Ovo su dakle dileme coveka sekularizacije, radja li se covek dobar ili zao, sta je Rusoov Drustveni ugovor i sl.? A zasto sam naznacio da je momenat naturalizacije kao idealni model mozda moguce definisati religijom.Pa zato sto smatram da humanisticki aspekt nije oslobodjen ustrojenosti svojih posebnosti u smislu mitologema epoha, covekove diferencijacije i sl. U ovoj teorijskoj postavci vidimo da je pojam naturalizacije oprecan prosvetiteljstvu, sto bi znacilo da coveku nije potrebna transcendentna definicija sopstvene osobenosti, sto sve govori da je teisticko predestinirajuce " ukorenjivanje " njegova sustina.Medjutim grcki zahtev za univerzalnoscu (coveka kao zoon politikon, ali i stoickog coveka askeze), u svom politeizmu koji ima ishodiste u hriscanstvu (nadam se da je ovo izvodjenje platonistickog dobra u razvoj Hrista kao logosa neupitno) jasno je teisticki koncept i zato je ovde naturalizacija jasno izvedena (u primeru 1) kao zatvorenost unutar tradicije i drustvene forme (sto bi svoj oslonac moglo naci u magijskom), ali i idealnim modelom.Dakle sta je ovo idealno, ako ne vera u objekte, kodove, koji simbolisu covekov opstanak.A dali su ovi znaci animizam i totemizam (prilagodjavanje, autoritarnost, konformiza m) o tome vredi diskutovati.Moja postavka je da su vera i kult (odaberite teizam ili naturalizacija) sveprozimajuca sila coveka u suocavanju sa sopstvenim nesvesnim, atavizmom, agresijom, snaznim tanatoloskim kao bazicnom sustinom ljudskog (suvise ljudskog). I da odgovorim Legru: humanizam kao istorijsko i politicko utemeljenje je mlada kategorija, a istrgnuce iz modela naturalizacije svevremenski zahtev, sansa sumnjivog dosega.