislim lutati šumom, kako metaforički ararat nazva osvetu, volim polemiku i mislim da je ona neophodna u opstanku bloga... ali u prošlom pismu (" predbračni ugovor "), suprotstavila sam svoje mišljenje komentatorici jane doe i mislim da je ova replika na moj današnji komentar u postu " prevarena " zapravo osveta mlade jane, jer bi se inače bar jednom rečenicom osvrnula na temu, dajući svoje mišljenje o prevarenoj, njenom nezahvalnom položaju, možda svojim savjetom pokušala pomoći pošiljateljici pisma?.... ali ipak ću odgovoriti mladoj dami na kritiku mog komentara.kad čitam knjigu, kad gledam film, kad pričam s prijateljicom o nečemu što je muči, kad čujem da se problemi državnog proračuna ponovo rješavaju rebalansom (jednom u nizu, zadnjih desetak godina), istog?.... naravno da će homo intellectualis u meni stvoriti neko mišljenje o svemu navedenom, jer po misaonosti se razlikujemo od (ostalih) životinja zar ne?... i ne samo po tome... " vina bibunt homines, cetera animalia fontes ":) i uz zvukove handlove wassermusic, koja me uvijek iznova diže i čini da se osjećam posebno, završavam odgovor tebi, jane doe:)))

Marko Vego (1982:129) prenosi vijest iz 21. travnja 1460. godine o tužbi Radca Dobrinovića protiv Bogdana, nećaka Uratišića iz Oraha i drugove, ljude hercega Stjepana (Boddam nepotem Uratisich de Orach et socios homines se chercech), jer su mu uzeli silom jedno govedo i jedan zubun, jednu bursu sa tri groša, jedan pojas od lana i ranili ga.

Fere libenter homines id, quod volunt, credunt.

Heretici su se javljali pod različitim imenima: bogumili, kudugeri (grč. naziv za bogumile), babuni (u Srbiji uobičajen naziv prema mak. planini Babuni), krstjani (naziv uobičajen u Bosni), patareni (tal. naziv prema siromašnoj četvrti u Milanu, Pataria), christiani boni ili veri, boni homines, bonomii, katari (naziv uobičajen u Francuskoj i Njemačkoj prema grč.???????: čist) kataristi (oblik od katari), katafrigi (iskvareno od katari), Bulgari ili Bougres (naziv upotrebljavan u Francuskoj prema Bulgarus: Bugarin), konkorećani (Concorretii prema mjestu Concorezzo, sjeveroist. od Milana), popelicani (vjerojatno posprdan naziv iz franc. područja), tekserani (tkalci prema lat. texo, jer su se tkalci isticali kao pristaše te hereze u Francuskoj), garatenses (po Garattusu, jednom od starješina sekte u Italiji), illi de Desenzano (oni iz Desenzana, mjesta na Gardskom jezeru), Sclavini (Slaveni, naziv za one heretike u Italiji koji su podržavali veze s bos. bogumilima), caloiani (naziv u Italiji, jer se njihov jedan biskup zvao Kalojan), Bagnolenses (u Italiji po mjestu Bagnolo u blizini Mantove), gazzari (u Italiji, naziv prema njem.

Upravo ta fuzija, dakle, bila je ono najplodonosnije i najupečatljivije u Agrippinu postignuću: zamisao melankolije i saturnovskoga genija više nije bila ograničena samo na ' ' homines literati ' ', već je bila proširena kako bi uključivala - u tri uzlazna stupnja genije djelovanja i artističke vizije, tako da je, ništa manje od nekog velikog političara ili religijskog genija, sada i ' ' suptilni ' ' arhitekt ili slikar bio ubrojen među ' ' vates ' ', proroke i pjesnike, i među ' ' saturnovce ' '.

Znate već onu latinsku: Quot linguas calles, tot homines vales (Koliko jezika govoriš, toliko ljudi vrijediš).

Ovdje je uzgred rečeno da se naziv krstjana u novije doba često poistovjećuje sa nazivom " dobri Bošnjani ", međutim to je krvio jer tim se imenom zovu porotnici koji su kao dobri ljudi (lat.boni homines) imali suditi u pojedinim parnicama i to ime nije ni u kakvoj vezi s crkvom.

Perditissimi est igitur hominis simul et amicitiam dissolvere et fallere eum, qui laesus non esset, nisi credidisset. 113. Itane est? in minimis rebus qui mandatum neglexerit, turpissimo iudicio condemnetur necesse est, in re tanta cum is, cui fama mortui, fortunae vivi commendatae sunt atque concreditae, ignominia mortuum, inopia vivum adfecerit, is inter honestos homines atque adeo inter vivos numerabitur?

Njihov je broj dramatično smanjio Sula, a otprilike polovica (49.5 %) pedarija od 78. 49. p. n. e. bili su homines novi (" novi ljudi "), to jest, oni čije obitelji nikad nisu vršile više magistrature.

Izvan pedarija, broj homines novi bio je nizak, oko 33 % tribuna, 29 % edila, 22 % pretora, i samo 1 % konzula bili su istinski novi (vidi E.

U odjeljku 7 avaritia je " neukrotiva mahnitost ", koja " ima samo jednu žudnju ": una est cupido furoris indomiti (konotacije duše svladane strastima potvrđuje i " dešifriranje " metonimije u 13: cum intemperatissimi homines mentium suarum indomitas cupidines... cogentur agnoscere).

Jedna metonimija i depersonalizacija jer, koristiti avaritia umjesto avari homines znači zamijeniti konkretnog vršitelja radnje općenitim, ali i zamijeniti osobe (trgovce, građane Carstva uključene u tržišnu razmjenu) oznakom njihova svojstva ulazi u tekst, zahvaljujući umjetnosti riječi, kao samostalan fenomen, dobrim dijelom nezavisan od svojih ljudskih nositelja

Prejasni Gospodine kneže i providure, gospodin Franjo Paladini, vidjevši da kroz ova dva dana kanim otići na jematvu, te da ne mogu čekati kraj spora, kako ne bih izgubio ono malo skromnih prihoda od kojih živim, baš prekjučer je započeo gradnju pred gradskim zidinama u prislonu na njih (...) suprotno našim zakonima i privilegijima Presvijetle Signorije, zauzimajući uistinu non solum javni odnosno sporedni prolaz (el gatulo comun over vicinal) nego i moje navlastito mjesto i zid moje kuće sa zapadne strane zaklanjajući mi pogled na luku i druge ugodnosti, podižući tu gradnju s lukovima i otvorima (con volti et cave) naslanjajući se na gradske zidine, svodeći ih na svoje potrebe za komoditet vlastite kuće (...) što mi zaista šteti kući, s ciljem da je napustim, quum fetor et dolor interimat homines et sunt de maximis prosternentibus virtutem, stvar nequaquam da bude podnošena s pravdom, što je sve urađeno (...) i sa očitim štetama i opasnostima za čitav grad (...) ja, Petar Hektorović pok. gospodina Marina, nemajući sada vremena da se sporim iz navedenih razloga, pretendirajući samo uacta prima oportunitate temporis da se retractar pravda, tražim da rečeni gospodin Franjo bez daljnjih troškova i svađa ukloni navedenu gradnju (...) moleći Prejasnog kneza i providura, koji bi trebao brinuti o dobru i zlu ovog grada, i paziti na neposredne štete i opće opasnosti, da izvoli izići na spomenuto mjesto prije nego što stvar uznapreduje i zastari, et vedendo fide oculata ut supra naloži da je vrati u prvobitno stanje (...) za što je potrebno djelovati što je hitnije moguće.

10 quis enim adeo obtunsi pectoris et a sensu humanitatis extorris est, qui ignorare possit, immo non senserit in venalibus rebus, quae vel in mercimoniis aguntur vel diurna urbium conversatione tractantur, in tantum se licentiam diffusisse pretiorum, ut effrenata libido rapiendi nec rerum copia nec annorum ubertatibus mitigaretur? 11 ut plane eiusmodi homines, quos haec officia exercitos habent, dubium not sit senper pendere animis etiam de siderum motibus auras ipsas tempestatesque captare neque iniquitate sua perpeti posse ad spem frugum futurarum inundari superis imbribus arva felicia; ut qui detrimentum sui existiment caeli ipsius temperamentis abundantiam rebus provenire

Qui propter nos homines et propter nostram salutem descendit de caelis.