I sve to uz osmijeh i prikladan koncert i zajedno okrenuli novu stranicu hrvatsko srpskog bratstva i prijateljstva?

Primjera bizarnosti jezičnog nacizma 90 - ih u vrijeme hrvatsko-srpskog sukoba bilo je bezbroj.

Piše: Luka Podrug, 28. rujna 2009. Tužna razina neprofesionalnosti i sva bijeda i dvoličnost hrvatsko - srpskog novinarstva došli su do punog izražaja, u dva posljednja gostovanja na državnoj televiziji kod više

Ispravno pristupanje i razumijevanje, kako prošlosti tako i hrvatsko-srpskog pomirenja, zahtijeva neizmjerno više nego što može pružiti gesta poput pohoda i isprike srbijanskoga Predsjednika Vukovaru, i također daleko više nego što može pružiti politika ili političari.

A onda je, kad se ta država počela rušiti i kad je došlo do hrvatsko-srpskog rata, izabrao domovinu u kojoj nije rođen, sretno se priženio s Lenkom Udovički, kćerkom istaknutog jugoslavenskog diplomate i obavještajca, povezao s moćnim lobijima u Britaniji i u SAD-u, predstavio se kao žrtva nemilosti Tuđmanova režima, otišao u London pa u Hollywood, gdje je odigrao nekoliko epizodnih uloga u američkim filmovima i s dodatnim teretom slave i novca nakon velike promjene vlasti 2000. vratio se trijumfalno u Hrvatsku, u Istru, na Brijune, ili, kako on voli reći, Brione na kojima provodi nekoliko mjeseci godišnje u društvu svojih umjetničkih i političkih prijatelja sa svih naših prostora i naravno u društvu svoje uže i šire obitelji, usput s njima priređujući koju predstavicu koja je opet namijenjena ekskluzivnom krugu njegovih poklonika.

Međutim, efektivno oporbeno okupljanje onemogućeno je daljnjim produbljivanjem hrvatsko-srpskog spora koje rezultira koaliranjem Srba s Khuenovim režimom.

Iako je Hrvatima pridavao tako veliku važnost u kontekstu očuvanja države Habsburga, Seton-Watson ih nije mogao sagledati kao samostalan narodni entitet, nego ih je u kontekstu Âťvanjskoga sudbinskog pitanjaÂŤ Monarhije vidio nužno amalgamirane sa Srbima: ÂťJedinstvo hrvatsko-srpskog plemena [... ] može se postići samo na dva načina: ili uz pomoć Austrije u okviru Monarhije ili unatoč protivljenju Austrije izvan okvira MonarhijeÂŤ.

Znajući da je svojom tvrdnjom ušao u opasne vode međunarodne politike, Seton-Watson je odmah ustvrdio da on isključuje mogućnost Âťujedinjenja hrvatsko-srpskog plemenaÂŤ izvan granica Monarhije: ÂťOtrgnuće južnih Slavena ispod habsburškog žezla bilo bi zamislivo samo onda ako bi došlo do uništavajućeg poraza austrijske vojne sile, nakon kojeg bi uslijedio rasap Monarhije.

Završavajući svoju oštru kritiku političkog stanja u Hrvatskoj, za koje je, prema njegovu mišljenju, najodgovornija bila Âťpolitička klikaÂŤ u Budimpešti, Seton-Watson je bez imalo ustručavanja podijelio savjet austrijskoj vladajućoj eliti: ÂťAko Beč konačno postane svjestan svoje imperijalne misije on će odbaciti staro geslo ⠀ Divide et Impera⠀ te će poduprijeti ujedinjenje hrvatsko-srpskog plemena.

Godine 1993., kad se našao na bolničkim aparatima, posjetio ga je Ivica Orešković, tada djelatnik SIS-a, dajući ponudu koju on, kao već teško ranjeni Srbin u opasnim vremenima hrvatsko-srpskog rata, nije mogao odbiti: da Central prepusti njemu i njegovu bratu Tihomiru, istom onom koji je nedavno osuđen zbog ratnih zločina nad srpskim civilima u Gospiću.

S druge strane Srbija je pod predsjednikom Borisom Tadićem ignorirala svoje obveze u rješavanju preostalih problema iz Hrvatsko-srpskog rata, prije svega rasvjetljavanjem sudbine više od 1.000 nestalih branitelja i civila koje još uvijek traži hrvatska strana.

Ban Jelaà ià ¦ je, razumije se to odbio, s napomenom da je Srijem ' odavno bio hrvatska i to samo hrvatska županija ', te da ' Srijem nikad nije bio dio Srpske vojvodine ' (v. n. d. s. 116) koju su im dali Madžari ali na raà un Hrvata i tako zametnuli prapoà etak hrvatsko-srpskog sukoba interesa ', što à ¦ e Madžare grdno koštati samo sedamdesetak godina kasnije

Meni takva odluka nije bila jasna te sam na pozivnici povodom obilježavanja 20 godišnjice prve izvedbe predstave PIF PAF PUF napisao, to jest upitao, da li se možda iza tog natpisa - HSP u Pionircu krije osnivanje Hrvatsko-Srpskog Pozorišta.

Autor navodi najvažnije elemente zajedničkih ciljeva: obrana od arbitrarnog djelovanja saveznog političkog centra, daljnja liberalizacija i demokratizacija samoupravnog socijalizma, ostvarivanje politike čistih računa i dr. Oprečni stavovi najbolje su se mogli vidjeti u različitom shvaćanju hrvatsko-srpskog dijaloga, nejednakom tretiranju republičkih nacionalizama, drugačijih pristupa Titu i sl.

Pa nije valjda da je to neka urota protiv Anića ili možda ipak zdravi razum prevladava kod 99,99 % građana bez obzira što im Anić i drugi ljubitelji hrvatsko-srpskog jezičnog koncepta guraju kroz svoj tzv " hrvatski riječnik ".

Aktiviraju li se i politièari u sukobu, na pragu smo novog hrvatsko-srpskog verbalnog rata.

Prije svega, valja imati na umu da su krapinski i slični festivali, kao i njihove zvijezde u drugim kajkavskopjevačkim prigodama, čuvali autohtonost kajkavske riječi i u vremenu kad je ona bila proskribirana sama po sebi (već samo zbog toga jer je predstavljala čudesan argument samu apsurdnu, ali totalitarističkom, konceptu srpsko-hrvatskoga ili hrvatsko-srpskog jezika, jer što je to kajkavsko u srpskome jeziku i što je to srpsko u kajkavštini?), a ujedno, sustavno i dosljedno, zborila o zavičaju koji ne može biti drugo no hrvatski (jer Hrvatsko zagorje nikad nije moglo biti Hrvatsko-srpsko zagorje, što god naziv »jezika« želio protumačiti)

ma pusti to, nije to bitno de mi odgovori, na gore postavljena pitanja KONKRETNO da li misliš da su dubrovčani, neretlani, zahumljnai i bošnjani nastali od bezimenih slavenskih plemena koja se od polovine 6 vijeka sa sjevera, iz panonije, preko save naseljavaju sve do jadrana, a ne od hrvatsko/srpskog plemena koje dolazi najmanje 50 godina poslije ima li koji podatak, godina ili bilo šta sa čim se ne slažeš iz mog pregleda istorije balkana

... strane, glorificira svaki pokušaj hrvatsko-srpskog približavanja Od lizanja i popuštanja Pupovčevim ucjenama preko bratimljena s Tadićem, slavlje nja lingvista koji guraju srpsko-hrvatski, do usvajanja...

Tako da nemamo svakih dvadesetak godina reciklirano tobože ozbiljno pitanje: " Postoji li hrvatski jezik ili je on samo varijanta hrvatsko-srpskog jezika? " Ako i kad tu preobrazbu uspijemo ostvariti, onda će nas i povijesni ritmovi manje bacati iz jedne krajnosti u drugu.

Kako je ovaj post napisan pod naslovom " Koliko uopće poznajemo vlastitu povijest? ", bez ikakvog reklamerstva htio bih upozoriti prijatelje s pollitika.com da na mom blogu već više od dva mjeseca objavljujem leksikonske jedinice kao doprinos objašnjenju nastanka hrvatsko-srpskog sukoba.

Sukladno dogovoru Mješovitog hrvatsko-srpskog povjerenstva i nadležnih vlasti dviju zemalja povrat preostalih kulturnih dobara očekuje se do kraja 2011. godine, kada će biti završeni popisi kulturnog blaga otuđenog iz Hrvatske koje se nalazi u ustanovama kulture u Republici Srbiji.

Da sam ja iz hrvatsko-srpskog braka, da sam rodjena i da zivim u Srbiji, ja bih bila Srpkinja i moja domovina bi bila Srbija.

U okviru zagrebačke lingvističke škole poznat kao samotni pristalica srpsko-hrvatskog ili hrvatsko-srpskog književnog jezika, ovaj nam merkurijalni jezikoslovac izrazito humanističkih pogleda otkriva što misli i za što se zalaže.

U odnosu prema srpskom pitanju, Matoš je bio »nerazmjerno dublji i egzaktniji poznavalac Srbije i svih srbijanskih književnih, političkih i kulturnih prilika«; iako ga kao hrvatskog nacionalista jugointegralisti ne podnose, Matoš je zapravo »jedini stvarni apostol hrvatsko-srpskog književnog jedinstva«.

Teze su sljedeće: Bregović je iz miješanog hrvatsko-srpskog braka, uvijek se deklarirao kao Jugoslaven, Bijelo dugme je najpopularniji YU-bend svih vremena koji se naslanjao na glazbenu tradiciju od Vardara pa do Triglava, i ostao je u lijepoj uspomeni na svakoj od zaraćenih strana.

Da ne bude dug upis. ratnik svjetlosti u naslovu ove teme je već uočio nešto sumnjivo: svjetski jezik. potaknut knjigama o masonima i svjetskoj vladi koje je puno čitao. moj susjed, koji je radnik u parizu, od moje zelene ograde vidi muslimansku barikadu jer ne vidi boju, belevarac od hrvatsko-srpskog jezika vidi povijesnu opasnost za današnju hrvatsku. dakle, mi više često ne vidimo bit, što je teško dokazati, ali da nam je tolerancija drugoga i poštivanje drugoga sasvim druga stvar. prva stvar postajemo mi i ono što naš um na prvu registrira, impulzivno se ravnamo prema tom prvom obrambenom instiktu, stvaramo neprijatelja gdje ga nema i tako kao dobivamo na vlasititoj težini. dragi prijatelji, a ovo se prije svega odnosi na one koji ravnaju ovim forumom, pokušajte dati ljudima da budu ono što jesu, a to je vrlo jednostavno, ne svodite sve na vlastita mjerila. kolege neravnatelji foruma, samo se borite za svoju stvar, i nemojte psovati i vrijeđati, mali offtopic neće smetati (ovo opet ravnateljima) jer ne može se diskusija, rat, da budem pežorativan, voditi u jednomu rovu. to znači da si me umlatio, dovukao u svoj rov, i ja onako poluživ-polumrtav moram diskutirati, ali kao zarobljenik. i sad, još tražiti od mene ponos, prkos i osjećaj slobode. radije strijeljanje nego takvo mučenje, da budem patetičan.

Zadaće mješovitog hrvatsko srpskog povjerenstva je da se istraži koliko takvih ranije pokrenutih istraga protiv hrvatskih državljna još ima, te da se sva imena osumnjičenih pridruže popisu od 40 imena koje je Ministarstvo pravosuđa dobilo u srpnju 2010. Upravo taj dio istraga koje su okružni sudovi u Srbiji naslijedi od bivših vojnih sudova i imena osumnjičenih mogli biti najzanimljiviji za Hrvatsku.

Koliko je Hrvatska bila zemlja miroljubivih ljudi ili barem onih koji su pokušali ostvariti mir dokazuje upravo Živko Kustić, koji je 12. srpnja 1991. napisao: »Iz Europskog doma u Zagrebu upravo se širi poticaj za osnivanje društva hrvatsko-srpskog prijateljstva.

Poveznica između razdvajanja i ponovnog hrvatsko-srpskog spajanja za Brešana je bio film Svjedoci iz 2003., u kojem na početku imamo hrvatsko-srpski razdor (ubojstvo naoružanog srpskog civila i otmica njegove kćerkice), a na kraju obećanje bolje budućnosti u poetičnom završnom kadru dvoje plemenitih Hrvata i sirote srpske djevojčice koju definitivno spašavaju, osiguravajući joj azil u Italiji.