1.) Hrvatska će imati manje od 1 % pravo glasa u europskom parlamentu 2.) Hrvatska će morati plaćati članarinu u visini od 4 milijarde kuna godišnje 3.) Poskupljenje duhanskih i naftnih derivata vjerovatno i alkoholnih proizvoda 4.) Ograničavanje proizvodnje na normu koju će odrediti EU parlament (npr. u Slavoniji postoje tri šećerane koje će svoju proizvodnju morati smanjiti za 35 % što znači zatvaranje jedne od tri šečerane) 5.) Hrvatska nema pravo na gospodarski pojas u Jadranskom moru (talijani imaju pravo loviti u našem moru i vaditi naftu iz istoga, napomenimo da su svoj dio Jadrana izlovili zato što posjeduju ogromnu i najmoderniju brodicu na mediteranu) 6.) Hrvatska se obvezuje na izgradnju i dodjelu stanova onima koji su 1991. godine napustili Hrvatsku i sudjelovali u agresiji na nju 7.) Pristanak na pretvaranje velikosrpske agresije u građanski rat i s tim u vezi odustajanje od ratne odštete 8.) U procesu tzv. pregovora Hrvatska je izložena ucjenama (prodaja ili predaja nacionalnih bogatstava, teritorijalne ustupke susjedima, otvaranje tržišta nelojalnoj konkurenciji i monopolima, prodaju poljoprivrednog zemljišta i dr.) 9.) EU fondovi financiraju što je u interesu EU, a ne što je u interesu RH 10.) Za Hrvatsku su predviđeni višestruko manji iznosi EU fondova za RH u odnosu na zemlje koje su nedavno postale nove članice

Mnogi politicari u Republici Hrvatskoj su nasljednici jugopartizanske i cetnicke velikosrpske politike koji u ime laznog antifasizma progone hrvatske branitelje i generale, pa i sveukupni hrvatski narod samo za to sto su ti hrvatski branitelji, uz podrzku hrvatskoga naroda uspjeli stvoriti hrvatsku drzavu, iako ne na podpunom narodnosnom i povijestnom hrvatskom drzavnom podrucju.

Za vrijeme velikosrpske agresije, to područje je bilo predmetom izravnih teritorijalnih pretenzija pobunjenih Srba i velikosrpskih krugova u Srbiji i BiH.

Priča o Tomićima priča je o usponu i padovima hrvatskih pomorskih obitelji u Boki kotorskoj, o sudbini onih naših sunarodnjaka koji su unatoč golemim pritiscima velikosrpske i komunističke politike uspjeli očuvati svoje nacionalne i vjerske korijene i dostojanstvo.

prestanite lagat ovaj napaćeni narod, mamić je bio dragovoljac domovinskog rata na prvoj liniji u sesvetama za ne daj bože ako pukne linija u pakracu ili sisku.građani sesveta do groba su mu zahvalni jel ih je on sam obranio od velikosrpske agresije

Triba poć iz početka, a početak je prid drugi svjetski rat i ustaški pokret koji je najprije bija protiv velikosrpske gladi nad Hrvatima i za očuvanje Hrvatstva.

Upitamo li se ikada kako i koliko su stradale zatočene žene za vrijeme velikosrpske agresije 1991. godine?

KARLOVAC, 29. kolovoza 2012. (Hina) - U karlovačkome Parku Bedemu ljubavi predstavnici stradalničkih udruga iz Domovinskog rata, negdašnjeg Društva " Hrvatska žena " i Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) obilježili su danas 21. obljetnicu Bedema ljubavi, prvog organiziranog prosvjeda stanovnika Karlovca i Duge Rese protiv velikosrpske agresije na mjestu na kojem je tada bila vojarna i Komanda Jugoslavenske narodne armije (JNA).

Lažima o neravnopravnom i podređenom položaju hrvatske države i naroda u SFRJ i besprimjernoj pljački Hrvatske od strane Beograda, koji je iz Hrvatske izvlačio više nego li su kolonijalne vlasti ikad izvlačile iz svojih kolnija, kroz provedbu državnog terora nd Srbima u Hrvatskoj, čime ih nagoni na pobunu, a fomiranjem paravojski i njivovim napadima na saveznu vojsku kreće u rušenje Jugoslavije svim sredstvima, proglašavjući to obranom od velikosrpske agresije.

Optužiti Tuđmana i Vrdoljaka za valjda ' ustašizaciju ' Hrvatske, te ' Dugu mračnu noć ' radi prikazivanja stvari koje su i danas tabu tema, nazvati Hrvatsku ' strašnom zemljom ' može samo onaj koji se odgojio na partizanskoj ikonografiji velikosrpske pozadine.

Stradanja Srba za i nakon Oluje neusporedivo su mala naspram stradanja drugim naroda tijekom četiri godine, ta stradanja posljedica su velikosrpske politike i bila su vrlo mala cijena za konačni mir na ovome području.

Izbjegli Srbi najavili su da će tužiti Republiku Hrvatsku jer im nije isplatila mirovine u vrijeme velikosrpske pobune, odnosno dok su, kako kažu, živjeli u Republici Srpskoj Krajini.

Nije se raspravljalo o civilnim žrtvama velikosrpske agresije, već nekog virtualnog rata u Hrvatskoj " i to pred nosom demokratskog legitimiteta nove pravednosti

Tako su iza monarhofašističke i kasnije boljševičke diktature u Jugoslaviji, što su samo bile velikosrpske inačice, stajale sile Antante, kao tvoriteljice i pokroviteljice obih Jugoslavijâ.

Hrvatski narod u BiH bio je žrtva velikosrpske agresije te spore i nikakve međunarodne reakcije u presudnim trenucima.

Kasno Crni Marko na Kosovo stiže čak i kad bi bivši Mesićev suradnik i bio danas iskren, svi zahtjevi za borbu protiv neokomunista, titoista i eks-komunista zakašnjeli su 20 godina, naprotiv, kad je Franjo Tuđman s Mesićem i Manolićem vodio ogorčeni rat protiv Paraginih pravaša, stranke prava i Hrvatskih obrambenih snaga, montirao oporbenim pravaškim čelnicima politički motivirane sudske optužnice, i proces pred Vojnim sudom i drugim eks-komunističkim sudovima, postavljao bombe u sjedište HOS-a u Vinkovcima na prvoj crti obrane od velikosrpske agresije, medijski klevetao Dobroslava Paragu i Stranku prava, izdavao naloge za ubojstva organizatora hrvatske obrane od velikosrpske agresije, i naložio političko ubojstvo dopredsjednika Ante Paradžika, i generala Blaža Kraljevića i drugih, Tomislav Karamarko, postavljen za šefa zagrebačke policije, bio je kotačić u Tuđmanovom CRO-boljševičkom aparatu koji je gazio sve što je hrvatsko, dao privoditi u Policijsku upravu predsjednika Stranke prava i prosvjednike nakon nasilnog izbacivanja iz Starčevićevog doma u ljeto 1993. godine, ne bi li sa Slobodanom Miloševićem podijelio Bosnu i Hercegovinu, i zadržao privilegije svojim partizanima i komunističkim drugovima koje je izuzeo od bilo kakve odgovornosti za ratne zločine u Drugom svjetskom ratu, poraću, i zločine u totalitarizmu Titove Jugoslavije.

No ubrzo počinje se primati u njega i one koji nisu ranije bili četnici, te isto postaje kao jedno od uporišta velikosrpske i hegemonističke politike.

Stalno se je tražila odgovornost cijeloga državnog i vojnog vodstva, a optužnice protiv hrvatskih generala i optužnica protiv državnog i vojnog vodstva na čelu s Tuđmanom i u slučaju Gotovine i Markača i u slučaju Praljka i ostalih bili su glavni argumenti pete haaške kolone u optuživanju Hrvatske, a ustvari u podršci velikosrpske politike i jugoslavenske opcije.

Frane Vrkljan iz ZPH Ličko-senjske županije rekao je da protjerivanje ličkih Hrvata nije bio izolirani izgred, nego realizacija stogodišnjega plana velikosrpske politike.

Vukovar je branilo 92 maloljetna dragovoljca, 46 ih danas više nije sa nama, među njima je i najmlađa zrtva Ovčare, Igor Kačić, te stoga smatramo da imamo svako pravo protestirati protiv ovog sramotnog prijedloga, koji će uznemiriti kosti onih hrabrih ljudi koji su braneći Vukovar od velikosrpske agresije, dali ono najvrijednije što su imali za Hrvatsku.

U toj knjizi Antic analizira velikosrpske programe, uzroke njihova nastanka i posljedice koje su ostavili ne samo na Srbima susjednim narodima nego i na srpski narod u cjelini.Razlazuci i podastiruci cinjenice-programe i njihovu primjenu-autor dokazuje da su svi velikosrpski programi zasnovani na zemljopisnom sirenju i srpskoj hegemoniji, odnosno na tezi da svi Srbi moraju zivjeti u jednoj drzavi.Knjiga slijedi kronologiju nastanka velikosrpskih programa.

Bi li velikosrpski projekt ikad zazivio da Karadziceve ideje nisu pale na plodno tlo medju obrazovanim srpstvom, a poslije jugoslavenstvom kao inacicom velikosrpstva u dvije Jugoslavije? Na to pitanje Antic odgovara: U svakom slucaju moze se ustvrditi da je Vuk Stefanovic Karadzic rodonacelnik velikosrpske ideologije i da ce velikosrpski programi koji ce nastajati nakon ` Kovcezica ` kao polaziste uzimati njegove teze. A Ivo Banac zakljucuje: Karadzic je stvorio suvremenu srpsku nacionalnu ideologiju, kojoj je cilj asimilirati veliku vecinu katolickih Hrvata i bosanskih muslimana, ciji su govori srodni stokavskim subdijalektima kojima govore. Da bi ostvarili zamisljenu Veliku Srbiju, velikosrbi se moraju ujediniti. Najsnaznija misao ujedinjenja Srba su tri faktora: crkva, drzava i narodne pjesme i gusle, pise zagrebacki Srbobran potkraj 19. stoljeca.Okosnicu velikosrpskih programa cinili su mitomanstvo, obogotvorenje srpstva, laz, glorifikacija srpskog junastva i oruzja, ljubav prema uniformi, a ponad svega megalomanija.Pokazujuci psihijatrijske dosege megalomanije, Antic spominje knjigu Odlomci iz istorije Srba (Beograd, 1872.) M. S. Milojevica u kojoj on pise gdje su sve Srbi zivjeli.Jedne su iz Kine potisnuli Kinezi i oni su se naselili u danasnju Sibiriju odakle naselise zemlje oko Kaspijskog, Azovskog i Crnog mora te zemlje u Armeniji, Rusiji i Njemackoj, a djelomicno i u Svedskoj, Belgiji i Francuskoj. Druga grana bila je potisnuta u Malu Aziju odakle je dosla na danasnji Balkanski poluotok iz kojeg krenu zatim dalje u danasnju Austriju i Germaniju, gdje vec naidje na druge Srbe isto kao i na Crnom moru. Treca grana Srba bijase potisnuta iz Indije i podje u danasnju Afriku,

Domovinskom ratu upravo Gospić nakon Vukovara platio najveću cijenu velikosrpske ideologije.

Uz srbijansko vodstvo, JNA, predvođena u velikoj mjeri kadrovima srpske nacionalnosti i velikosrpske političke orijentacije, izravno je odgovorna za raspad bivše države, ogromna materijalna razaranja i ljudska stradavanja.

Potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor nazočila je danas u Splitu obilježavanju 16. obljetnice prosvjeda protiv velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku ispred zgrade tzv.« Banovine ».

Za Zorana Šprajca 20. obljetnica oslobađanja Maslenice koje je nakon višegodišnje velikosrpske okupacije kopneno povezalo hrvatski sjever i jug je događaj od sporednog značaja, premda budući da je HRT javna televizija to nikako ne može i ne smije biti.

Ako je po svojoj već dovoljno prepoznatljivoj uređivačkoj politici omalovažavanja Domovinskog rata i praktički propagatora velikosrpske politike izjednačavanja krivnje za taj rat Zoran Šprajc smjestio proslavu 20. obljetnice oslobađanja Maslenice u 25. minutu Dnevnika, onda to nikako nije smio upravo zbog činjenice da su i predsjednik Republike i predsjednik Sabora i premijer bili nazočni tom događaju.

Božidar Nagy, Josip Knezović, ing. Slavko Gerbiz, prof. Anđelko Kraut, Mirko Kovačević, Zlatko Tomić i mnogi drugi koji su se nesebično zalagali, posebno za vrijeme velikosrpske agresije i Domovinskoga obrambenog rata, za svestranu pomoć ugroženim građanima u Hrvatskoj.

Za svoju osvajačku politiku Slobodan Milošević imao je djelomičnu podršku Zapada (vlade Velike Britanije, SAD i Francuske), te podršku Sovjetskog Saveza, dok je vlada Savezne Republike Njemačke bila protiv velikosrpske politike, a podršku Hrvatskoj davala je Sveta Stolica na čelu s papom Ivanom Pavlom II. (Tuđman je 1991. odbio već dogovoreni hrvatsko-slovenski obrambeni savez.)

To je, naravno, posljedica velikosrpske smišljene politike koja je htjela, namjerno htjela, pripremajući ovu agresiju, isprazniti prostore i kad gledamo današnju sliku Hrvatske, računajući nešto što je možda čak i preduhitreno računati da se svi ljudi vrate u svoje kuće, što je vrlo, vrlo teško, vjerojatno se neće svi vratiti, mnogi su se snašli u prostorima svojeg progonstva.